kakva je kvaliteta skijališta u sklopu sella ronde najbolje pokazuje podatak sa bergfexa.u 10 top talijanskih skijališta je 5 iz sella ronde.inače na prvom mjestu je kronplatz ali po ocjenama skijaša(rating) nije ni blizu vrha.po ocjenama je ove sezone alta badia prešla gardenu i sada je najbolja .

Via Michelin preporuča put do La Ville koristiti rutu preko Austrije, znači na Villach-Spittal-Lienz-Sillian-Weisberg-San Vigillio-La Vila.

Kakav je put?

Ja sam obično išao na Trst-Pordenone-Belluno-Cortina-Badia. Na toj cesti zna biti prilične gužve suboitom po lokalnim putevima.

Evo mi se upravo vratili iz Alta Badie, putovali smo spomenutim putem preko Austrije. Nazad nam je trebalo pet i po sati, bez gužve na cestama.
Subotom prijepodne sporije se vozi kroz Lienz, ostali dio solidan. Od La vIlle do Brunica cesta vodi kroz klanac, gdje se ionako ne može brzo voziti, ali to je nekih 30-tak km. Mi preferiramo put kroz Austriju( iz ZG.)

A gdje je najbolje iz RI? ja sam mislio RI - Trieste - cortina- AB? Po Via michelinu ima 357 km.

Ja mislim da je to najbolji put iz Rijeke ... zna biti gužva u Bellunu i Cortini zato je bolje uzeti smještaj ned-ned!

Pozdrav svim članovima. Prvi put otvaram temu, s ciljem da podjelimo iskustvo naseg izleta u Italiju. Mozda nekom pomogne u planiranju buducih izleta.
Kec

Dan 1.

Nas prijatelj Lino vec je u 3.45 stigao iz Ludbrega parkirao svoj veliki
kombi kod Vedrana te je bio spreman za pustolovinu. 4 frenda sprema se na
malu avanturu. Uzbudjenje je veliko. Ovaj izlet smo iscekivali
dugoooooooooooo. Od lanjskog zajedničkog skijanja u Nassfeldu proslo je
godinu dana. Ja nisam mogao zaspati navecer, vrtio sam se u krevetu, nikako
da dodje to jutro, da krenemo. Kasnije sam cuo da Damir nije spavao tri noci
prije. Jasno, on je najveci fan skijanja od nas cetvorice.

Ukrcava se oprema, stvari, klopa. Sarme smo zaboravili. :-((( Vedran i Lino
dolaze po mene. Nakon neprospavane noci, na kraju sam pred jutro zaspao i
naravno zakasnio. Dečki pred kucom, a ja u pidzami! Na brzinu drmnem kavu s
nogu, i u zurbi se oblacim. Bacam stvari na stepenice, dečki utovaruju.

Skije su u autu vec od jucer. A prica je bila sljedeca. Krovne nosace
naravno nemamo. Vedran veli nema frke, klupa se dijeli na tri djela. Po
sredini skije i stapovi, a mi sjedimo sa strane. No na kraju je ispalo da
mu se klupa djeli u Scenic-u na tri djela, a u X-u naravno ne... Puff,pant,
guraj skije kroz rupu u zadnjoj klupi. Prve, druge, trece, ufffffff ,,,
cetvrte nikako da stanu.... Grrrrr !*% !#!

Jedva smo nekako uspjeli.

Jos se nisam ni smjestio u auto, kad Lino pita: "Decki, tko bu medicu?"
Ufff, rano je krenulo. Tek je 4.15h. Krećemo po Damira. On je naravno isto
zaspao. Nakon tri neprespavane noci od uzbudjenja i iscekivanja, na kraju je
zaspao pred jutro. Nema zime, vadi se Medica, da se malo zagrijemo na
parkingu ispred zgrade dok cekamo.

Evo i Damira i ekipa je u punom sastavu. Damir, Lino, Vedran i moja
malenkost, Kec. Idemo na put, kako bi rekao Goran Milic. Ukucavao nase
odrediste u putnu navigaciju i krecemo prema Italiji. Prvo voznja kroz
Sloveniju, izbjegavamo autoput i slovensku vinjetu. Idemo prema Dravogradu.
Nas vozac Vedran, ili kako ga mi popularno zovemo GONIČ ROBOVA , samo pici.
Decki bi pusili, ja bi jos jednu kavu. Ali ne, ne . Nema, samo
naprijeeeeeeeeeeeeeed! Konacno stajemo na nekoj pumpi. Vedran uljeva
stakloper. A mi odmah bris u kafic na kavu i cigarete

