pošto idem u veljači u bansko, ovakvi komentari i bilo kakva iskustva su poželjan
btw prvi put idem na istok

ne, nego bi ga trebao neki skijaš provesti kojem smeta duboki snijeg, pa mu smeta, "malo" snijega, pa mu smeta suce, pa mu smeta vjetar...ajde minja, tko te nezna...
otom

Molim da se ovo izostavi iz zapisnika jer je . (Zašto nema OFF TOPIC emoticona sa smješkom na faci? ).

...Sada naravno slijedi rekontra u hr protupljuvačkom stilu, gdje ja pošto-poto uzvraćam, po mogućnosti još gorim pljuvanjem, pa kažem nešto kao: "Daj vanelic, pa neće te valjda neki Šljam voditi po tako prekrasnom mjestu poput našeg bajnog Platka, koji je za Bansko Whistler!"

DAN 6, Bansko (Bugarska) 08.01.2010.
Posljednji dan u Banskom. Danas smo malo zakasnili na otvaranje skijališta. Na Šiliganiki smo u 09:30, a gužva je već poprilična. Jedva jedvice pronalazimo parking mjesto.
Iako su najavili za danas toplije vrijeme, meteorolozi su se i danas zajeb***. Hladnije je nego jučer, a i nešto puše.
Što se tiče mog koljena, sinoć sam ga pola sata umakao u kadi u tako vrućoj vodi da bi se vjerovatno i jaje skuhalo u njoj, a potom sam ga dobro izmasirao. Danas je skoro kao novo.
Pola žica je danas opet zatvoreno što je razlog velikim gužvama. No, oko podneva otvaraju žicu koja ide skoro do samog vrha skijališta pa i ja, nakon jutarnjeg skijanja na uobičajenom dijelu skijališta, odlučujem otići gore i spustiti se onom crnom stazom kojom sam htio spustiti se jučer, ali me koljeno u tome bilo spriječilo. Crna devetka je zaista strma. Ali odozdo se doima strmijom nego što to zaista jest. Odozgo je pogled začudo ljepši. Snijeg je na ovoj stazi najbolji u Banskom jer se manje ljudi usudi njome spustiti (iako i ovdje nailazim na curu koja uporno skija u plug). Crna devetka je fakat odlična, jedna od najljepših, ako ne i najljepša crna staza koju sam ikada u životu vidio.
U 14:00h digao se vjetar. Na Šiligarniki puše ko ludo, a mogu samo zamisliti kako je gore na vrhu. Zatvaraju gotovo sve žice. Ostaju raditi samo sidra. Ljudi u masama napuštaju skijalište i mi za njima.

