Da li neko zna gdje je najbolji shoping centar u Brianconu?
Naravno, za špeceraj, a ne za odjeću. Da je jeftin i da nije u centru, nego negdje usput na putu za Les 2 Alpes.

Inače, vodim jedan bus skijaša 30.1.2010. u Les 2 Alpes i imam još 4 mjesta slobodna, pa ako koga zanima. Cijena je 2500 kn: smještaj, ski karta i prijevoz iz Varaždina, Zagreba i Rijeke.

Pročitao sam svasta na forumu o L2A, otisao tamo i prenosim svoja iskustva, mozda nekome budu korisna.
Isli smo opet Kontakt toursom, polazak u 23h prema Rijeci, nepotrebna zaustavljanja po autoputu u trajanju od 45min, odluka da se ne staje u Brianconu za kupovinu i dolazak u L2A u 15h. Umjesto Briancona i kupovine, dobili smo priliku pretraziti mjesto kako bi dosli do javnog wc-a i nauciti kako sto brze potrositi skoro 2h. Zasto se to radi i dalje mi nije jasno. Mozda imaju preveliku navalu i hoce malo rastjerati ljude.
No, prijedimo na ljepse stvari.
Prva tri dana su bila kalendarska-snijeg, sunce i zvuk zicare kao idealna pozadina. Dan prije je padao snijeg, a Francuzi se nisu bas potrudili popeglati sve staze, ali zbog lijepog vremena to im je bilo oprosteno. Drugi dan su to rijesili i stvarno smo uzivali u skijanju. Zbog upozorenja na ovom topicu, u apartman se dva dana spustamo zicom da nas netko ne popisa ili da se ne razbijemo na ledenoj stazi(da, da ko papci). Treci dan pada odluka da se idemo spustiti crnom stazom koja vodi tocno do nase zgrade. I nije bilo ni malo leda, staza(L'Y) je bila super! Cetvrti i peti dan pada snijeg, na crnim stazama ga ima do koljena i ucimo se skijati po tim uvjetima. Prolazimo ostatak crnih staza(osim malo leda na Valentinu, sve je super). Zadnji dan nebo se smilovalo i pocastilo nas opet kalendarskim uvjetima. Prosli smo i toliko spominjanu zelenu stazu, niti jednom se nismo odgurnuli iako bi mogli malo poraditi na njoj(postaviti ogradu, redovito ju uredivati...). Spustanje nasim L'Y-om i oprostaj od staza Les deux alpesa...
Ne mogu reci da sam ocaran ljepotom skijalista jer nisam, nema prolaska kroz sumu, poveznice s mjestom bi mogle biti bolje za skijase pocetnike i stvarno bi morali poraditi na uredenju staza. Razumijem da sve staze ne mogu biti popeglane ako cijelu noc pada snijeg, ali popeglati 2 staze na podrucju gdje svi uce skijati bi trebalo biti izvedivo! Zice dobivaju ocjenu +2. Najdulja gondola(20 ljudi) je stajaca sto je dosta bolno za noge, niti jedna sjedeznica nema poklopac sto zna biti problem kada puse, a nekoliko sjedeznica su muzejski primjerci...
Samo mjesto je meni najljepse od svih u kojima sam bio-glavna ulica je ravna i kada kupite 2 vrecice stvari u ducanu imate razloga za veselje jer ne morate tegliti uzbrdo. Moja preporuka je kupovina u Marche U ducanu(malo iznad i preko puta spominjanog Spara, razlika je osjetna).
Ako jos niste bili, odite vidjeti sto vam L2A nudi. Mozda cete se pozeljeti vratiti, a mozda cete samo imati jos jedno ski iskustvo vise. Kako god bilo, ne vjerujem da cete se razocarati.
I na kraju dvije pohvale-doma smo dosli za 14h. Ovaj put nije trebalo imati pauze od 45 min nego je 20 bilo cisto dovoljno. Drugo, smjestaj je bio super, tocno u centu mjesta...

