Ivica: "Prolazi mi glavom cijeli život!"

"Prazan kao prazna boca", opisat će Ivica svoje osjećaje. No posao se odradio ranije, ovo je bila samo formalnost.

"Danas nisam napravio ništa. Grange mi je bio najveća motivacija i kada je on ispao, nestala je i moja motivacija. U drugoj vožnji sam se osjećao kao lutka bez baterija", zadovoljno je prokomentirao sivu i tmurnu i vrlo loše organiziranu završnicu u švicarskom Lenzerheideu. No to je sada najmanje važno. Nekoliko kilograma kristala već se udomaćilo kod Kostelića, a sjećanja su krenula sama od sebe:

"Počela su navirati sjećanja. Bilo je jako lijepo sjetiti se nečega iz prošlosti. Nekih treninga, trošne dvorane u kojoj smo vježbali, mirisa parketa, klinaca s kojima sam počinjao.

Ovo ćemo morati dobro proslaviti. Stiže nam bend iz Zagreba i fešta mora biti prava", najavio je Ivica te se osvrnuo na prošle sezone.

"Tata mi je rekao da je ovo sve kao mazohistička vježba. Nekoliko godina sam bio matematički blizu, no nedostajalo je ili nekoliko pobjeda, ili zdravlja, ili nečeg trećeg.

Sada se sve poklopilo.

Ove sezone sam, bez uvrede ostalima, trenirao najviše slalom od svih. Odradili smo, koliko ono tata, 20.000, ili 30.000 kolaca. Više ni sam ne znam.

Jučer su me novinari pitali mislim li i dalje da je Grange najbolji slalomaš svijeta. Ne. No, da li sam ja danas djelovao kao najbolji slalomaš svijeta? Nisam. Danas je bio najbolji Razzoli, no gdje je on bio cijele sezone", u svom stilu je poentirao Kostelić.


Ivica nikada nije zaboravio svoj tim i o svim događajima govori u prvom licu množine. No posebno mjesto u cijeloj priči uvijek daje sestri Janici, koja je samom svojom pojavom, savjetima te posebice mirnoćom, uvelike doprinijela ovom trijumfu neopisivih razmjera.

"Nitko nema toliko ljubavi i osjećaja prema meni. Bila je iznimno emotivna. Mislim da mogu reći kako ne postoji takav šampion kao što je ona.

Hodala je cijelo vrijeme za mnom. Nosila mi jaknu, brinula se za mene. Ništa joj nije bilo ispod časti, niti neugodno. Ona je zaista jedinstvena!

Ne mogu vam opisati koliko mi znači njena mirnoća i hladnokrvnost. A osim toga iznimno poznaje skijanje i ima šampionski mentalitet koji mi puno znači."


Iako još svi žive u trenutku, točan plan za sljedeće dane već postoji. Strani novinari ostali su šokirani. "Proslavit ćemo, odmorit ćemo se tjedan dana, promijeniti malo okruženje i onda sljedeći tjedan idemo na pripreme. Vjerojatno u Innerkrems". Svi okupljeni gledali su u nevjerici. Zar nakon silnog napora, nakon emocionalnog i fizičkog stresa ne zaslužuje malo duži odmor?

"Kada kažem umor, onda ne mislim prvenstveno na mišiće. Mišići se brzo oporave. Skijanje je adrenalinski sport i u utrkama dolazi do velikog pražnjenja.

Kada netko vozi sve discipline moraju se često lučiti velike količine hormona, od kojih se onda tijelo dugo oporavlja. To je odmah odgovor na pitanje zašto allrounderi poput Svindala, Zurbriggena ili mene imaju takve padove u formi.

Ne možete uvijek biti na istoj razini.

Kod treninga tih problema nema. Nema stresa, nema adrenalina, nema oporavka, a na proljetnim treninzima nema niti brige o tome da li će trening utjecati na rezultat. Upravo zato volim proljetne treninge. Osim što su skijališta prazna, što je vrijeme lijepo, tada istinski uživam u treningu...

Naravno, koliko se uživati može. No zato ljeti sve nadoknadimo. Nakon 250 dana snijega odlazimo na more, gdje ostajemo barem dva mjeseca.

Tada radimo potpuno druge stvari i na kraju takvog perioda se s pravom zapitam da li sam ja zaista skijaški natjecatelj? E u tom trenutku je vrijeme za povratak snijegu", detaljno je opisao Ivica svoj skorašnji plan.

Da li motiv još uvijek postoji? Da li postoje nedosanjani snovi? Da li su budući ciljevi postavljeni?

"U podsvijesti ću sigurno biti malo opušteniji u sljedećoj sezoni, no svijest kaže da treba ići naprijed.

To je u prirodi svakog sportaša.

Ne možeš doći i reći sad ću biti miran, osvojio sam što sam trebao. Moja želja je da pobijedim u svim disciplinama. No to je više želja nego cilj. Puno je faktora da pobijedim u spustu. Prije toga želim biti na podiju u svim disciplinama. Za cilj sam si postavio i pobjedu na Sljemenu te zlatnu olimpijsku medalju", jasan je bio Kostelić. 

Fischer ga je pratio u stopu i pružao mu maksimum. Ljubav je velika...

"Koliko god veliki i jaki bili, to je ipak jedna obiteljska firma.

Ovo je Fischeru prvi veliki Globus u povijesti, a kada vas vlasnik firme svaki puta nakon podija nazove i osobno čestita, onda se osjećate jako ugodno", završio je Ivica.

Sada predstoji zasluženi red odmora, pa red proslave i tako nekoliko puta. No jedna stvar još više veseli. Ivica u svojoj proslavi nije sam.

1.000 navijača u cilju, njegov tim, cijeli Savez, novinari, milijuni pred malim ekranima, ali i konkurencija, treneri i FIS-ovi dužnosnici, svi su složni u jednom: Ivica Ga je zaista zaslužio i neka u miru uživa u ovom trenutku.