Legendarne utrke: Garmisch-Partenkirchen

U kolovozu 1880. britanski general F.S. Roberts s 10,000 vojnika marširao je 22 dana od Kabula do Kandahara kako bi slomio afganistansku opsadu britanskog garnizona. Nakon izvojevane pobjede, britanska ga je Kruna nagradila naslovom lorda Robertsa od Kandahara.

Kakve to ima veze sa skijanjem? Henry Lunn osnovao je početkom 20. st. alpski sportski klub, pomoću kojeg je dovodio Britance na skijanje u Švicarsku. (Taj je sportski klub bio preteča turističke agencije njegova sina A. Lunna, jednog od utemeljitelja skijanja u Wengenu.) Budući da je Lunn stariji poznavao lorda Robertsa, nije mu bio problem nagovoriti ga da bude dopredsjednik njegova sportskog kluba. Njih su dvojica pokrenuli Kandahar Challenge Cup, poslije poznat i kao Arlberg-Kandahar koji se održavao u Mürrenu i St. Antonu.

A kakve to, pak, ima veze s Garmisch-Partenkirchenom? Pa, kako se ugled ovog kupa širio, tako su dodavane nove stanice; najprije u Chamonixu, pa Sestriereu te konačno 1954. u Garmischu (tada Svjetski kup kao takav nije postojao). Staza na kojoj se utrka održavala nazvana je, prikladno, Kandahar (slika desno).

No, natjecateljskog je skijanja u ovim bavarskim gradićima bilo i prije. Još 1914. osnovan je Ski klub Werdenfels, koji je iskustvo u organiziranju utrka potvrdio 1936., kada su ovdje održane 4. zimske Olimpijske igre. Za tu su priliku dotad samostalna mjesta Garmisch i Partenkirchen spojena u jednu administrativnu zajednicu smještenu ispod ledenjačkog vrha Zugspitze (naslovna slika).

Staza Kandahar kreće s Kreuzjocha na visini od samo 1,700 mnv. "To je i razlog zašto je staza gotovo uvijek zaleđena", kaže američki spustaš Daron Rahlves, "snijeg se brzo topi, a preko noći se stvara ledena kora." Prvi je dio tehnički zahtjevan, potrebno je proći kroz S-kombinaciju zavoja do Tröglhanga, najstrmijeg dijela staze. Tu se ubrzava do 130 km/h nakon čega slijedi Schussanger s dva zavoja i skokom od 30-ak metara. Kratak odmor, pa slijedi najteži dio: potrebno je dobro odvesti kroz Eishang s brzinom od oko 110 km/h, svladati skok od 40 do 60 m te ući u Pakao (Hölle)! Hölle je gotovo jednako strm kao Tröglhang, brzine se opet približavaju 130 km/h pred ulazak u FIS koridor. "Ovdje treba znati prenijeti brzinu u završni dio i ne izaći preširoko u posljednjem zavoju", kaže Kristian Ghedina, talijanski majstor za spust i dodaje: "Završni je dio ispresijecan neravninama, hupserima i grumenima leda. Treba jako dobro kontrolirati skije!" Cilj je postavljen na 740 m n/m, a u njega se ulazi s posljednjim 20-metarskim skokom, nakon 3,5 odvožena kilometra!

Spust u Garmisch-Partenkirchenu je u program Svjetskog kupa ušao 1970., a prvi je pobjednik bio Karl Schranz. Rekord po broju pobjeda drže Švicarac R. Collumbin (2 pobjede 1973. i jedna '74.) te Kanađanin S. Podborski (pobjede 1981., '82. i '84.). Skupinu skijaša s po dvije pobjede na Kandaharu čine F. Klammer, L. Alphand i H. Maier (slika lijevo). I M. Walchhofer ima dvije pobjede ovdje, no malu mrlju baca činjenica da je jedna od te dvije pobjede iz spusta, koji je održan kao zamjena za otkazani u Kitzbühelu 2005. Na ovako legendarnim stazama svaka se sitnica broji…