Samo da se nastavim na prethodni post, isto sam bio u L2A u periodu 2. do 9. siječnja. Vrijeme je bilo takvo kakvo je. Od 6 dana 2 je padao snijeg, 3 je sunce sijalo, a preostali je bio tako-tako oblačan. Na to ne možeš utjecati...
Osobno me skijalište nije pretjerano impresioniralo jer je pored uistinu velike kilometraže čudno je postavljeno. Netko je prokomentirao kao tava. Prilično strmo na spustu do sela, a gore prema glečeru staze su relativno blage. Francusko plave s povremenim izletima crvene boje. Na tom su dijelu crne staze neuređivane. Osobno ne preferiram neuređene staze, tako da to ne mogu komentirati. Druga stvar koja mi nije pretjerano legla je činjenica da je cijeli raspored skijališta nekako čudan. Pretežno se vozaš po poveznicama i planinskim stazama. Povratak u selo je ili po crnoj stazi (Valentin) ili po zelenoj. Ta je zelena uska i prilično dugačka planinska staza. To je naporno jer se na kraju dana veliki broj ljudi njome spušta. Yellow snow i kamenje nisam primjećivao ništa više nego na bilo kojem drugom skijalištu.
Meni je osobno bolje pasala druga Alpa na kojoj smo skijali u jutro kad tamo sija sunce. Nije pretjerana gužva, a staze su opet plavo-crvene široke i dugačke.
Cijene su nekako (po osjećaju) više nego u Austriji ili Italiji. Apartmani su onakvi kakve odabereš (naravno, i platiš). Mi smo imali de-luxe apartman koji je u konačnici koštao nekih 500 kn više od regularnog za 6 osoba. Tako smo imali 3 spavaće sobe, 2 kupaonice i 2 WC-a, dnevni boravak i sve zajedno više od 70 kvadrata. Kuhinja je bila potpuno opremljena (perilica, mikrovalna, sitni aparati, toster, kettle...) Sam je apartman smješten doslovno na početnoj stazi sedežnice na "pogrešnoj" alpi.
Meni osobno se svidjela atmosfera koja mi je nekako opuštenija i ležernija nego po bližim skijalištima.

krampus

Ja potpisujem sve gore navedeno. Moja najdraža staza je bila Le Signal. Moram priznati da sam se malo bojala gužve ali nigdje nisam čekala dulje od 2min da dođem na red. I moram priznati da mi je bilo čak i drago kad je napadao novi snijeg, da sve staze nisu bile ispeglane jer je baš bio gušt voziti po powderu :)

Vars/Risoul-Les deux alpes.molim nekoga ko je bio na oba skijališta da ih malo usporedi.Pri usporedbi mislim isključivo na skijanje,jer ako je ekipa prava noćni izlazak je najmanji problem.Znači staze,urađenje istih,konfiguracija skijališta,žice....vridi li L2A cca 500 kn razlike u cijeni.Prošle god. sam bio u Risoulu a ove u Varsu gdje mi je bilo fantazija.

" Vars/Risoul-Les deux alpes.molim nekoga ko je bio na oba skijališta da ih malo usporedi.Pri usporedbi mislim isključivo na skijanje,jer ako je ekipa prava noćni izlazak je najmanji problem.Znači staze,urađenje istih,konfiguracija skijališta,žice....vridi li L2A cca 500 kn razlike u cijeni.Prošle god. sam bio u Risoulu a ove u Varsu gdje mi je bilo fantazija. "
(Član bili)

Moja teorija je da treba vidjeti sva skijalista koja su u financijskom dosegu. Vrijedi li L2A 500 kn vise? Kako kome. Meni je vrijedilo da vidim jos jedno novo skijaliste. Staze su bile bolje uredene u Varsu, ali u L2A nisu mogle biti bolje uredene jer je 3 dana po noci padao snijeg. Osobno su mi staze u L2A bolje jer su dulje, dok su one u Vars/Risoulu ljepse(najvise zbog sume). L2A ima nesto bolje zice, ali su zato putokazi jedna velika katastrofa. Mozda najgore skijaliste na kojem sam bio po tom pitanju. Vratio bih se u Vars za koju godinu kada investiraju u infrastrukturu. A u L2A ne vjerujem da bi se vratio. Najbolje da sam vidis L2A i procijenis vrijedi li 500kn vise...

" ..., ali su zato putokazi jedna velika katastrofa. Mozda najgore skijaliste na kojem sam bio po tom pitanju... "
(Član HrvojeV)

Ovo stoji. Često smo se nalazili u situaciji da na nekom raskršću piljimo u kartu i čudimo se gdje bi sad trebalo krenuti. To je posebno nezgodno kad se radi o kraju dana i sve kalkuliraš i sa zatvaranjem žica...

krampus

Ima jedna stvar koje me jako ugodno iznenadila, a zaboravio sam ju napomenuti. Sjedimo mi u birtiji La Patache i dode djelatnica skijalista s malim kompom na kojem je anketa. Pita hocu li posvetiti par min...bla bla. Reko' ajde. Ima nekoliko stranica pitanja o stazama, ponasanju djelatnika na zici, uredenju okolisa, broju restorana na stazama...Bas me zanima koliko ce im to biti od pomoci i sto ce napraviti novo. Jel netko od vas ispunio tu anketu? Daju i kemijsku na kraju :)

Bok svima!

