Legendarne utrke: Wengen

Najduža (4455 m), najstarija (od 1930.), a mnogi će dodati i najljepša (dominiraju vrhovi Eiger, Mönch i Jungfrau) utrka Svjetskog kupa. Iako se održava u jednoj od postojbina alpskog skijanja, Švicarskoj, "lavinu" su pokrenuli – Englezi.



Sir Arnold Lunn, engleski aristokrat i zaljubljenik u planinarenje, prvi je put Alpe posjetio kao mladić početkom 20.st. Ljubav na prvi pogled rezultirala je osnivanjem turističke agencije i dovođenjem prvih skupina dobrostojećih Britanaca u malo švicarsko mjesto Mürren, pokraj Wengena. Ovdje je 1921. organizirano i 1. Englesko skijaško prvenstvo koje se sastojalo iz utrke spusta te ocjenjivanja stila skijanja. Ipak, kao prva isključivo sportska disciplina navodi se prva ikada održana utrka slaloma 21. siječnja 1922., također u Wengenu. Skijanje je otada nepovratno postalo trendovski sport među društvenom kremom koja je narednih godina osnovala više ski klubova sa sjedištem u Wengenu.



Početkom službenih skijaških natjecanja smatra se pak, 1930. godina kada je mjesni učitelj klizanja i planinarski vodič, Ernst Gertsch, organizirao 1. Međunarodnu Lauberhorn utrku. U dva dana, 1. i 2. veljače, natjecatelji iz Švicarske, Velike Britanije i Austrije, okušali su se u spustu i slalomu. Pobjednik slaloma je bio organizator E. Gertsch koji je očito iskoristio prednost domaćeg terena, Ch. Rubil je pobjedio u spustu, dok je kombinacijski trofej podignuo B. Bracken. Na krilima uspjeha prvog izdanja, organizirana su i naredna, čak i za vrijeme II. Svjetskog rata. Danas su na programu spust, slalom, te superkombinacija koja je 2005. zamijenila klasičnu kombinaciju.

Te je godine B. Miller imao dobar nastup na stazi za koju kaže: "Bitno je povezati elemente staze u cjelinu, tečno je odvoziti nigdje ne gubeći brzinu. Do cilja dođete susprežući dah, gotovo bez kisika u mozgu – u takvom je stanju teško donositi ključne odluke." Možda ga je samo jedna pogrešna odluka tada koštala prvog mjesta jer je za pobjednikom M. Walchhoferom zaostao samo 18 stotinki: "Bila je to zbilja odlična utrka; utrka nakon koje je lakše davati autograme i intervjue." Utrka počinje na 2.315 m n/m, a nakon prvog odvoženog kilometra dolazi se do spektakularnog 40-metarskog skoka Hundschopf sa vrha stijene. "Publika posebno voli ovaj skok", kaže K. Ghedina, pobjednik iz 1997. i ponosni vlasnik rekorda staze od 2:24,23 minute.



Nakon toga slijedi Minschkante skok pa Kanadski kutak (u kojem su na jednoj utrci popadali svi Kanađani), te Kernen S-zavoj gdje se sa 120 km/h usporava na 80 km/h. Zavoj je preimenovan iz Brüggli S kada je u njemu svoj show imao domaći skijaš Bruno Kernen - srećom, bez ozljeda. Već u ovom zavoju treba hvatati idealnu putanju za prolazak kroz Wasserstation, tunel koji prolazi ispod trase lokalne željeznice. Do ovuda skijaši u nogama imaju već odvožena 2 km, a tek su na polovici! Slijedi položeni dio koji služi za akumuliranje brzine koja na Haneggschussu dosiže 160 km/h! Sada treba usporiti, pogotovo Austrijanci kako opet ne bi upali u Österreicherloch (Austrijska rupa) na kojem je 1954. doslovno cijela austrijska ekipa popadala. Za kraj je rezerviran ciljni S-zavoj, iznimno opasan ako se u njega ne uđe pod ispravnim kutom. Pogrešnu procjenu ovog zavoja mladi je Austrijanac G. Reinstadler 1991. platio životom. Konačno, nakon cca 2 i pol minute vožnje skijaši mogu odmoriti noge u ciljnoj ravnini. A još ako je i rezultat na semaforu povoljan…



Povoljne rezultate iz Wengena bilježi Karl Molitor, koji je između 1939. i 1947. ovdje pobjeđivao 6 puta u spustu, 2 puta u slalomu i 3 puta u kombinaciji. Naš Ivica Kostelić apsolutni je vladar Wengena. Iako nije pobjeđivao u spustu, Ivica je ovdje zabilježio ukupno 6 pobjeda (u superkombinaciji i slalomu) te u tome drži rekord zajedno s Marcom Girardellijem, dok je u broju osvojenih podija neprikosnoven s njih čak 12. Službena statistika kaže da je na ovoj stazi mladi Talijan S. Thanei 2005. postigao najveću brzinu u Svjetskom kupu, čak 158 km/h! Švicarci još uvijek traže način da nadmaše Austrijance koji su njihovom dvorištu odnijeli 27 pobjeda naspram 25 švicarskih. Padine Lauberhorna poslužile su i kao kulisa za film "Downhil Racer" gdje R. Redford pod paskom trenera G. Hackmana pokazuje svoje skijaško umijeće.



Da Wengen nije prednjačio samo u organiziranju utrka govori i podatak da su već 30-ih godina imali besplatnu ski školu za svoje goste, a 1959. je iz radionice E. Gertscha izašao moderan vez sa stoperima umjesto dotadašnjih opasnih sigurnosnih traka kojima se skija vezala uz nogu. 1928. je pak započela sa radom spasilačka služba, opet u organizaciji sveprisutnog Gertscha. Anegdota kaže da je po završetku spašavanja unesrećenog Engleza Gertschov kolega zatražio svoju polovicu napojnice za koju je pretpostavljao da im je Englez ostavio. "Naravno", odgovorio je Gertsch, "samo reci koju polovicu želiš – 'hvala' ili 'lijepo'?" Uz takav duh, Wengen je bio predodređen za uspjeh!