Uvijek se pitam kako je skijati na takvoj stazi, prije nego ju finiširaju netom prije trke
Naravno, pitanje je i kako se tu ponašaju standardno servisirane skije
Zavidim "autoru" fotografija

Mislim da dovoljno govori podatak da inace na samu stazu sv. kupa smiju samo probrani fotografi i obavezno moraju imati dereze na nogama, ne smije se stajati sa skijama.

Al skije moras imati sa strane za spustit se dolje nakon sto trka zavrsi i ponekad staza zna bit toliko ledena da cak ni rucno naservisirane skije ne pomazu. Nocna mora, u biti uopce nije za zavidjet

Onda povlačim "želju"
Eto što se rodi iz neznanja
Ali usput da pitam, kako izgleda zadnja 2-3 dana pripreme kad su noralni vremenski uvjeti, kad ide polijevanje, "betoniranje" ili kako god se već zove taj proces?

Da, Lei je u pravu. Bio sam jučer na Sljemenu i iz najveće moguće blizine pratio utrku , a u pauzi smo tepihom prelazili preko staze pa sam ju i pogledao sa kak se veli "s pol metra": to je sami led , ako ste pratili utrku, vjerovatno se i na TV-i čuje taj stravičan zvuk od skija po ledu. To nije za nas obične smrtnike

@gabrielos, staze za Svjetski kup su uvijek vrlo tvrde. Za muske nesto vise nego za zene, ali to je samo uvjetno receno. Kada bi ovakvu stazu, kakva je bila za musku utrku Svjetskog kupa, u tom trenutku otvorio za rekreativce, ne bi zavrsilo dobro. HGSS bi imao pune ruke posla, a bolnice bi bile krcate. To je sasvim sigurno. :) Cilj organizatora je uvijek dobiti cim tvrdju stazu (kako bi uvjeti za sve bili priblizno jednaki), ali da ne dobijes cisti led. No zbog vremenskih uvjeta i jos 100 drugih faktora, to nije uvijek tako, pa se cesto staza izbetornira na najjace. Ovdje ti recimo Reno ukratko prica o procesu pripreme staze, pa pogledaj malo. Na Sljemenu se prvo gomilao snijeg, a kad ga se dovoljno nagomilalo onda su ga razvukli. Nakon toga je staza injektirana vodom kako bi zaledila u vecoj dubini, a ne samo na povrsini te nakon toga na stazu ratrak vise ne smije. Staza se nakon toga gladi, abruca i uklanja se visak snijega. To je onako ugrubo. Sto se tice ostrine, recimo da onako klasicno naservisirane skije kakve dobijes sa strojnog servisa ne bi drzale uopce. I s takvim skijama si opasan i za sebe i za druge. Ja sam si sam radio skije za Sljeme (za zensku trku) i drzale su mi dva ili tri kruga. Zapravo, vec na drugom spustanju sam morao jako dobro paziti kako idem. Za musku utrku sam zamolio jednog servisera iz nase reprezentacije da mi napravili skije i to je bilo jako dobro. Rubnike mi je perverzno dobro naostrio masinicom i bili su zaista ko britva. S takvim skijama sam se osjecao sigurno, ali vrlo vjerojatno to opet ne bi trajalo dugo. :) To ti je tako ukratko. Sto se tice po meni najgoreg leda onda je to Madonna di Campiglio prije par godina, kada smo Gips i ja stajali na ulazu u stazu i doslovno skidali zvijezde s neba jer je ulaz bio tolio uzak da si morao krenuti ravno, bez kocenja, pa tek onda naglo zakociti nakon 20-ak metara (smetali su banneri). Postojala je opasnost da se uopce ne zaustavim i da pokupim pola skijasa na ogledu staze. To je bilo grozno i bio zam zaista u strahu i za sebe i za njih i za opremu. Osim toga pamtim i Streif u Kitzbühelu koji je znao izgledat uzasno. Gladak, leden, tvrd, uzasan... i to bez imalo snijega na kojem mozes dobiti malo trenja za kocenje (i to od ruba do ruba). Uglavnom, s vrha sam krenuo s ostrim skijama i na kraju sam jedva dosao do dna jer su bile potpuno tupe. Eto, svega ima. :)