Sljedi prvi zaplet. Najednom nam se ugasi navigacija! Sta je sad to? Upalimo
je ponovo, kad za par minuta ponovo se ugasi. Koji vrag se događa.
Papirnatu kartu naravno nemamo. Pa sta ce nam to kad imamo navigaciju. A
jooooj. Klasicna sitiacija iz nocne more. Imas uredjaj koji ti ne radi, a
bez njega si gotovo bespomocan. No ne predajemo se . Sljedi brza
dijagnostika. Ustanovimo da nam u uticinici, tj u upaljacu nema struje.
Vadim manual od X-a. Pretrazujemo gdje su osiguraci. Stajemo na sljedecoj
pumpi, Otvaramo osigurace, kupujemo nove, mjenjamo ovaj od upaljaca, i gle
vraga. Navigacija odjedom radi! Jupiiiiiiiiii. Ponovo u sedlu. Jurimo dalje.
Odmah se vadi medica jer treba to zalijati! Vec smo u Austriji. Prolazimo
pokraj Bleiburga. Padaju razne price.Voznja kroz Austriju je bas ugodna. Vec
ima snijega uz put. O okolnim planinama da i ne govorim. Oku je ugodno
pogledati na te vrhunce pokrivene snijegom.Osjecaj je vec pravi zimski.
Ulazimo u Italiju. Jos malo po lokalnim cestama i vec se priblizavamo.

Dan 1.
Odrediste za prvi dan nije AltaBadija nego Kronplatz. To nam je onako usput
pa ajde da isprobamo i to. Zaobilazimo ga i dolazimo mu "zguza" tako da smo
kasnije blize AltaBadiji, mada nije bilo nikakve potrebe za to. Poslije
skijanja smo imali dosta vremena da nadjemo apartman. Evo pred nama je
Kronplatz gledamo ga iz daljine. Ogoljelo brdo. Izgleda impozantno iz
daljne. Dolazimo po podnozja s druge strane. Postaja Piculin. S obzirom da
je visoka sezona, zacudjujuce nema guzve. Iznenadjen sam klik malo
automobila ima na parkingu. Preskidamo se, kupujemo karte i evo nas. Vec smo
na zici. Jaje vozi preko brda. Moramo dosta proci, sto zicarama, sto stazama
da dodjemo do vrha Kronplatza. I evo nas na vrhu. Pogled puca na sve strane.
Cijelo brdo je jedna staza. Kamo s god okrenes, mozes se spustiti. Nama
staza u klasicnom smislu. Cijelo brdo je uredjeno ratrackom tako da se mozes
sputiti gdje god zelis. Park za bordere je fenomenalan. Nisam gledao na
internetu prije, da li ima kavih slika, ali ovo sto sam vidio tamo je
stvarno ipresivno. Idemo po redu. S lijeva na desno. Staze su vec malo
popustile, jer smo stigli u podne. Na vrhu ima dosta skijasa. Nije guzva,
onako ko u Sloveniji, tipa covjek na covjeku, no ima dosta ljudi. Za moj
ukus previse. Snijeg na vrhu drzi dobro, no kako smo se spustali nekim
stazamo prema dnu brda, staze ne drze vise onako kako bi trebalo. I na dnu
staza ima dosta umjetnoga snijega. Sitni led. Nije bas neki filing skijati
po takvom snijegu. Jako zgodna stvar ima paraleni slalom. Ubacis pola eura i
takmicenje medju frendovima. Nas Vadran je jedva to docekal. to je nekaj za
njega. Idemo decki, svi na takmicenje, da vas pobjedim! Hi hi hi. Spustamo
se gotovo po svim stazama. Nekako mi je u sjecanju najbolje ostala
Marchnerica. Staze su uredjene dobro. Siroke i dugacke i uglavnom blage .
Vecina plave, a manjim dijelom crvene. Nas gonic robova, Vedran, neumoljivim
tempom, nakon 7 sati voznje, tjera nas po stazama. Vec jedva stojimo na
nogama. Proci veci dio skijalista tipa Kronplatz u jednom danu.... Mrtvi
smo. Jedno kuhano vino na skijalistu, te povratka prema Piculinu. Zadnja
staza prema parkingu je crna. Previse smo izmoreni, Lino i ja odustajemo.
Vracamo se gondolom dolje. Damir i Vedran idu po stazi. Kako bi rekao nas
Gonic robova: "Pa kartu treba iskoristiti do kraja!"


Sada treba jos naci apartman pa na spavanje. Nakon cca 20 min evo nas na
podrucju Altabadije. Apartman nam se nalazi nebu pod oblacima na 1550 mnv.
Vec je pao mrak. Navigacija nas vodi do aprtmana kud ona hoce, a ne kud bi
mi htjeli. Vedran koji vozi vec ludi od uskih cestica punih serpentina. I
gle vraga, evo nas na odredistu. Tocno pred apartmanom. Jes da je navigacija
svojeglava, ali nas je dovela do cilja.

Prvi dan skijanja je za nama!

Dan 2.

