Najčešće greške roditelja

Odlazak na obiteljsko skijanje zadaje ponekad roditeljima mnogo problema, a nerijetko se može pretvoriti i u pravu noćnu moru. Svi žele najbolje i što više se posvetiti svojoj djeci, no u toj silnoj želji događaju se greške, pogotovo ako su roditelji također nisu skijaši ili tek počinju sa bijelim sportom. Pokušat ćemo kroz grupiranje nekih od najčešćih problema olakšati obiteljima prve skijaške dane.

Roditelj ili škola?

Česta je dvojba roditelja da li dijete dati u školu skijanja ili obuku napraviti samostalno. Iako je to skuplja varijanta, svakako preporučujemo školu skijanja, i to iz više razloga: Učitelji skijanja su školovani za edukaciju i imaju iskustva u tom poslu, tako da znaju lakše puteve i vježbe kako doći do određenog cilja. Uz to dijete se socijalizira s ostalom djecom u grupi i zajedno napreduju, a u društvu vršnjaka svakako će im biti i zabavnije. Roditelju je puno teže nego (neutralnom) učitelju ostvariti autoritet te, bez obzira na skijaško znanje, roditelji teško prenose znanje na vlastitu djecu. Razlog tomu je da ih djeca ne shvaćaju kao učitelja, koncentracija je vrlo niska, a vrlo često je rezultat gubljenje živaca, vika i svađa.
Skijanje je odmor i zabava i trebalo bi ga provesti u ugodnoj atmosferi, stoga učenje i "disciplinu" bolje prepustite stručnim osobama, a vaše vrijeme s djetetom rađe provedite u neobaveznoj atmosferi.

Naziv "škola skijanja"

Na žalost ime škola skijanja nije idealno za djecu koja su jedva dočekala odmor od školskih obaveza i zimske praznike. Djeci je skijanje, kao i roditeljima - odmor i riječ "škola" asocira ih na školu i obaveze, što će rezultirati negodovanjem. Termin "škole" bi trebalo izbjegavati prije samog dolaska na skijalište ili u grupu, kako dijete ne bi steklo krivu predodžbu. Ipak je riječ o skijanju, druženju, igranju i učenju .Također, djeci je puno draži termin trener, a ne učitelj, jer to u njihovim glavama nije škola nego trening. Malom igrom riječi već prije dolaska na stazu možete svoje dijete dodatno motivirati.

Oprema

Kao i kod odraslih, kod djece je to još možda češće, dosta se griješi sa odabirom opreme. Svaka dob i nivo skijanja ima određenu opremu koja je za to potrebna. Kako djeca brzo rastu preporuka je uvijek iznajmljivanje opreme u ski rentovima. Posuđivanje od prijatelja se često radi, no to može biti veliki problem. Djeca su različita i različito napreduju pa im je i oprema različita. Ukoliko morate posuditi od prijatelja obavezno prije nego što pustite dijete na snijeg pregledajte skije i vezove u ski servisu.

Kupnja dječje opreme je dosta nezahvalna jer ju oni prerastu skoro svake godine. Kod kupovine je jako bitno da je oprema primjerena uzrastu i skijaškom znanju djeteta, a najčešća greška je razmišljanje "bolje kupiti malo veće pa će izdržati dvije-tri sezone". Vama će se činiti "malo prevelika" oprema, ali djetetu je izrazito velika oprema i preteška. Zbog toga ne samo da će vaše dijete slabije napredovati nego će i nazadovati, jer će mu se zbog prevelike težine i dužine poremetiti i otežati koordinacija pokreta, a samim time i samopouzdanje. Na taj način će dijete gubiti živce i volju za skijanjem jer neće moći napraviti sve kao i druga djeca u grupi, a neće ni moći sama nositi opremu i obući skiju kada padne. Sve to za djecu zna biti jako frustrirajuće. Prilikom kupovine idealno bi bilo voditi dijete sa sobom, jer ako se i djetetu dopadnu skije po dizajnu s veseljem će ih nositi okolo, a već u dućanu sami možete probati koliko ih vaše dijete uspješno nosi.

U skijašku opremu ulaze i skijaški štapovi. Većina djece na početku ne koristi štapove, ali ih je svejedno dobro imati. Svaki učitelj će prije ili kasnije djeci dati štapove u ruke i krenuti s pripremama za njihovo korištenje. Osim onoga za što su namijenjeni, štapovi u školi jako dobro dođu za rad s djecom u grupi jer služe kao pomagalo u raznim metodičkim vježbama, ali i za ograđivanje prostora za grupu ili kao simulacija "kolaca" na stazi, što djecu uvijek veseli i zabavlja.

Kaciga je u većini zemalja obavezna za djecu, no toplo preporučujemo da i tamo gdje nije djeca uvijek skijaju s njom. Kaciga ima mnogo prednosti, a gotovo nikakvih mana, a moguće ih je iznajmiti na skoro svim skijalištima. Kod kacige je opet bitno da se djetetu sviđa, pa ako ju kupujete savjetujemo da ju vaše dijete samo odabere. Kaciga ne treba biti ni prevelika ni premala, a ako planirate djetetu oblačiti ispod i kapu/potkapu, vodite računa o tome da ima dovoljno mjesta. Kaciga je nezgrapna i ponekad zna biti problema oko nagovaranja na nošenje, pogotovo ako ju niti roditelji ne koriste (djeca imaju stav "zašto bih ju ja nosio ako ju ni ti ne nosiš"). Srećom, kupiti se mogu razni zabavni ukrasi (kao što na slici nosi poznata skijašica Resi Stiegler), pa ako će to pomoći opskrbite "ušima" ne samo djetetovu kacigu nego i svoju.

