Slučaj dva.U podnožju (sjeveroistočni dio) jedan je stariji gospodin i veliki entuzijast kupio neke parcele te spojio sa svojim već postojećim i tako postao vlasnikom jedne kotline nazvane skijalište Jarki.Prve je godine koristio Tomos žičaru i odmah privukao publiku.
Naredne je godine kupio rabljenu vućnicu (sidro) u Austriji te je vlastitim sredstvima postavio kupio je i rabljeni ratrak i veselje je moglo početi.
No problemi su nastali odmah kada je bilo snijega cesta se nije čistila,prilaz je bio težak a i nije bilo parkinga za sve željne veselja.U tom je selu vikendom bila ludnica kad bi napadalo snijega velika masa planinara te skijaša zakrčila bi cestu.Nekoliko sam ljudima iz politike rekao da parking moraju obavezno riješiti ali ga nema i danas.
Drugi je veliki problem skijališta Jarki mala nadmorska visina te nešto više temperature pa se prirodni snijeg ne zadržava dugo.Navodno je vlasnik uredio neku akumulaciju vode i da ima top ali nisam u to siguran.
Vlasnik je veliki entuzijast bez ičije pomoći napravio to i to treba pohvaliti,međutim on nije skijaš i prava skijališta nije nikad vidio,a sugestije nije želio akceptirati.Staza kontinuirano visi na jednu stranu te kao takva nije prikladna za školu skijanja,što bi jedino mogla biti pod uvjetom da je rasvjetljena i da radi do 9 navečer.