Nakon prvog dana i smjestanja u apartmanu, spavali smo " ko zaklani", ili
kak bi mi rekli "kak angeli". Ujutro budjenje vec u 6.00 h . Cujemo Damir se
muva po kuhinji. Kava je vec na stednjaku. Lagano se svi bude, mami ih miris
svjeze kuhane kave.Mmmmmmmm. Dorucak je vec na stolu. Malo zaljevamo
medicom i put skjalista AltaBadija. Sad nam se serpentine prilikom spustanja
od apartmana do glavne ceste cine puno blaze. Danas smo odmorni i idemo bez
navigacije ( hocu reci glavnom cestom, hihihi). S obzirom da je Vedran tu
bio vec nekoliko puta biramo za baznu stanicu zicaru u S.Casianu Piz Sorega.
Ima super parking na jednom mjestu uz samo stazu. tako fino kad se spustas
dodjes skijama do auta na povratku ili ako nesto trebas tjekom dana fino
stanes do auta, pa nakon toga se spustis natrag do ski lifta. Inace za taj
parking rulja bas nezna jer je to zadnji u nizu, a najbolji jer je najblize
stazi. Kupujemo karte za dva dana 78 ? . Dizemo se kabinom Piz Sorega na
prvo brdo. Predivno. Stigli smo rano ujutro. Nema guzve. Staze pripremljene
fenomenalno. Jos se vide tragovi ratracka. Temp oko -9 C. Snijeg lagano
skripi. Vrijeme suncano, nema vjetra. Uvjeti idealni. Stavrno predivno. Svi
smo odusevljeni. Damir se baca dolje ljubi snijeg. Svi se smijemo......

Staze su pretezito plave. Idealno za brusenje tehnike. Na nekim mjestima
usudio bi se reci cak preblage, treba se i po koji put odgurnuti stapovima.
Uglavno se skijamo plavim stazama, tu i tamo koja crvena. Kruzimo
skijalistem. Plan skijalista koji smo uzeli, meni osobno nije bas sjeo. U
planu su oznaceni liftovi, a ne staze. Svaka staza ima naravno broj i oznaku
tezine, ali je nema u planu po broju. Staze ne ponavljamo, samo idemo prema
naprijed. Osvajamo sve pred sobom.
Idemo prema LaVilli. Pred nama je Grand Risa, staza na kojoj je pobjedio
Ivica Kostelic u slaloomu. Onak pravi crnjak, bas mi je fino sjela. Spustamo
se po toj stazi. Zaustavljamo vise puta, uzivamo u okruzenju. Nema guzve na
stazi.

Primjetio sam da gore na PizSoregu a pretpostavljam i drugdje ima brzih ski
servisa. Normalni servis 15 min 17 ?. Voskanje 5 ?, ako sam sve dobro
shvatio.
Vracamo se prema stazama 9, 9a, 8 i 10. Predivne plave staze, gotovo
prazne. Pauza za rucak. Klopa izvrnna. Konobarica crnkinja, zezamo se s
njom, slikamo. Kad ono konobar "nas" covjek, bosanac iz Poreča. Mi lomimo
jezike na njemackom i engleskom, a on ce: " Sto cete naruciti decki". Bilo
je smijeha.

Poslije rucaka skijanje jos do 16h. Nas gonic robova nije iznevjerio ni tog
dana.
Idemo na osvajanje najviseg vrha u AltaBadiji to je 2550. Staza broj 1. Ne
moze se doci direktno od ove strane gdje smo mi bili, nego se dizemo liftom
23 pa dijelom crvene staze 1 do podnozja, pa gondolom na vrh. Gore brije
vjetar, nosi snijeg, skije skripe. Staza je u prvom dijelu crna, a kasnije
Crvena. Predivno. Vracamo se opet perma stazama 9, 10. Spustamo se prema
autu. Drugi dan na skijalistu je zavrsen. vracamo se u aprtman.
Nas sef kuhinje Damir sprema nam predivnu veceru. Najeli se ko bogovi.
bacili malo karte. Bela je bila na repertoaru . Lino i ja smo ih razbili ko
pi...e, i na spavanje.

Nisam opisao apartman. Aprtman je bio predivan. Novogradnja, pusteno u
promet lani u 6 mjesecu, znaci gotovo novo. Spavaca soba s bracnim krevetom,
kupaonica s tus kadom. Dnevni boravak s krevetom na razvlacenje, kuhinja,
blagavaona. Sve novo, super opremljeno, cak perilica sudja! Nicega nije
manjkalo. Osim mozda primjedba nisu imali grijace za pancere, ali ok nije
bila neka greda.
Pogled iz apratmana je bio predivan. Ujutro kad je sunce obasjalo 3000njake
oko nas imal si osjecaj da ih mozes s balkona dohvatiti rukom.Dolomiti su
predivni. Idila............
Gazdarica mlada cura cca 25 godina s malom, malom bebicom od 8 mjeseci. Bas
slatko. Nije nas uznemiravala, a ni mi nju, hihihi.......

Do nastavka.........

Predpostavljam, da ste jedli v Utii Saraghes na poti v San Cassiano...