Odjeća

Osim tih "čvrstih" dijelova, u opremu još spadaju i odjela, naočale, kape, šalovi, rukavice... Svi stariji skijaši sigurno se sjećaju kada su kao djeca skijali u 10 debelih slojeva i osjećali se kao nepokretni medvjedi. Danas tomu više nije tako jer moderni materijali omogućuju dobru zaštitu i s puno manje slojeva, no roditelji iz prevelike brige još uvijek "bundaju" djecu. Djeci je tako ponekad (pre)vruće, ali im to isto tako bitno otežava kretanje. Jasno je da većina roditelja ide za onim "bolje da im je vruće nego da im je hladno" što je istina, ali ne treba pretjerivati. Uvijek je dobro pogledati kako ste vi obučeni pa tako obucite i dijete, uz koji dodatak. Danas su i dječja odijela kvalitetno napravljena i ne zahtijevaju mnogo slojeva ispod, a imajte na umu i da odlazak na wc s grupom djece učitelju mora biti čim jednostavniji (i brži).

Briga

Svaki roditelj se brine za svoje dijete i teško mu je ostaviti ga samoga "nepoznatoj" osobi, što je sasvim normalno. Roditelji žele vidjeti kako se njihovo dijete ponaša u grupi s nepoznatom djecom, kako napreduje, kakav je učitelj i slično. To nije greška, ali je greška način na koji se to radi. Odmaknite se od grupe i promatrajte iz daljine ili sa strane gdje vas vaše dijete ne vidi. Čim je roditelj u blizini dijete ne prati aktivno grupu, odnosno učitelja, nego traži pogledom svoje roditelje. Isto tako, dok su roditelji u blizini učitelj nema toliki autoritet te je od roditelja u blizini više štete nego koristi. Neki roditelji znaju i komentirati te savjetovati dijete ili bodriti/kuditi dijete dok radi u grupi, što je grozno i demotivirajuće, ali i ometa učitelja te posebice djecu u radu. Gledajte i uživajte, ali sa strane i iz daljine, a djeci prepustite da vam s ponosom nakon odrađenog dana u školi pokažu što su sve naučili. Ako imate primjedbe, pohvale, razmišljanja ili savjete, sačekajte kraj sata i na samo porazgovarajte s učiteljem ili pak djetetom.

Odmor

Skijanje je naporan sport kako za odrasle tako i za djecu. Nekad djeca ne žele priznati umor jer žele proći neke staze ili pohvaliti se pred roditeljima, prijateljima što su danas naučili ili što mogu. Ukoliko je dijete u školi i u školi postoji pauza, iskoristite ju za kratki predah i okrijepu. Ukoliko nema pauze, nakon škole skijanja prvo odmorite zajedno sa svojim djetetom pa onda skijajte s njima do kraja. Dan je dug i djeca se umaraju, pa im je potreban odmor.

Osim dnevnog odmora djeci je jako potreban i onaj noćni. Skijaški dan je jako ispunjen pa se često ostaje navečer malo duže budan kako bi se svi zajedno družili. Pazite da to ne bude predugo, jer ono što je vama malo duže djetetu je jako puno i to se uvijek osjeti sljedeći dan na stazi.

Formiranje grupa

Učitelji formiraju grupe prema uzrastu i nivou skijaškog znanja djece. Tijekom prva dva do tri dana radi se pregrupiranje, jer netko malo više napreduje, a netko sporije, netko je zbog prevelike treme loše odskijao na testiranju, a netko se možda pokazao bolji nego što objektivno je. Učitelj uvijek traži idealnu homogenost grupe, što nije uvijek moguće, ali mora težiti što više tome. Znamo da svaki roditelj misli da je njegovo dijete najbolje i da zavrijeđuje bolju grupu, ali to nije uvijek tako i može biti "mač s dvije oštrice". Bolja grupa ne znači uvijek i bolji odabir za dijete. Ako učitelj procijeni da nije za napredniju grupu, treba mu vjerovati, jer to za dijete znači da bi u naprednijoj grupi bio sporiji i slabiji te bi vrlo vjerojatno zaostajao za ostalim polaznicima. Takvo dijete ne bi moglo raditi vježbe koje rade druga djeca i ne bi se osjećalo dobro. Vjerujte učiteljima i nemojte forsirati da dijete ide u bolju grupu jer vi tako mislite.

Utrka

Utrka je sastavni dio većine škola skijanja i to djeca već znaju. Oni sami to očekuju, ali je najbolje o tome što manje pričati s njima. Forsiranjem "medalja", "trke" i "diploma" stvara se veliki pritisak na njih i nerijetko se događa da djeca zadnja dva dana ne mogu ništa naučiti jer samo o tome razmišljaju, a na žalost od brige i treme ni ne spavaju. Neki pak od silne treme niti ne žele nastupiti na utrci, koja bi trebala biti samo dobra zabava. Utrka je odlična prilika da djeca pokažu pred svima što su naučila, ali nekada se to shvaća preozbiljno. Opustite djecu prije utrke i recite im da nije važno kakvi će biti rezultati. Bez obzira na to svako dijete će dati 110% od sebe na trci, ali ako ne uspije biti među bržima neće biti razočarano. Objasnite im da je to utrka za pokazivanje i da je to zabava za njih te da u utrci moraju uživati i smijati se jer će biti puno kamera koje će ih snimati i slikati.