Legendarne utrke: Val d'Isere

Europa je već naveliko skijala kada je jedan Parižanin u svojim lutanjima Alpama nabasao na dolinu izgubljenu među visokim planinama, zakopanu u dubokim snjegovima. 1929. Jacques Mouflier je prvi put vidio Val d'Isere; vidio i odlučio: "Ovdje treba graditi skijalište!"

Sitan problem Mouflieru su predstavljale samo financije, tj. njihov nedostatak. Sitan, ali ne i nepremostiv: uputio se u pregovore s lokalnim vlastima i nakon 5 godina uspio je postaviti prvu ski vučnicu. No, za zimovalište se pročulo tek 1937. kada su dvojica francuskih ministara ovdje zapela u snježnim nanosima visokim do 4 m! Kako se takvo što ne bi ponovilo, iste je godine probijen najviši europski cestovni prijevoj koji je spojio Val d'Isere s ostatkom Francuske. Odmah potom prionulo se i izgradnji prve gondole na predjelu Solaise. Predsjednik Francuskog ski saveza, J. Matter, bio je siguran u svojoj ocjeni: "Potpuna je ludost graditi skijalište u Val d'Iseru, propast je sigurna!" Nije bio prvi kojeg je povijest demantirala.

Skijalište se nastavilo razvijati da bi danas bilo poznato kao dio ogromnog l'Espace Killy-a. Prednost skijališta su oduvijek bile pozamašne količine snijega već početkom prosinca (jedina iznimka su godine 2003. i 2006.); zato su i natjecanja koja se ovdje službeno održavaju od 1955. nazvana Critérium International de la Première Neige (Međunarodni kriterij prvog snijega). "Kriterij" je utemeljio Louis Erny, a njegov spust jedan je od klasika Svjetskog kupa. Spust se prvih 5 godina vozio na predjelu Solaise, da bi potom bio premješten na Bellevarde predio. Staza je dobila ime po dvojici skijaških velikana iz doline, H. Oreilleru i J.C. Killyju. Za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Albertvillu 1992. Val d'Isere je organizirao sve alpske skijaške discipline, osim slaloma.

Staza Oreiller-Killy počinje na 2,815 mnv, a gotovo do polovice vozi se u spustaškom položaju. "Tu su dva velika skoka: prvi, nakon 15-ak sekundi vožnje; i drugi, poznati Bosse à Colombin, gdje su skokovi dugački po 50-ak m ako je snijeg dovoljno brz", kaže Kristian Ghedina, 2. iz spusta 2000.g. Skok je dobio ime po R. Collombinu koji je ovdje spektakularno padao čak tri puta! Kroz uski lijevi zavoj na sredini piste dolazi se do Téléphone skoka gdje nakon 30 m dugog leta treba odmah po prizemljenju promijeniti smjer udesno i pokušati ne izgubiti brzinu kroz seriju zavoja. "Opuštanja nema", nastavlja Ghedina, "jer odmah nakon 40-metarskog Bosse à Emile skoka dolazite do famozne Kompresije (La Compression). Ovo je najteži dio, ulazite sa brzinom od 120 km/h na kompresiju koja prijeti izbacivanjem iz ravnoteže! Uz to, istodobno treba promijeniti smjer zdesna ulijevo i zadržati brzinu za završni dio." Lagan skok i dugačak lijevi zavoj u kojem važnu ulogu ima priprema skija i staza duga 3,400 m bliži se svom kraju na 1,795 mnv.

Najbolje vrijeme je najviše puta u Val d'Isereu ostvario Franz Klammer – čak tri puta je upisan kao pobjednik spusta. Dva puta su trijumfirali S. Eberharter, P. Zurbriggen, F. Bonlieu, L. Lacroix te domaća legenda J.C. Killy. Bilo bi nepravedno zapostaviti dame koje se ovdje, sa stankama, isto natječu od 1955. Najviše je puta na pobjedničkom postolju bila M.T. Nadig iz Švicarske koja je 1979. osvojila sve što se dalo: veleslalom, kombinaciju i spust, te je tome dodala još spust '77 i '80. i kombinaciju '78. i '80. Sestre Goitschel, također domaće zvijezde, su '60-ih isto dominirale: Marielle je osvojila spust '61. i '62. te kombinaciju '62., a Christine spust '64. i veleslalom '65. Lista pobjednika ovog natjecanja je poput iščitavanja povijesti svjetskog skijanja. Michael Walchoffer je u pravu, zbilja je važno ovdje zabilježiti pobjedu…