St. Anton

Dolazak do St. Antona na 1304 metara nadmorske visine vrlo je jednostavan, praktički izađete s autoceste i za 5 minuta ste na odredištu, bez ikakvih uspona i silazaka preko planinskih prijelaza, koji bi vas mogli zabrinjavati u slučaju obilnih snježnih padalina. Ovisno o odabranoj ruti udaljenost od Rijeke iznosi od 540 do 580 kilometara, a od Zagreba od 615 do 690 kilometara.

Ako pak želite potpuno bezbrižno putovati, pa ste odabrali putovanje vlakom, željeznička postaja nalazi se direktno u centru St. Antona i ovdje staju gotovo svi ekspresni međunarodni vlakovi.

U blizini St. Antona je i Ischgl, još jedno vrlo poznato skijalište, na samo 130 kilometara udaljenosti nalazi se i čuveni St. Moritz, a osim njih u širem području nalaze se, naravno, i mnoga druga skijališta.

St. Anton je jedno od najstarijih skijališta u Austriji. Počeci sežu u 1902. godinu kada se prvi put spominje skijanje u St. Antonu. Cijene ski karata iste su kao i za Lech-Zürs, budući da zajedno tvore ski regiju Arlberg, te vrijedi jedinstvena ski karta za cijelo područje. U sezoni 12/13. cijena dnevne ski karte tijekom niske sezone (07. 01. – 25. 01. '13.) iznosila je 45 eura, a tijekom visoke čak 47 eura. U hrvatskom tjednu ste tako morali izdvojiti 218 eura za 6-odnevnu kartu, a u novogodišnjem terminu 228, što je čak i prihvatljivo s obzirom da vas očekuje 280 kilometara odlično pripremljenih staza, od čega 41% čine plave, 48% crvene i 11% crne staze, i preko 180 kilometara terena za off-piste freeride.

Cijela regija se može pohvaliti, zahvaljujući obilnim snježnim padalinama, dugom sezonom koja je ove sezone započela 30. studenog 2012. i završila 21. travnja 2013.



Skijališta St. Anton i Lech-Zürs, nažalost, nisu povezani žičarama i stazama, iako među lokalnim stanovništvom kruže glasine o skorom spajanju kraj Stubena, konkretnih projekata zasada još nema. Ali zato je tu razvijena mreža ski buseva, kojom možete doći na koji god kraj skijališta poželite. Bez obzira na godišnji prosjek snježnih padalina od 7 metara, u St. Antonu se ništa ne prepušta slučaju, te je 95% skijališta pokriveno sustavom umjetnog zasnježivanja.

Iz gradića St. Anton skijalište se uzdiže na dvije strane. S jedne strane je Rendl, koji se penje do 2645 metara i tu se nalazi manji broj staza, ali isto tako, tu smo zatekli i manji broj skijaša na stazi. Na pojedinim mjestima smo čak i oko 11 sati nailazili na "rigice" od ratraka. Na Rendlu se nalazi i Stanton snow park, koji će zadovoljiti baš sve freestyle zahtjeve, od početnika do profesionalaca. Također, ovdje ćete pronaći i stazu za mjerenje brzine.

Na drugoj strani, odnosno doslovno preko ceste, uočiti ćete u svijetu jedinstvenu postaju gondole Galzig izgrađenu 2006. godine, kako bi zamijenila staru postaju izgrađenu davne 1937. godine. Putnici se ukrcavaju u prizemlju postaje u kabine (28 kabina) kapaciteta 24 osoba, te se kabine potom podižu na gornji kat na principu Ferrisova kotača, gdje se "kopčaju" na sajlu i izlaze iz postaje.

Sa ove strane nalazi se, naravno, veći dio skijališta preko 3 planine: Galzig (vrh Valluga 2811 metara), Gampen (Kapall 2330 m) i Albona 2400 metara. Također, stazama i žičarama St. Anton je ovdje povezan s mjestima St. Christoph i Stuben koji se nalaze na Arlbergpassu.

St. Christoph se nalazi na 1800 metara nadmorske visine i radi se o hotelskom naselju iz kojega se četverosjedežnicom ponovno dižete na Galzig. Treće mjesto povezano sustavom na 1407 metara jest Stuben. Radi se o pravom selu sa 100-tinjak stanovnika i 800 gostinjskih kreveta, a da biste se vratili u St. Anton prvo se morate dvosjedežnicama dignuti na Albonu, koja osim dugim stazama, obiluje i freeride terenima.