Evo, vratila se i moja grupa iz Les 2 Alpes, pa da i ja napravim mali osvrt na ovo skijalište.

Što se tiče ukupnog dojma, na skali od 1 do 5, ovo skijalište u rangu francuskih skijališta zaslužuje jedva pa solidnu trojku.
Od svih francuskih skijališta na kojima sam bio ovo je nalošije.
Staze su još ok (ima svega šta vam srce poželi), ali je zato njihova povezanost i raspored blaga katastrofa.
Najlošije od svih francuskih skijališta koje sam vidio. A bio sam u Chamonixu, Val Thorensu, Tignesu i Valmeinieru.
Skoro pa da nema žičare poslije čijeg vrha se ne morate odguravati da bi stigli na slijedeću.
Žičare su prastare. Postoji samo jedna moderna osmero-sedežnica. Gondole su iz prethistorije. Diablo, kraj koje nam je bio apartman pa smo je načešće upotrebljavali, morate sami otvoriti.
Nema nikakve automatike. Predviđena je za 4, a jedva nas je stalo troje unutra. Glavnu gondolu u koju stane kojih 50 ljudi lift boj zatvara ručno s jednom običnom čeličnom zakačkom.
Da bi stigli na vrh glečera (na 3600 mnv) morate se koristiti sa dva sidra i ratrakom. Da, dobro ste pročitali, RATRAKOM. Prvo morate na jedno sidro, pa se onda odgurati do drugog sidra i onda vas na vrhu čeka ratrak.
Za njega su prikačena dva štrika od 20 metara na kojima su sidra. I onda vas tako ratrak odvuče kojih kilometar dalje. Tu se možete spustiti prema La Grave-u po neuređenim stazama i to 2 km visinske razlike.
No na povratku natrag, nakon gondole, da bi stigli natrag u Les 2 Alpes, moristite jedan tanjurić koji vas digne samo na pola brijega. I onda počinje avantura ala Mont Everest.
Drugi dio nimalo malog i nagibom blagog brijega morate prepješačiti sa skijama na ramenima. I to na 3600 mnv i na -30 stupnjeva celzijevaca.
Sva sreća da vam svakih 30-tak metara ponestane daha pa morate stati i time iskoristite priliku da stranu lica koja je u sjeni okrenete prema suncu zagrijete malo, kako ne bi na kraju izgledali ko Schwarzeneger u prvom dijelu Terminatora s pola oguljene face.
I tako oko sat i pol. Sad mi tek nije jasno kaj tjera one jadnike da se penju na Mont Everst.
Stvarom mi nije jasno da jedno takvo skijalište nema povezanu najveću njihovu atrakciju, taj spust prema La Grave-u, nego morate pješačiti.
No, vjerojatno će imati u dogledno vrijeme, jer smo na toj visini sreli dva bagera koji nešto kopaju po ledenjaku. Dok smo im se približili vidjeli smo da kopaju rupe za žičaru koja bi trebala voditi prema vrhu ledenjaka. Ali naravno, bit će to oper sidro.
A još se hvale da imaj najvišlji skijaški ledenjak u Europi, na 3600 mnv. Čak se i skijalište zove Les 2 Alpes 3600. Mada, glečer u Chanoixu se nalazi na 3800 mnv i spušta se sve do Chamonixa koji je na 1000 mnv. To iznosi kojih 30 km spuštanja po ledenjaku, i razlika nadmorske visine skoro pa 3000 m.
A i na vrh se popnete s jednom od najmodernijih žičara na svijetu.
Ajde, u podnožju glečera imate ledenu spilju sa skulpturama disnosaurusa u prirodnim veličinama. Ali ako ste vidjeli špilju u Tignesu ili Chanoixu, ne trošite 4 eura uzalud, jer nećete vidjeti ništa novo i spektakularno.
Na sredini skijališta, između 2600 mnv i 3600 mnv doduše ima lijepih širokih staza, ne previše strmih, za pravo uživanje u carvnigu. Ima i puno mogućnosti za off-piste skijanje ili kako francuzi kažu Horse-piste.
Ima i dosta atrakcija: half pipe, dvije fre-cross staze koje su približn ozabavne ako nađete nekog da se utrkuje s vama. Uglavnom, vrlo zanimljivo.
No, na povratku u apartmane, dok vam nogice već lagano klecaju, imate na izbor dvije crne staze (Diablo i Valentin), jednu zelenu stazu (prilično dug planinski put), te duboki snijeg između ove dvije crne staze koji dijelom ide i kroz šumu.
No te dvije crne staze po meni i nisu neko crnilo, jer su uređene i prilično široke tako da ni početnicima nije problem svladati ih. Samo pomalo.

