NATJECANJA

»

SKIJANJE

21.05.2006.      

Autor: Goran RazićPhoto: Skijanje.hr i YvonneSchnock.com 

Interview: Yvonne Schnock

Nakon nedavnih događaja u CroSki-ju, a u kojima su dominirale promjene stručnog kadra te tzv. "zatezanje remena" glede financijskih troškova, porazgovarali smo sa, sada već bivšom, hrvatskom reprezentativkom, njemačkom Hrvaticom - Yvonne Schnock.

Skijašica koja od malih nogu poznaje samo naporno treniranje, koja je pretrpjela čitav niz velikih ozljeda, a koje su je sputavale u napretku u karijeri, i to u ključnim trenucima, skijašica koja je nastupala za njemačku i za hrvatsku reprezentaciju, skijašica koja je trenutno 116. slalomašica Svjetskog skijaškog kupa i 23. slalomašica u Europskom kupu, te bivša europska prvakinja u street slalomu, dala je neka svoja razmišljanja za magazin Skijanje.hr.

Prema riječima trenera, roditelja pa i nje same, lavovska volja, upornost i tvrdoglavost te želja za uspjehom tjerali su Yvonne sve dalje, ne bi li napravila uspjeh u svijetu profesionalnog skijanja. U street slalomu je napravila puno, u skijanju je vozila sve utrke; od FIS natjecanja pa do Europskog kupa, ne bi li napravila što bolji rezultat i skupila što manje FIS točaka, kako bi se domogla hrvatske reprezentacije, no očito ni to nije bilo dovoljno da nastavi svoje nastupe za Hrvatsku, nakon samo jedne godine provedene u njoj...

Za početak, Yvonne, reci nam nekoliko riječi o sebi, nekakav rezime dosadašnje karijere, da te čitatelji, a koji te još ne znaju, malo bolje upoznaju.
Moja karijera je jedna velika borba s ozljedama, a nakon svega sam ipak prošle godine uspjela ući u Hrvatsku reprezentaciju. Što se tiče Svjetskog kupa bilo mi je dosta teško jer nisam imala još dosta iskustva pa sam imala vrlo veliku tremu, sve je to bio razlog velikog pritiska. Stoga smatram da nisam zadovoljila i opravdala ono što se od mene očekivalo. Prije toga sam imala lijepih rezultata i u mlađim naraštajima, i u Europa kupu, i FIS utrkama, no svejedno, sada mi je jako žao što nisam nešto više napravila u Svjetskom kupu.

Ispričaj nam malo svoj put, kako si došla u Hrvatsku?
Pa prvo sam nastupala za njemačku skijašku reprezentaciju, točnije za C reprezentaciju, no nakon što mi je treći puta puknuo križni ligament, treneri više nisu vjerovali u mene i u moju mogućnost povratka na stazu. Nakon toga su me stavili u nižu kategoriju gdje sam trebala trenirati s dosta mlađim curama. Ja jednostavno na to nisam htjela pristati i onda smo kontaktirali Vedrana Pavleka i dogovorili nastavak karijere u dresu hrvatske reprezentacije.

Kad već spominješ ozljede, poznato je da ih iza sebe imaš dosta, možeš nam reći o čemu se točno radi, što si sve ozlijeđivala?
Ozlijeđivala sam koljena i skočni zglob, a sada da idem sve nabrajati to bi potrajalo. Uglavnom, četiri puta mi je puknuo križni ligament, uz to je redovito odlazio i meniskus, i medijalni i lateralni. Onda, pretprošle godine su mi popravljali kut noge, jer sam od svih tih operacija imala nogu u iks, i tako, ukupno sam imala 11 operacija, to bi ukratko bilo to.

U mlađim naraštajima si imala velike rezultate i proglašavali su te kao velikog talenta, koje sve uspjehe pamtiš iz tih dana?
Da, s 12 godina sam recimo bila prvakinja Njemačke i svi njemački mediji su odmah počeli pisati o meni kao o novoj skijaškoj zvijezdi i novoj prvakinji, no potom sam izgubila dvije najznačajnije godine u mojoj karijeri, od 12. do 14. godine, a koje sam propustila zahvaljujući, već spomenutim, ozljedama. Isto tako sam propustila skijaške sezone sa 16 godina, pa s 18 i posljednju s 20 g.

