Dakle moj mališan ima 8 godina, skija od svoje 5. Dakle iz njega je 3 godine skijanja i pohađanja austrijskih škola te prošle godine skijanje po Bosni (jer ga nisamo htjeli siliti da ide).
Dakle on ne voli kad je na praznicima rano ustajati, ne voli tu svu opremu, treba ga navlačiti itd...ali mu se ponekad ipak svidi skijati: dakle kuka ujutro, kuka na žici ali kad se spušta to i nekako ide. I što je najgore uopće mu loše ne ide, ali...moje pitanje je da li takvo dijete pustiti da samo odluči da želi ići ili ga ostaviti doma kad to želi (s bakom, tatom itd...):-(...naravno da bi ga htjela voditi ali kad se to pretvori u muku još plaćaš masno :-(((

Puštanje djeci da odlučuju što žele je dovelo do modernog društva gdje klinci smiju pljuvat i mlatit profesore (malo pretjerujem, ali shvaćaš poantu).
Naravno da to ne znači da bi ih trebalo tjerat bičem na sve što ne žele, već kao roditelj odlučiš što je bolje za njega i ako odlučiš da je to skijanje, onda treba malo kompromisa i motivacije.

Recimo, ako mu se teško dizat, prodaš mu priču zašto se bolje dići ranije, a istovremeno se dogovorite da može dobit recimo pola sata više ujutro - čime nećete puno izgubiti, a moglo bi imati velike razlike. Uz doručak i pripreme možete planirat što ćete sve radit, tako će mu fokus biti negdje drugdje, a ne na napornom navlačenju opreme.

Dobra stvar koja uvijek pali su razne igre s nekakvim nagradama na kraju. Recimo, skupljanje bodova za svaki spust (klinci vole skupljat bodove :)), a na žici možete razgovarat koliko bodova što donosi.
Recimo, 50 bodova je velika čokolada (ili što već voli), a svaki spust je 10 bodova. Možete se i malo cjenkat :)

Spust možeš stvar učiniti zanimljivijom s raznim mini utrkama (naravno, oprezno i sigurno), crtanje elemenata po snijegu (osmice, paralalne crte), pronaći mjesta za manje skokove itd itd.
Također, možeš reći - za utrku je potrebno 50 bodova (jer se treba pripremit za utrku, a nakon utrke se opet treba odmorit sljedećih 50 bodova :)).

Pa smisliš razine za koje je potreban određeni broj bodova a niže razine nek nose nazive koji nisu pretjerano poželjni za 8-godišnjaka :) i omogući mu da ih prođe u dan dva. Recimo, razina do 50 bodova može biti Bebica, to će probiti prvi dan.

Možete se igrati istraživanja ako ste na novom skijalištu i pusti njega da bira kojim stazama ćete ići (uz neku dobru priču opet), a sa žice možete snimat zanimljive dijelove. Slobodno se i zaustavite, skinite skije i zavirite malo izvan staze (ako je pogodno, naravno), naročito ako je okolo šuma.

U svakom slučaju, potrudiš se da mu boravak na skijalištu bude zanimljiv, onda će mu biti i privlačan.
Na silu i bez volje ga nemoj tjerati. Na kraju će se ozljediti i ostatak života će ti predbacivati da je to zato jer si ga tjerala na skijanje :)

Jedini pravi recept koji 100% pali: društvo vršnjaka. Funkcionisalo i kad su imali 4 godine, a i sada kad su skoro punoljetni.

Mi roditelji vrlo brzo prestanemo biti interesantni klincima, ali vršnjaci su interesantni uvijek. Nebitno da li se poznaju od ranije.

Stekan je potpuno u pravu, vršnjaci su lijek za to.Konkurencija osobito.Kad se kaže"odlično ti je prošao ovaj dio,baš super"samo rastu, ali već"Pogledaj Ivana kako fino radi ovaj zavoj" je Penicilin i motivacija.
(Mala je na tu foru proplivala sa tri i pol godine)

Na kraju dana pohvala i zapažanja o napretku su pod normalno
Ostavite li ga kod kuće(linijom manjeg otpora), sada će vama, a jednog dana će i njemu biti žao, sigurno..
Razgovori i opet razgovori pomažu...cijelog života , jer u suprotnom dobivamo ono što kaže "mblatarić" PC-ekipu...

Ma da, ponekad, a ponekad vršnjaci i nisu rješenje, jer nabijaju komplekse i jer im bolje ide, ili se njemu bar tako čini.

Ja sam slično prošao s tenisom. Bilo mi je stalo da proigra, nisam štedio, žrtvovao i vrijeme i novac. Nije to tako loše išlo, nisam očekivao Ivaniševiće. Ali, uvijek neko stenjanje, zapomaganje, mrskoća... I tako, ode s frendovima igrat košarku, krene mu, "sjaj u očima", i danas ide sam na treninge košarke s veseljem, sam spremi opremu, sam se sjeti treninga. Mene to neusporedivo manje košta.

Nije onako kako sam zamislio ali... Srećom, skijanje voli... A tenis? Tko zna? Možda mu zasjaje oči za koju godinu...

Mislim da ne treba tjerati nego gledat kad će zasjati okice...

Konkurencija ne pali baš kod svakog. Zapravo, moja iskustva (radio sam s izviđačima nekad davno) su da konkurencija pali kod manjeg broja djece i to većinom onih upornih koji će ionako izgurat s ili bez konkurencije.
Česta usporedba s konkurencijom (naročito ako je stalno bolja) zna izazvati kontra efekt tipa "Ma, dost mi je i tebe i Ivana i skijanja" :)

Slažem se da su vršnjaci dobra opcija, uvijek si nađu nešto i skidaju teret s roditelja - ali samo ako si pašu. No, ne pašu si svi i nekad to zna biti koma.

Nema univerzalnog recepta, no osmogodišnjaka bi trebalo biti relativno lako motivirat na skijanje, ali da, traži angažman :)

prema mojem skromnom iskustvu s tim stvarima
1. vrsnjaci su ok, ali nisu garant, bude tu svega , i tuce i placa i zajednickih gluposti (pa imas dva na grbaci umjesto jednog), to je od situacije do situacije, kakav ti je karatker mali, to ti znas...
2. pomiri se s time da ces se baviti s njime, a ne sa svojim skijanjem, a neki drugi puta idi bez njega, pa skijaj kako ti pase. znam, tako je jos skuplje, ali...
3. ne slusaj previse sto bi on htio ili nebi htio, vecina u tim godina nece nista, ali naravno, ne idi glavom kroz zid, ti ces najbolje osjetiti kada blizu zida dodjes
4. daj mu jos dvije, tri sezone, do 11/12 godina, ako do tada ne zagrize do kosti, nikada niti nece. eventualno tamo u srednjoj kada ekipa krene na skijanje,pa se on opet aktivira zbog komada....



[Editirano] 24. rujna 2013. u 18:53h

Nema tu nekvog univerzalnog recepta.....budite sa djecom štoviše zajedno...ionako prebrzo odraste i tada vam može biti jako žao, da ste nešto propustili (a tada bogami čete imati ohohohoho vremena za sebe i svoj hobi)....trčite, družite se, plivajte, igrajte nogomet, košarku, idite u planine, pa i skijajte, vozite biciklu.....imajte vremena za svoju djecu /ili si ga uzmite...i dobro razmislite šta vama više znači: vlastita kariera ili vlastita djeca.....

Prebrzo ostaneš sam

Hvala na odgovorima. Mislim da cemo napraviti mali kompromis: 7 dana sami a onda 7 s malim u Alpama. Bosna svako drugi vikend. Nema predaje :-)))