-21, veljača 2012. godine, Kitzbuhel! Fakat je bilo zima

1987 ili 1988 ne sijecam se tocno ali znam da je bilo u jutro kad smo dosli na zicu - 28 , na stazi prakticki nikog osim nas,te tata i sin iz Sarajeva, mi smo se takticki povukli a sarajlije su hrabro ostali.

Platak , nocno, -18 i bura! skamenio sam se, zicara gore vozi beskrajno a dole si za 20sec i ne stignes se ugrijati!

Livigno, -27,28... nije bilo toliko strasno ali je obavezno bilo staviti nesto preko usta jer se nije moglo direktno udahnuti toliko hladan zrak. Frendu se dizel smrznuo jer je bio parkiran vani pa ga je morao voditi u "toplice" da dodje k sebi. I zicara starijeg doba nego na Platku, sa drvenim resetkastim sjedalima... ajmmeeeee Brr

Alta Badia/Val Gardena 2009, temperature oko -15 do -20, problem je bio sto nisam skijala nego bila u ciljnoj ravnini i stajala cijelu trku, uffff. Smrznuta totalno odem u press centar ugrijati se i ludi talijani umjesto da skuhaju topli caj sluze samo pivo i sampanjac iz frizidera! Jaaaaj :(

Al mislim da Zaakova kombinacija Platka i bure uvjerljivo vodi, tko nije to iskusio ne zna sto je propustio

Cervinia, 2001, - 35, bila je polovina 12-og mjeseca, gore sam bio radio u jednom hotelu (ja čovijek sa mora, došao prije par dana sa + 15). Ujutro sam išao po kruh, i bila je takva hladnoča da su mi se noge grčile i pored toga još jak vjetar. Brrrr

Les 2 Alpes 2010, - 30 C na glečeru 3.600 mnv. Dođeš do vrha s vlečnicom, odnosno tanjurićem i onda te ratrak odvuče do početka La Grave-a. Dok ideš natrag do 50 m prije vrha prestaje tanjurek. I onda pješačiš u pancericama s skijama na ramenima tih 50 m usponom od oko 30 stupnjeva. Ali ratrak koji te je do tam došlepal ne šlepa i natrag, pa pješačiš još sat vremena na -30 sa skijama na ramenima. Sva sreća da je bilo sunčano, pa svakih 30 koraka staneš i okreneš stanu face koja je u sjeni prema suncu da se malo ugrije. I onda se nekak dokopaš neke male nizbrdice da se napokon možeš spustiti do prvog restorana. Ali spuštaš se po ledenim valovima, ko da surfaš na najvećem jugu. Ko da skijaš po kamenju. Samo sam molil boga da po tome ne padnem, jer bi valjda imal ogrebotine do kostiju.
Dok smo se dokopali topline prvog restorana nisam skidal noge s radijatora sat vremena, kak god je vani bilo savršeno vrijeme za skijanje.