Prokomentiraj nam malo sezonu 2005/2006., nastupala si na FIS utrkama, na Europskom kupu, pa čak i na nekoliko utrka Svjetskog kupa, koliko si zadovoljna sa sezonom?
Zadovoljna sam svakako s početkom sezone, u Bottropu, Europski kup u dvorani sam odvezla odlično, dapače, nitko to nije očekivao od mene, pa čak ni ja. Ostali Europa kupovi, koji su uslijedili nakon, su isto bili solidni. No problem je u tome što sam u tom trenutku postala svjesna da mogu napraviti nešto i sama sam sebi stavila pritisak na leđa u Svjetskom kupu i to me u drugom dijelu sezone dosta razdrmalo.

Prvenstveno si vozila slalom i veleslalom, da li postoji mogućnost i ambicija za nastupima u brzim disciplinama? Da li postoji nekakva psihička barijera prema brzim disciplinama?
Mislim da su tome najviše zaslužne ozljede, svaki puta kada bi se ozlijedila, a to je bilo često, vraćala sam se najprije sa slalomom. Mogućnost za nastajanje velikih ozljeda je najviše prisutna na Super G-u i spustu. No mislim da imam dosta talenta za brze discipline i s jedne strane mi je žao, ali tako je ispalo.

Znači, da nije bilo ozljeda, gledali bi te i u spustu, ambicija postoji?
Da, svakako. Ambicija postoji. Početkom ove godine sam recimo trenirala brze discipline i bilo me užasno strah. Konstantno u glavi imam te ozljede i nisam željela forsirati. Na kraju sam ipak odvezla čak četiri Super G utrke i zadovoljna sam, s obzirom na to da nisam puno trenirala.

Na kraju si ispala iz reprezentacije, koji je razlog tome, da li je norma bila visoka pa je nisi dostigla, ili je nešto drugo posrijedi? Nama se čini da je to bila poprilično iznenađujuća odluka. Koji je tvoj komentar na sve?
Ma nije norma problem, norma mi je bila postići manje od 20 FIS točaka, a ja sam postigla 17, to je ok. Mislim da je ipak ključ ispadanja u tome što sam prvi dio sezone odvezla vrlo dobro i pokazala da mogu, samim time se od mene i više očekivalo. Uvjete sam imala odlične, kakve možete samo poželjeti. Na kraju sezone više nisam znala gdje su mi granice, ili sam se zaletila na glavu pa sam ispadala, ili sam išla s prevelikom kočnicom, samo da prođem. U svakom slučaju nisam pronašla pravu mjeru u svojim nastupima.

Nedavno, sredinom travnja, smo se susreli u savezu, čekala si razgovor s Pavlekom, da li je to bio trenutak odluke? Jesu možda padale kakve grublje riječi, kakav je bio razlaz?
Ne, tada se još ništa nije znalo, tada nije pala ta odluka, dapače, sve mi je djelovalo normalno. Nakon Finske se pričalo da će se spojiti jedna ekipa i da ću ja sigurno biti u toj ekipi. Na kraju mi je cijeli ovaj rasplet bio totalni šok i bila sam jako razočarana.

Koliko si zadovoljna sa svojim trenerom i serviserom, Senyem Severom, da li je ta kombinacija funkcionirala i da li misliš da ste mogli možda više postići zajedno?
Sigurno smo mogli i više postići. Seny je odličan čovjek, jako puno zna i dosta se trudio. No mislim da problem leži u psihološkoj strani, mislim da se s pedagoške strane nismo pronašli. Nikako me nije mogao shvatiti, nije razumio moja razmišljanja i stav koji imam.

Prije dvije godine imala si jednu vrlo dobru sezonu, koji je razlog tome da ju nisi ponovila i ove godine, imala si puno ispadanja ove sezone?
Pretprošle sezone nisam imala što za izgubiti, radila sam posve sama, nisam bila još u reprezentaciji i psihički mi je bilo puno lakše. Sama sam si i skije pripremala, sama organizirala utrke, sve sam sama radila i nitko od mene nije ništa očekivao, dok je ove sezone bio veliki kamen na meni i svi su puno očekivali od mene.

Vjeruješ li da trenutno možeš bolje od ovoga?
Da, sigurno, vjerujem da mogu, to i na treninzima često i dokazujem, no nikako da nađem neku konstantu.

Kakva ti je trenutna situacija u klubu, još uvijek si u ski klubu Končar, da li postoji podrška od strane kluba?
Da, i dalje sam u ski klubu Končar, no tamo prevladava dječje skijanje i nije mi cilj spajati se i trenirati s djecom, jer je evidentna razlika među nama. Što se tiče financiranja tamo gotovo sve financiraju sami roditelji, tako da na bilo kakvu novčanu pomoć s njihove strane ne mogu računati.