U svakom od ova 3 gradića, u podnožju se nalaze tereni za početnike s vučnicama i poligonima za najmlađe. Staze su u cijelom sustavu odlično uređene, prostrane i duge, a izbora i mogućnosti ima dovoljno za skijaše svih razina znanja. Gužve nije bilo nigdje, ali ako ipak želite malo više prostora na stazi, onda se više orijentirajte prema Alboni i Rendlu nego prema glavnom sistemu.

Najduži spust u sustavu je Valluga – Ulmer Hütte – St. Anton u dužini od 11,3 kilometara, ali ako tom istom rutom krenete i kod Ulmer Hütte skrenete prema Stubenu, također ćete se zapitati ima li ova staza kraja, s time da vas do Stubena vodi ljepša i prostranija plava staza od one kojom stižete u centar St. Antona.

Žičare su uglavnom novijeg datuma, prevladavaju četvero i šesterosjedežnice sa zaštitnom kupolom. Na vrh Vallugagrat 2650 metara vozi velika gondola, a ako je lijepo vrijeme definitivno ne smijete propustiti odlazak na sam najviši vrh Valluga 2811 metara, s koje se pruža fenomenalni panoramski pogled. Točno na vrhu Valluga prolazi granica Tirola u kojem se nalazi St. Anton i Vorlarlberga u kojem se nalaze Lech i Zürs. Pogled puca na sve strane, na nepregledne alpske vrhunce, sve do njemačkog Zugspitze, ali i na vrhunce Lihtenštajna i Švicarske. Na vidikovcu su postavljeni i besplatni rotirajući dalekozori koji vam odmah, kako se pomičete s vrha na vrh, ispisuju i njihove nazive i visinu.

S Valluge nema staza, te se morate vratiti malom gondolicom (4-5 osoba) kojom ste i došli. Pritom ste skije ostavili na donjoj postaji, jer pristup nije dozvoljen sa skijama. Odnosno, dozvoljen je samo za freeride, ali isključivo uz pratnju iskusnog vodiča, koji će vam onda pokazati sigurne freeride puteve kojima se možete spustiti prema Zürsu i čak skroz do Stubena. Najam takvog vodiča, za jednu osobu i za jedan dan (5 sati) košta 300 eura i uključuje potrebnu opremu (lavinski primopredajnik, lopatu, sondu i slično). Ukoliko vas je više, cijena se za svaku dodatnu osobu povećava za 20 eura, pa ako vas je, recimo, četvero u grupi, najam košta 360 eura, odnosno 90 eura po osobi, što je sasvim prihvatljiva cijena za jednu takvu nezaboravnu freeride avanturu.

Što se freeridea tiče, St. Anton u cijelom sustavu pruža odlične mogućnosti. Ne moramo niti napominjati da trebate redovito provjeravati lavinska izvješća radi vlastite i tuđe sigurnosti. U St. Antonu postoje čak i posebne označene staze namijenjene isključivo freerideu. Ali, bez obzira što su tereni za freeride ovdje uglavnom sigurni, obratite pozornost i na mjesta gdje postoje upozorenja, odnosno zabrana off-piste kretanja, jer svake godine, nažalost, netko ignorira takve oznake i nastrada. Jedno od takvih mjesta nalazi se iznad Steißbachtal kanjona. Teren je savršenog nagiba za off-piste, ali ga to i južna orijentacija čine savršenim i za pokretanje lavine, što je bilo vidljivo i za našeg posjeta početkom travnja, jer su sve okolne padine bile prekrivene snijegom, a na tom dijelu je bila vidljiva zemlja. Vodič nam je usput ispričao da je sama staza Steißbachtal bila neko vrijeme tijekom sezone zatvorena, jer se u nju srušila lavina.

Na dijelu skijališta Gampen-Kapall nalaze se uglavnom duge plave staze, uz poneku crvenu, ali tu se nalazi i duga crna staza na kojoj je voženo Svjetsko prvenstvo 2001. godine i na kojoj su se vozile brze discipline ženskog Svjetskog kupa u siječnju ove godine. Svakako je trebate odvoziti, s time da je najstrmiji dio staze uglavnom zatvoren za svakodnevno skijanje, jer je jednostavno prestrm za korištenje u ne-natjecateljske svrhe.

Također, sa vrha Gampena spušta se i staza za sanjkanje dužine 4,3 kilometara i visinske razlike od 500 metara. Tijekom dana je otvorena od 12:00 sati, a utorkom i četvrtkom, ovisno o vremenskim uvjetima i navečer od 19:30, te je osvijetljena reflektorima.

