Kitzbühel

Ako bi ste upitali nekog tko nije skijaš, zna li nešto o Kitzbühelu, gotovo smo sigurni da bi odgovor bio potvrdan.

Da, Kitz, kako ga od milja zovu domaćini, i više je od same utrke Svjetskog kupa na legendarnom 'Streifu'. Danas je on simbol moći, glamura i skijanja te ponosni član "Best of the Alps" skijališta, gdje su još naravno i velikani poput Cortine d'Ampezzo, St. Moritza, Wengena... No, krenimo redom.

Tirolski gradić Kitzbühel smjestio se 90 kilometara od Innsbrucka te 130 kilometara južno od Münchena. Duži put vodi iz Zagreba ili Rijeke u smjeru Salzburga i Njemačke, zatim prema Innsbrucku, te nakon ponovnog ulaska u Austriju kod grada Kufsteina, potrebno je sići s autoputa te pratiti smjer lokalne ceste do centra Kitzbühela. Drugi, kraći put, ide preko Villacha, preko Lienza i Felbertauern tunela sve do Mittersilla i na kraju do Kitzbühela.

 

Iako sama regija Kitzbüheler Alpen ima pregršt mogućnosti, ono zbog čega ljudi većinom ovdje dolaze je najopasnija utrka spusta za skijaše na svijetu, koja se sada već unazad 76. godina održava svake godine krajem siječnja.

U to vrijeme Kitzbühel postaje skijaška meka u Alpama. Svi žele ovdje biti viđeni, pokazati se. Grad vrvi ljudima, kako navijačima tako i poznatim osobama iz javnoga života, a sve kako bi gledali i divili se najvećim modernim "gladijatorima" današnjeg skijaškog sporta. Atmosfera koja tada vlada gradom teško se može opisati riječima.

Izvan tih dana, Kitzbühel je veliko skijalište u Tirolu koje se proteže na čak devet vrhova, sa svojih 173 kilometra skijaških staza, a koje se pak protežu na rasponu nadmorskih visina od 800 do cca 2.000 m. Glavni vrh Hahnenkamm, ujedno i start Streifa, orijentacijski je centar skijališta. Do njega vodi gondola direktno iz grada. Riječ je o poznatoj gondoli Hahnenkammbahn s imenima svih dosadašnjih pobjednika utrka. Naravno jedna nosi ime i našega Ivice Kostelića (kabina broj 26, nap.a.).

Skijalište je podijeljeno na dva glavna brda, već spomenuti Hahnenkamm te nasuprot njemu Kitzbüheler Horn, koji nisu međusobno povezani žicom, nego autobusom. Pristup skijalištu moguć je s osam parkirališta, od kojih se plaća samo onaj u centru grada, ispod Hahnenkamm gondole (8 eura za cijeli dan), ali treba imati na umu kako nije pretjerano velik, te se jako brzo ujutro popuni.



Jako dobra alternativa je i parking na gondolama u susjednom mjestu Kirchberg, od čijih gornjih stanica gondola vas jedan spust po plavoj stazi dijeli od poznatog Hahnenkamma. Ostali mogući prilazi skijalištu su žičare Jochberg i Pass Thun do kojih vodi planinska cesta iz centra Kitza. Cesta je dosta široka za alpske uvijete  te je zimi redovito čišćena.



Izbor skijaških staza ovdje je stvarno velik. Staze su većinom široke i dugačke, no ono što nas je zasmetalo je skoro na svakome brdu, poneke poveznice koje su označene kao plave staze, a dosta su uske te podsjećaju na planinarske puteve.

Hahnenkamm je jedan od "must" dijelova skijališta, radi doživljaja Streifa. Staza se prije svjetskog kupa uopće ne uređuje, a nakon njega je zatvorena, ali označena kao ruta (odnosi se samo na strme dijelove staze), te tako puštena na izazov svim znatiželjnicima.



Kako su staze za Svjetski kup jako ledene, a Streif još ledeniji, ne idite nikako na nju bez oštrih rubnika, jer nakon što se gornji sloj svježeg snijega rasprši, ispod će vas dočekati led, većinom plav još od utrke. Postoji i takozvani obiteljski spust koji zaobilazi najopasnije dijelove, no ponegdje ulazi na samu stazu gdje nije opasno, te tako i slabiji skijaši imaju priliku okusiti čari Streifa.

Ostala dva glavna brda koja su povezana s Hahnenkammom, Pengelstein i Resterhöhe spojeni su velikom gondolom imena 3S koja prolazi na nekim mjestima 400 metara iznad zemlje bez stupova, samo na nosećoj sajli, te pruža pogled na prekrasnu panoramu.



