Legende - Deborah Compagnoni

Deborah Compagnoni rođena je 4. lipnja 1970.g. u Sondalu, blizu Santa Caterine u Italiji. Odrasla na stazama skijališta Bormio čije se staze spuštaju prema njenom rodnom mjestu, Deborin je put odmalena bio zacrtan – snijeg, skije i želja za pobjedničkim postoljima.

No, da bi došla do podija, Deborah Compagnoni je prošla dug i trnovit put. Početak karijere krajem '80-ih godina prošlog stoljeća i početkom '90-ih bio je obilježen teškim ozljedama i bolešću. 1988.g. prvi je put operirala desno koljeno zbog čega je morala propustiti Olimpijadu u Calgaryju. 1990.g. ostat će crnim slovima upisana u njezinoj biografiji – zbog upale bubrega i trbušne infekcije Deborah je završila pod kirurškim nožem. Balansirajući nekoliko dana na granici života i smrti, ova se skijašica ipak izvukla i počela sa dugotrajnim i mukotrpnim oporavkom. Oporavak bi bio i lakši da te godine nije ponovno morala na operaciju desnog koljena.

Vraćajući se polako na staze Deborah niže sve bolje rezultate i uskoro stiže i do prve prijelomnice u karijeri – pobjede u super G-ju u francuskom Morzineu 1992.g. Ohrabrena sve boljom formom i rezultatima Compagnoni dolazi na Olimpijske igre 1992. u Albertville. Još uvijek u sjeni svojih puno poznatijih konkurentica, poput C. Merle ili K. Seizinger, Deborah u ovom francuskom skijalištu dolazi do zvjezdanih vrhunaca – 18. veljače 1992. osvaja zlato u disciplini Super G. Već sljedeći dan nudila se nova prilika za pobjednički podij – održavala se utrka u veleslalomu. Međutim, pokušavajući izbjeći izljetavanje sa staze mlada talijanska skijašica pada na osmim vratima. Posljedica: potrgani prednji križni ligamenti lijevog koljena i put u Lyon pod kirurški skalpel. Sezona je bila završena.

Slijedio je ponovno dugi oporavak i polagano privikavanje na snijeg. No, Compagnoni nije odustala. Za dvije godine pružila se nova prilika za odlazak na Zimske Olimpijske igre u Lillehammeru. Sjajno ju je iskoristila osvojivši zlato u nastupu u veleslaomu. Ovaj put, za razliku od Albertvilla, medalja se mogla i proslaviti. "To mi je bila najdraža proslava", kaže Compagnoni, "vožnja u saonicama kroz snijeg. Predivno."

No, ozljede su počele uzimati danak. U početku svestrana skijašica, jednako uspješna u brzim i tehničkim disciplinama, zbog problema sa koljenom morala je prvo prestati nastupati u spustu, a zatim, kada je 1995. uslijedila i treća ozljeda desnog koljena, i u Super G-ju. "Uživala sam u Super G-ju, u usporedbi s njime je slalom predosadan. No bio bi prevelik rizik vratiti se brzim disciplinama, pogotovo kad mi sad tako dobro ide u veleslalomu", kaže Compagnoni.

I zbilja joj je dobro krenulo nakon oporavka. Nanizala je osam uzastopnih pobjeda u veleslalomu u Svjetskom kupu i na Svjetskim prvenstvima, usput se okitivši zlatom na Svjetskom prvenstvu u Sierra Nevadi u veleslalomu. No, ipak, izdvaja dvije zlatne medalje u slalomu i veleslalomu osvojene pred domaćom publikom na Svjetskom prvenstvu u Sestriereu 1997. Sezonu 1996/97. zaokružila je malim kristalnim globusom u veleslalomu. Za osvajanje ukupne pobjede u Svjetskom kupu nedostajao joj je pokoji bod iz brzih disciplina, no zdravlje je bilo važnije.

Kao potvrđena skijaška veličina, Deborah Compagnoni dolazi na Olimpijske igre 1998. u Naganu. O samouvjerenosti govori i izjava: " Radujem se duplom podiju, u slalomu i veleslalomu." Trener američke ženske reprezentacije H. Demschar je tada izjavio: "Vrlo je lako moguće da je ona najbolja veleslalomašica koju imamo prilike gledati. Ima najizglednije prilike za zlato u Naganu." Deborah nije razočarala, u Santa Caterinu se vratila sa zlatom iz veleslaloma i srebrom iz slaloma.

Talijanski joj je tisak nadjenuo nadimak Tombagnoni, sugerirajući na dominaciju koju je tih godina u muškoj konkurenciji iskazivao njezin sunarodnjak Alberto Tomba. Zadnju je pobjedu Deborah odnijela u rodnom Bormiu 6. siječnja 1998.g. Naravno, u veleslalomu. Njezino joj se skijalište odužilo nazvavši stazu po njoj.

Omiljena među navijačima, Deborah Compagnoni je 2003.g. proglašena ambasadorom dobre volje UNICEF-a. Nastavila je koristiti svoje ime u humanitarne svrhe, ali podarivši ga i obiteljskom hotelu u Santa Caterini. Vrijeme provodi oslikavajući terakotu, putujući, rolajući te izbjegavajući gužvu dugim šetnjama u prirodi.