Bormio

Grad Bormio, s oko 5000 stanovnika, ne živi isključivo od skijaškog turizma. S epitetima modernog alpskog grada, a koji se ne odvaja od svoje tradicije, stanovnici Bormia bave se mnogim obrtima, a isto tako niti uredi, banke, te manje tvrtke nisu nepoznanica ovom mjestu.

No ono najbitnije ipak je turizam, i zimski i ljetni. Bormio se tako dići svojim poprilično poznatim termama, te svime što uz to ide, poput sklopa bazena, welnessa i ostalih sadržaja. U ljetnim mjesecima u ponudi su gotovo svi oblici outdoor aktivnosti, od penjanja, planinarenja, brdskog biciklizma, obilaženja obližnjeg ledenjaka te turističke ture i sl.

Osim ekstremnih tu su i neke malo manje ekstremne, ali srcu i duši vrlo drage aktivnosti. Bormio, poput cijele regije, jako drži do gastronomije, tako da ćete ovdje naići na mnogo autohtonih vrsta sireva i sličnih, nepcu milih, proizvoda visoke kvalitete.

No ono radi čega smo mi došli u posjet Bormiu, ipak nije gastronomija, ne računajući na usputne obroke koji i nisu bili toliko loši, već ponuda skijališta.



Skijalište je smješteno na jednom brdu i na njega se može uspeti pomoću dvije gondole, jednom s osam sjedećih mjesta, a drugom sa šest. Gondole voze do 2000 mnv, gdje počinju "operirati" sjedežnice, njih ukupno pet. Sjedežnice su raznolike, no vrlo dobre, od Leitnerovih perjanica sve do novih Doppelmayrovih četverosjedežnica s plexi kabinom. Na srednjem dijelu skijališta skijaše će, tako, prevoziti i vučnice, njih ukupno šest, a kao najveće prijevozno sredstvo tu je i velika gondola, koja prima oko 80 ljudi i vozi na najviši vrh skijališta - 3012 mnv.

Ovaj podatak o visini je jedan od najzanimljivijih. Lakom računicom dolazimo do informacije kako visinska razlika skijališta iznosi vrlo velikih 1800 m. Stoga ne čudi da Bormio pruža idealne uvjete za održavanje natjecanja u brzim skijaškim disciplinama, kako u FIS Svjetskom kupu, tako i na nedavnom Svjetskom prvenstvu. Informacije koje slijede prava su poslastica za iskusne, naravno, riječ je o stazama.

Reći ćemo samo da plavih staza gotovo da i nema, ne računajući dvije ili tri manje spojnice među crvenim stazama. Velika većina staza su crvene i crne. Kada tome dodamo vrlo dobru orijentiranost (gotovo pola dana su u sjeni što sprječava topljenje snijega), te konfiguracije koje gotovo na svakoj stazi garantiraju i po nekoliko prijelomnica, a uz to duljine staza su u pravilu veće od dva, tri, pa i više kilometara, onda dolazimo do činjenice da Bormio nije za svakog.



Skijalište je opremljeno topovima, no isti su postavljeni samo na srednjem i nižem dijelu skijališta, tako da je vrh osuđen na prirodne padaline, a kada je sezona škrta po tom pitanju, nerijetko nastaju problemi, jer počinje izvirivati kamenje. Stoga oprez!

U širokom izboru pravih sportskih staza svakako bismo preporučili povezivanje staza od vrha prema dnu. Od vrha moguće je krenuti stazom Stella Alpina, te se nakon prijeđenih oko 1000 m visinske razlike uključiti na poznatu stazu, koja je dom utrka Svjetskog kupa, stazu Stelvio. Tom stazom, s vrlo brzim i strmim dijelovima moguće je doći skroz do Bormia, tj. do dna gondole s početka priče. Posljednji dio Stelvia opremljen je i reflektorima, stoga, tko voli može uživati i u noćnom skijanju.

Ugostiteljska ponuda je solidna, no ne i vrhunska po pitanju količine objekata, s tim da i oni koji su tu odaju dojam čudne (čitaj - ružne) arhitekture. Cijene su solidne, čak bismo rekli zadovoljavajuće, a hrana vrlo dobra, barem ono što smo kušali. Pizze se mogu naći po cijenama od 5 do 7 Eura, kava s mlijekom za 1 do 1,5 Eura, dok su sokovi i čokolade od 2 do 3 Eura.



Kad smo se već dotaknuli objekata, ne možemo ne spomenuti restoran na vrhu skijališta, u sklopu velike gondole. Prilikom ulaska u restoran moguće je naručiti hranu i piće, a konzumacija je moguća u zatvorenom prostoru, no ako baš želimo odmarati i blagovati na otvorenom prostoru, to ćemo morati platiti 1 Euro, jer na stepenicama koje vode na terasu uredno piše: "Solarij = 1 Euro" (?). Tko kaže da se i sunce ne da prodati? Kako god bilo, terasa je bila puna, stoga daljnji komentar nije potreban.

Bormio je svakako skijalište za zahtjevne i natjecateljski raspoložene skijaše. Vrlo dobar jednodnevni izlet ako ste smješteni u Livignu, a pedesetak km staza koje Bormio nudi, svakako su nezaboravan doživljaj, čak bismo rekli jednog od "najcrvenijih" skijališta na kojima smo bili.

Ako se tome doda mogućnost kupnje skipassa za cijelu Alta Valtellina regiju, u koju osim Bormia spada i obližnja St. Caterina, Valdidentro i 45 min vožnje udaljeni Livigno, ova regija nikako nije za odbaciti, dapače! Kacigu na glavu, natjecateljsko odijelo na sebe, race skije na noge - i via Bormio. Stelvio vas čeka!