Idemo se malo dotaknuti prognoza, kako predviđaš svoj nastavak karijere, kuda će te ona odvesti i, u konačnici, da li će nastavka uopće biti?
Sve ovisi o tome da li ću naći neke sponzore koji će mi pomoći da nastavim karijeru. Ako ih nađem, naravno da ću sve dati od sebe da napravim što bolje rezultate. Mislim da bi još puno toga mogla postići u skijanju i da bi mogla još jako napredovati. Uostalom, u zadnje dvije godine sam dosta napredovala, a, kao što sam rekla, na treningu to često znam i dokazati. Samo moram riješiti psihološku stranu i sve će biti ok.

Kako napreduje potraga za sponzorima, da li postoje već kakve naznake ili si osuđena da ideš "od vrata do vrata" i tražiš ih?
Na žalost tako je, moram ići "od vrata do vrata", nemam nikakve dobre veze i poznanstva kako bi me netko preusmjerio na ključne osobe u nekim velikim firmama. Često ne mogu uopće doći do direktora tvrtki, nego krećem od tajnica i raznih drugih osoba i njima šaljem zamolbe i razne dokumente, a nisam ni sama sigurna da li će sve to doći do ključnih osoba. Samo do danas sam već poslala preko 150 pisanih zamolbi, što faksom, što e-mailom, ili pak osobno, no za sada ništa.

Nadajmo se da ti ipak ide u korist to što imaš rezultate iza sebe. Ipak držiš 116. mjesto u slalomu u Svjetskom kupu i 23. mjesto u slalomu u Europskom kupu...
Da, imam vrlo profesionalno napravljen materijal i sve je to obuhvaćeno i mislim da mi ide u prilog, no problem je u tome što skijanje u Hrvatskoj još uvijek nije na toj razini da bi tvrtke ulagale novac u nekoga tko ne radi rezultate kao Janica, Ana i Nika, a to je zaista tužno i teško. S druge strane, svaki trenutak se teoretski može dogoditi nekakva ozljeda i onda su za badava uložili novce. Mislim da potencijalni sponzori, na žalost, tako razmišljaju.

Imaš nekakvu poruku potencijalnim sponzorima, u nekoliko rečenica?
Nadam se da će se naći nekakvo rješenje za mene. Cijeli život sam ulagala u skijanje i žao bi mi bilo sada odustati kada sam već toliko napredovala. Stoga mislim da mogu još puno!

Sponzori, čuli ste?

Da se dotaknemo još jedne bitne stvari u tvojoj sportskoj karijeri, a to je street slalom. Tu si radila vrlo, vrlo lijepe i značajne rezultate. Što si sve osvojila?
Nakon moje prve ozbiljnije ozljede, s 12 godina, tata mi je izmislio i patentirao slalom kolce za cestu. To mi je jako pomoglo kako ne bi izgubila kondiciju i koordinaciju. Skijati nisam smjela, ali sam smjela rolati. Nakon toga su svi vidjeli kako to funkcionira i postalo je sve popularnije i popularnije, pa se počelo voziti skoro svugdje.

Kakav je sustav natjecanja, koji sve kupovi postoje?
Postoje Europski i Svjetski kup, no Svjetski je još uvijek vrlo slab i smiješan, jer sudjeluje samo 8 ili 9 zemalja. Stoga je jedino Europski kup onaj pravi...

... i upravo u njemu si Europski prvak, je li tako?
Da, 2004. g. sam osvojila Europski kup.

I kakva je po tebi budućnost tog sporta?
Pa budućnost je svijetla, no sve ovisi o tome koliko će se ulagati u to. Nadajmo se da hoće.

Yvonne, hvala na razgovoru i sretno!

Yvonne od srca želimo da nastavi karijeru i da se nađu sponzori koji će to omogućiti. Isto tako, želimo joj još puno velikih uspjeha u svim rangovima svjetskih i domaćih skijaških natjecanja.

 

 

 

 

KOMENTARI

Trenutno niste prijavljeni. Molimo prijavite se!

login:

lozinka:

Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.

  • Vezani članci

  • Vijesti

  • Info

  • Interview

  • Povijest

© Skijanje.hr 2003-2024.  ISSN 1845-5891  e-mail: info@skijanje.hr   Izdavač: Sport-IT   Izrada internet stranice: Info izlog d.o.o.   Broj posjeta: 268175
Tekstovi i Skijanje.hr watermarkom označene fotografije autorsko su pravo i vlasništvo Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo magazina ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na site-u. Kontakt...
Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

ISSN 1845-5891

e-mail: info@skijanje.hr

Marketing:
  marketing@skijanje.hr