Druga alpa, na južnoj strani mjesta je dosta blaža, s dosta uređenih staza između kojih se nalazi dosta mjesta s dubokim snijegom. Ta strana je od jutra okupana suncem, tako da tu možete mirno uživati u suncu cijeli dan.
Naravno, opet sam pogodio idealno vrijeme: 5 dana sunca i jedan snježni (da ipak okusite kako je to dok pada snijeg u Francuskoj).
Ipak, dojam ovom skijališt popravlja samo mjesto i noćni život. Mjesto je prepuno restorana, trgovina, kafića i nekih poludiskača. Uglavnom zabave ne nedostaje i baš ako želite možete zaružiti i do 5 ujutro.
Naravno, maloljetnicima nije dozvoljen ulaz u ove poludiskače, osim ako niste dovoljno uvjerljivi pa uspijete nagovoriti gorilu na ulazu da pusti djete od vašeg prijatelja koje vam se prikrpalo.
Nakon dva sata u noći svi se sjate u La Avalanche. Jedini diskač gdje se plaća upad i to 15 eura. Aje, bar dobijete konzumaciju za te pare. Ali ne bi mi bili hrvati da ne bi nešto smuljali, tako da smo jednom upali za "samo" 10 eura, a drugi put smo platili samo garderobu 2 eura.
No tu je gorila na ulazu bio neumoljiv, tako da smo unutrašnjost La Avalanche-a vidjeli samo mi punoljetni. Ali, ruku na srce, nema se ni šta posebno vidjeti. Malo veći birc s dvije štange i jednim ogledalom. Mada zabava je bila ok.
Svaka čast DJ-u, ali to nije ni do koljena živom bendu koji vas zabavalja u Maleziji u Val Thorensu.
Dakle, dok sve stavimo na kup i podvučemo crtu, Les 2 Alpes zaslužuje neku jadnu trojku. Vidjeli ste jednom i ne morate više ići tamo.
No, kad ste već tamo iskoristite priliku te posjetite susjedno skijalište Alpes d'Huez. Skijaška karta za Les 2 Alpes vrijedi i 2 dana u Alpes d'Huezu. Ako nemate svoj bus, onda možete iskoristiti lokalni bus koji vozi srijedom i četvrtkom i košta 8,5 eura.
Alpes d'Huez je cestom udaljen 33 km od Les 2 Alpesa, tako da vožnja do tamo traje točno sat vremena (ipak se većinom vozite po serpetinama što je prilično naporno i sporo za bus, pogotovo ako imate grdosiju s 3 osovine odnosno 52 mjesta).
E, Alpes d'Huez je već čisto drugačije skijalište. Sve moderno i savršeno. Bez ikakvih odguravanja. Sjedežnice prosto lete kolko su brze. Gondole za 160 ljudi. Sve brzo i ugodno. Tipično francuski. U duhu VAl Thorensa i Tignesa.
Staze su prikladno raspoređene: na dnu plave i zelene, prema vrhu se počinju crveniti i crniti. Na samom vrhu, na 3200 mnv, pruža se predivan pogled na Les 2 Alpes ko na dlanu. Tek sad vidite da su ta dva skijališta stvarno blizu, možda kojih 3 km zračne linije između dva najbliža njihova vrha.
Zato već i dvije godine, ako ne i više, francuzi razglabaju da će povezati ta dva skijališta najmodernijom gondolom na dva kata. Ali dok se sjetim "modernih" žičara u Les 2 Alpesu, mislim da će još duuugo samo razglabati o tome.
S tog vrha spuštaju se crne staze prema središtu Alpes d'Hueza. Na jednu stranu ide navodno jedna od najdužih crnih staza u Evropi. Kojih 14 km.
No, kako mi nismo baš i mali vremena, krenuli smo na drugu stranu. Imenom nam se dopala jedna staza Tunel, ali samo imenom.
Prolazite kroz jedan mali tunel i naravno, očekujete svijetlo na kraju tunela. A kad tamo najgora crna staza koju sam ikad vidio, i preživio. Dok smo to vidjeli bilo nam je jasno zašto se priličan broj ljudi vraćalo kroz onaj simpatični tunel.
Onima koji nemaju bar malo gena planinskih koza ne bi savjetovao da to probaju. Tu se čak i planinske koze spuštaju pd ručnom kočnicom.
Naravno, ne treba ni naglasiti da ta staza nikad nije vidjela ratrak.