Legende - Alberto Tomba

Talijanski alpski skijaš, rođen 19. prosinca 1966. godine, Alberto Tomba, ušao je u legendu i ondje zasluženo zauzeo mjesto među velikanima i legendama svjetskog skijanja.

Kroz svoju prebogatu i medijski iznimno praćenu karijeru osvojio je 5 olimpijskih medalja (3 zlatne i dvije srebrne, op.a.) te postao prvim alpskim skijašem kojem je uspjelo osvojiti zlatne medalje na dva olimpijska natjecanja zaredom.

1988. godine na ZOI u Calgaryju osvojio je zlata u slalomu i veleslalomu te postao prvim skijašem kojem je na jednim Igrama uspjelo osvojiti dva zlata u dvije različite discipline, a zatim je na ZOI 1992. godine u Albertvilleu ponovio svoj uspjeh u veleslalomu.

Osvojio je srebra na ZOI u Lillehammeru i Albertvilleu (1992. i 1994. godina) te osvojio veliki Kristalni globus, zajedno sa malim Kristalnim globusima za slalom i veleslalom 1995. godine.

Osim što je bio jedan od najboljih skijaša svih vremena, sigurno će ga mnogi pamtiti i po njegovom hedonističkom pristupu sportu, agresivnom stilu skijanja, šarmu (plejbojevskom stilu života) i sposobnosti da izvuče maksimum pod najvećim pritiskom.

Zato nije čudno da je iznimno brzo stjecao slavu i popularnost svjetskih razmjera i navijače diljem svijeta.

Svaka utrka u kojoj se natjecao bila je popraćenima supermodelima, licima poznatih ljudi. I rijetko kad je Tomba svoje navijače razočarao.

Zbog svog temperamenta, načina skijanja i stila života, ubrzo je dobio nadimak "La Bomba". Svoj je nadimak nekoliko puta opravdao dolazeći u sukob sa FIS-om, ali i novinarima. Primjer je sukob s jednim novinarom kojem je bacio svoju nagradu (1998. u Madonni di Campiglio, op.a.) u glavu, jer ga je ovaj slikao nagog jednom prilikom bez Tombinog znanja.

Rođen u bogatoj obitelji iz Castel de Britti-ja, pokraj Bologne, koja je svoj imetak stekla baveći se tekstilom, Tomba se nikad nije želio odreći privilegiranog života.

Bez svoga talenta, bio bi samo još jedan od jet-settera, i to onih sa manjkom discipline, pogotovo kad se radilo o odricanju od tjestenine iz majčine kuhinje i očijukanju sa navijači(ca)ma umjesto treniranja na stazi.

Od najranije se mladosti, kako to i priliči društvenom sloju iz kojeg je dolazio, bavio tenisom, jahanjem, moto-crossom, ali je posebnu strast pokazivao prema skijanju.

No, Alberto je bio vrlo talentirani i agresivni sportaš, i to mu je donijelo slavu prvog skijaša koji je osvajao medalje na trima različitim Olimpijskim igrama.

Iako je trenirajući skijanje društvene aktivnosti potisnuo u drugi plan, uvijek je nalazio vremena za svoju obitelj, a koja ga je tijekom cijele karijere bodrila da ostvari svoje snove (pogotovo otac, a sestra mu je postala pomoćnicom.

I dan danas živi u toj regiji u kojoj se znatno razlikuje od lokalnog stanovništva za koje se smatra da je povučeno i sramežljivo. A Tomba je, ipak, sve prije nego sramežljiv.

Tako je 1988. godine ponudio jednu od svojih zlatnih medalja Katarini Witt, jer, kako je rekao, on već ipak ima dvije.
No Katarina je takav prijedlog odbila i odlučila sebi jednu zlatnu medalju osvojiti sama. Ta činjenica, međutim, nije Tombu učinila ništa manje popularnim.

Svoj prvi veliki uspjeh Tomba je ostvario 1987. godine, osvojivši broncu na Svjetskom prvenstvu u veleslalomu.

Godinu dana poslije, vratio se iz Calgaryja sa olimpijskim zlatom iz slaloma i iz veleslaloma. Poslije je rekao kako mu je otac obećao Ferrrari za zlatnu medalju te kako on nije htio riskirati pa je donio dvije.

1992. je za Tombu bila važna godina. Obranio je olimpijsko zlato u veleslalomu, osvojio srebro u slalomu te osvojio Svjetski kup i mali slalomski Kristalni globus. U Lillehammeru je osvojio još jedno srebro za svoju kolekciju, ovoga puta slalomsko.

Osvojio je pobjedu u Svjetskom kupu u sezoni 1994/95. ukupno te u slalomu i veleslalomu pojedinačno.

U godini Olimpijskih igara u Naganu, Tomba je pobijedio u slalomu završnice Svjetskog kupa, i ta je pobjeda označila kraj njegove karijere.

Pobjeda u Crans Montani 1998. godine predstavljala je njegovu 50. pobjedu u Svjetskom kupu (15 u veleslalomu i 35 u slalomu, op.a.), a od njega više pobjeda skupio je samo jedan i neponovljivi Ingemar Stenmark.

Nakon povlačenja, Tomba je dobio vremena da se pozabavi stvarima koje su dolazile uvijek poslije skijanja, za svih 13 godina njegove aktivne skijaške karijere.

Bavio se i reklamiranjem pojedinih tvrtki poput File i Rossignola (1997), izdao je parfem Indecente, a okušao se i kao model.

Tomba je, baš kao što bi se od Talijana i očekivalo, i veliki ljubitelj automobila. Posjeduje Audi, Porsche i Aston Martin, a zajedničko svm tim automobilima je da su pokloni.

No, sa svom tom slavom, došao je i novac. Koji ga za razliku od mnogih nije puno promijenio, čak naprotiv, pokazao je svijetu i nekoliko jakih Tombinih aduta.

Radi na projektima za siromašne, radio je na izdavanju knjiga bajki za djecu, a koje je napisala njegova sestra, a još je uvijek aktivan i u UNICEF-u.

Jedan od njegovih novijih projekata su i revijalne utrke po Americi u kojima su se razni skijaši mogu natjecati protiv Tombe, a sav je novac namijenjen popularizaciji skijanja.

Ono što je Tombu učinilo različitim od ostalih skijaša jest činjenica da se Alberto znao smijati i time prenosio poruku kako je sport u stvari veselje.

Luc Alphand se sjeća jedne veleslalomske pobjede u Sestriereu, a kada je Tombu pobijedio za djelić sekunde, jer je ovaj praktički stao pred ciljem kako bi mogao mahnuti prijateljima.

Nezaboravna je i Tombina izjava: "...znao sam tulumariti sa tri žene do 5 sati ujutro….A sad sam ostario, ovdje u Olimpijskom selu se zabavljam s pet žena, ali ne mogu izdržati dulje od tri…"