Ako vam koji dan slučajno dosade St. Anton i Lech-Zürs, za malo promjene možete otići, automobilom ili ski busom, do skijališta Sonnenkopf. Nalazi se nešto dalje od Stubena i potpuno je odvojeno skijalište, ali vrijedi ista ski karta tako da nemate dodatnog troška. Na žalost, tijekom ovog posjeta nismo ga imali prilike vidjeti te možemo samo prenijeti dojmove iz prethodnog posjeta 2004. godine, a to je da je skijalište manje, ali izvrsno za djecu ili skijaše početnike. Staze su dosta lagane i široke pa je pogodno za učenje skijanja. Skijalište je cijeli dan na suncu pa je ugođaj potpun.

Na stazama nema mnogo restorana i "baita" na koje smo navikli i uglavnom se nalaze uz veće žičare ili na većim raskrižjima i na najvišim vrhovima. Cijene su dosta visoke, te je bolje spustiti se prema ili skroz u mjesto, te obaviti ručak. Zgodno je to što se u svim većim restoranima nalaze ormarići za opremu na kovanice, te ne morate brinuti da će vam skije "dobiti noge".

Osim skijanja i već spomenutog sanjkanja St. Anton nudi stvarno mnogo drugih sadržaja. Tako možete provesti dan na 40 kilometara staza za skijaško trčanje, zimskim šetnicama do Nassereina i St. Jakoba, voziti se konjskom zapregom, otići na bazen i u wellness, klizati ili igrati curling, igrati tenis, squash. Također se nudi tandem paragliding, bowling, penjanje na umjetnoj stijeni u dvorani i na otvorenom, bouldering i penjanje po ledu na otvorenom ukoliko vremenski uvjeti dozvoljavaju.

Ili jednostavno možete provesti dan "šopingirajući" u centru grada kroz koji prolazi pješačka zona, doživjeti kulinarsko umijeće lokalnih majstora u jednom od preko 90 restorana ili posjetiti lokalni muzej u kojem ćete naučiti sve o povijesti i razvoju skijanja i samog St. Antona. U muzeju također možete i večerati u ugodnom ambijentu uz kamin, ali budite oprezni, jer samo glavno jelo košta oko 30 eura. Ali ako vas cijena ne zamara pretjerano, za toplo predjelo svakako probajte juhu od sijena sa lavandom i špekom, posluženom u kruhu.

Ako vam se nakon skijanja ne da ići taksijem ili autobusom, možete se, ako ste blizu smješteni naravno, prošetati kroz centar grada po pješačkoj zoni koja je puna trgovina i kafića, pa ako slučajno ožednite tijekom šetnje, nema problema. Na samom kraju pješačke zone, dakle, i dalje u centru, nalazi se supermarket Spar u kojoj možete pronaći sve potrepštine ukoliko ste se odlučili za apartmanski smještaj.

Što se tiče apres ski ponude, izbor je u St. Anton svakako velik. Čak i ako niste ljubitelj apres ski, morate obavezno navratiti do legendarnog Mooserwirta, gdje pivo teče u potocima i atmosfera je uvijek vrlo živa. Ali nemojte se začuditi kad vidite DJ-a, on možda ima preko 60 godina, ali izbor glazbe mu je vrlo suvremen. Tu su naravno i noćni barovi i diskoteke, tako da će i ljubitelji noćne zabave doći na svoje.

Cijene smještaja variraju, ponuda je vrlo raznolika. Dakako, prevladavaju hoteli višeg ranga, ali ima izbora baš za svačiji džep. Osobito ako nije nužno da budete baš u samom St. Antonu. Stuben je, recimo, puno manje mjesto, ali zato i puno povoljnije po pitanju cijena smještaja.

Također, tijekom zimske sezone nudi se i nekoliko "akcijskih" paketa ponuda na kojima možete uštedjeti na smještaju i ski kartama, kao na primjer, "Snow Crystal" tjedan, "Ladies First" tjedni, "Powder Snow" ili "Sun Ski" tjedni i slične ponude.

Osim svega navedenog, tu su naravno i razni zabavni eventi. Tako na kraju sezone možete pratiti natjecanja u odbojci na snijegu na Rendl "plaži" ili zatvoriti sezonu na "Der Weiße Rausch" (The White Thrill), gdje nekoliko stotina skijaša starta istovremeno u utrci dugoj 9 kilometara, s usponima i preprekama, naravno, kako bi sve bilo zanimljivije.

U svakom slučaju St. Anton i cijela skijaška regija Arlberg imaju mnogo toga za ponuditi, zapravo praktički sve što vam treba i što možete zamisliti za svoj savršen i nezaboravan odmor. A uskoro, spajanjem skijališta Lech-Zürs sa susjednim skijalištem Warth-Schröcken u sezoni 13/14., ponudit će vam još i više.