Sam Pengelstein ima više zahtjevnijih staza, no i veću gužvu jer je na strani Kirchberga i Kitzbühela, dok je predio prema i na samom Resterhöhe dosta mirniji, te pruža široke staze bez puno skijaša. Treba imati na umu da ako želite proći cijelo skijalište u jednom danu trebate dosta rano krenuti, jer na povratku se stvara gužva, većinom na ključnim žičarama. Sa Pengelsteina također vodi poveznica do gondole koja pruža mogućnosti skijanja u susjednom SkiWelt Wilder Kaiser sa svojih 250 dodatnih staza.



Susjedno brdo, već spomenuti Kitzbüheler Horn nešto je mirniji, te slovi kao raj za skijanje po dubokom snijegu. Također, ima dugačku lijepu plavu stazu koja vodi sve do doline i nekoliko crvenih s kojih puca pogled na Hahnenkamm i Kitzbühel.

Žice su velikim postotkom najmodernije sjedežnice s grijanim sjedalima, sidara gotovo da i nema, a gondole voze sa šest parkinga od osam mogućih. Veliki broj topova brine se kako snijega ne bi manjkalo, ali ni prirodnog također ne nedostaje, tako je Kitzbühel svake godine prvo skijalište koje već krajem 10. mjeseca otvori jednu stazu na Resterhöhe.



Cijela ta priča i pogledi imaju i svoju cijenu u obliku skijaške karte. Moguće je kupiti kartu samo za Kitz ili za cijelu regiju. Ako se radi o jednodnevnom skijanju, potrebno je u visokoj sezoni izdvojiti 51 eura, dok za šestodnevno skijanje, cijena se penje na 248 eura. Noćno skijanje nije uključeno u skijašku kartu, pa košta dodatnih 18,50 eura.

Planinskih restorana ima dovoljno, a cijene u njima idu u skladu s popularnosti, pa tako na nekim mjestima možete bečki odrezak platiti od 15 pa sve do 25 eura, ili pola pileta s krumpir salatom, košta tako 11 eura. Cijene pića su većinom kao i na ostalim većim skijalištima. Romantika je ono čega u ovdje ne nedostaje, pa si možete u restoranu "Hochkitzbühel", na Hahnenkammu, platiti večeru uz svijeće, uključujući i vožnju gondolom, za 50 eura.



Kako je Kitz dosta skup, tako tu odsjedaju i gosti većinom većih materijalnih mogućnosti u gradu ne manjka brandiranih trgovina, ne samo sportske opreme i odjeće, nego i mnogih luksuznih marki. No, svejedno, ovdje nema žurbe. Sve je nekako usporeno. Po ljudima se vidi da uživaju. Isto vrijedi i za Apres Ski kojega u onom party obliku ovdje nema, nego se sve većinom nakon skijanja seli u centar grada gdje se uživa na vanjskim terasama ispod velikih grijalica.

Kako i svugdje, tako i u luksuznom Kitzbühelu u samom centru postoji mali Fast Food kamper, čija je vlasnica s naših prostora, te nudi veliki sendvič s kobasicom i dodacima za nekoliko eura, a kodno ime jela je "Bosna".

Smještaj u samom Kitzbühelu je najčešće jako skup, zbog velikog broja luksuznih hotela, no alternativa se pruža u okolnim mjestašcima koja su većinom povezana ili busom ili vlakom.



Ukoliko se odlučite ovdje provesti skijaški odmor svakako je lijepo doživjeti osim već spomenute utrke i skijaški muzej (otvoren samo zimi) koji se nalazi u gornjoj stanici Hahnenkamm gondole odmah iznad panoramskog restorana (ulaz besplatan), gdje za jedan euro možete stati u skijaški simulator i doživjeti spust na opasnom Streifu, no isto tako vidjeti kako je nekada skijanje izgledalo. Svakako se isplati prošetati starom jezgrom grada, te posjetiti Kitz za vrijeme Božićnih blagdana kada je sve lijepo okićeno, uključujući i božićni sajam u centru. Kitz ima i zatvorene bazene, Aqua Arena koja će dobro doći za večernje opuštanje nakon napornog skijaškog dana.



Svakako treba spomenuti, kako su Kitzbühel i staza Streif jako atraktivni i po ljeti. Uređeni planinarski put vodi vas po cijelom Streifu, gdje su postavljeni veliki informativni panoi sa snimkama same utrke i informacijama o njoj.

Kitzbühel je jako dobro skijalište no s isto tako dobrom pričom. Ako ste zaljubljenik isključivo dugačkih, širokih i savršeno izniveliranih staza ili možda ljubitelj partyja, a povijest i "ono nešto" vas ne interesiraju, onda ovo sve nije za vas. Ovdje će se gotovo smo sigurni pronaći skijaš koji zna uživati u svemu što vidi, uljučujući i cjelokupnu priču oko Svjetskog kupa i grada. Za sve takve ovo je topla preporuka.