Poslijepodne iskorištavamo za šetnju Banskom. Pronalazimo ljepšu sliku ovog mjesta. 15min hoda od skijaškog centra nalazi se stari dio mjesta. Ovdje još uvijek postoje stare tradicionalne kućice od kamena i drva. Nažalost i mnogo betona. Bansko je u Bugarskoj postao sinonim za betonizaciju. Puno je tu restorana i kafića te trgovina skijaške opreme no cijene su dosta visoke. Skijaška oprema košta gotovo kao na austrijskim skijalištima. Ipak, pronalazim jednu trgovinu sa sniženjima i kupujem si Gore-Tex skijašku jaknu za svega 80 leva! Topla je i udobna. Šteta što nema više stvari na sniženju.
Usput promatramo ponude u izlozima mnogobrojnih agencija za nekretnine. Tržište nekretnina je ovdje usmjereno u potpunosti na Grke, Ruse i Engleze. Lijep novi i uređeni apartman od cca 30 m2 u centru Banskog može se dobiti za svega 18000eur. Jeftinjava.
A što reći o Banskom nakon 5 dana skijanja? Krenuo sam s lošim komentarima jer je početak zaista bio šok, a prva 2 dana skijanja bili su katastrofa. Posljednja 3 dana bila su odlična. Suprotno očekivanjima, Bansko nije jeftino skijalište. Cijene su ovdje kao na slovenskim ili austrijskim skijalištima. Jedini izuzetak je svakako smještaj koji je jeftin. Kvaliteta baš i nije na razini i odnos cijene i kvalitete je dosta loš.
Skijalište ima deklariranih oko 70km staza svih kategorija. Bansko kao rijetko koje skijalište ima takvu raznovrsnost staza: od ekstra laganih, gotovo ravnica, do ekstra teških (poput crne devetke). Staze su uvijek dobro pripremljene: i kada je toplo i kada je hladno i kada ima malo snijega (kao u mom slučaju). Svaka čast Bugarima! Razumljivo je da u drugoj polovici dana ima hupsera, ali ništa u usporedbi sa Sljemenom kada dežurni ondje ponekad zaspu.
Ono što je katastrofalno je posvemašnji izostanak organizacije i discipline na žicama što je onda rezultat prestrašnih gužvi. Jer u Banskom nema ništa više ljudi na stazama nego u Austriji, Sloveniji ili Italiji u istom terminu, a čeka se 2 do 3 puta duže. FIS pravila skijanja ovdje ne postoje. Kako plugaša tako i kamikaza ovdje ima u izobilju. Vjerovatno nikada neću zaboraviti \"Stop me! Stop me!\" jureću ženu kamikazu na skijama. Bansko je skijalište uglavnom jako loših skijaša. Najviše je Grka i Rusa, uz naravno domaće Bugare, a ima i dosta Makedonaca, Srba te ostalih iz regiona. Kad se zbroje svi loši skijaši koje sam vidio na svim ostalim skijalištima na kojima sam bio u posljednje 3 godine, nema ih ni približno toliko koliko u Banskom. Čudim se da se u ovih 5 dana nitko nije zaletio u mene, a ja završio u bolnici.
Da li bih se vratio? U početku je bilo definitivno never ever again, ali sada nakon ipak odlična 3 posljednja dana skijanja, postoji mala mala šansa da bih se možda ipak vratio. Naravno, nikada više u 1. mjesecu. Sigurno bi to bilo u 2. (ako otom bude zadovoljan veljačom ).
Sutra natrag u Sofiju gdje ću provesti 1 noć i onda prekosutra na poludnevno skijanje na Vitoshu, planinu koja se uzdiže iznad bugarske prijestolnice. Sofijska Medvednica. Nažalost, situacija posljednja 2 dana ondje nije bila bajna. Zbog nedostatka snijega na Vitoshi otvorena je bila samo gondola i 1 sedežnica. Bumo videli...

" Naravno, nikada više u 1. mjesecu. Sigurno bi to bilo u 2. (ako otom bude zadovoljan veljačom ).
Bumo videli... "
(Član vanelic2)

Javim kako je bilo, ali mi idemo u 3. mjesecu!

DAN 7, Sofija (Bugarska) 09.01.2010.
Nakon malo duljeg spavanja posljednji doručak u Banskom i hotel je vjerovali ili ne poslužio topla jaja. 5 dana nisu servirali ništa toplo i odjednom zadnji dan iznenađenje. Nakon check-outa autom odlazimo još jednom do centra malo prošetati se. Na još veće iznenađenje danas gužve za gondolu uopće nema. Ljudi se slobodno mogu ušetati u gondolu i odvesti u planinu. I pretpostavljao sam da će biti tako jer je danas smjena gostiju u Banskom. Ne skijaju oni koji danas odlaze, ne skijaju oni koji danas dolaze. Šteta. Bilo bi to dobro skijanje danas. Uz sve to vrijeme je lijepo i sunčano, možda malo pretoplo za ovaj dio godine, no ni daška vjetra.
Frendovi me autom odbacuju do Dupnice na pola puta između Banskog i Sofije. Oni u Dupnici skreću prema Kyustendilu, Makedoniji i dalje prema doma, a ja put Sofije. Plan je bio uzeti bus, ali čim dolazim na autobusni/željeznički kolodvor primjećujem moderan vlak na kojem lijepo ćirilicom piše Blagoevgrad-Sofija. Vlak je isti onaj lokalni Pendolino koji putuje po Sloveniji. Vjerovatno im ga je Bugarima financirala EU. A ovaj bugarski Pendolino staje po svim mogućim selendarama između Dupnice i Sofije. Ne znaš koja je ružnija i više deprimirajuća. Bus bi vjerovatno bio puno brži, ali nema veze. Nigdje mi se ne žuri. Vožnja do Sofije na kraju traje 2 sata, a cijena samo 4,20 leva.
U Sofiji nisam ni provirio van komunističkog kolodvora i zaskočili me taksisti. "Imate taksimetar?", pitam ja jednog. "Ma koji taksimetar!", odmahuje rukom i smije se. Znam da sam ja za njega priglupi stranac kojeg će htjeti lijepo oderati. "Koliko?", pitam ga ja pružajući mu papirić s adresom hotela. Udaljenost od kolodvora do hotela je malo više od 2km. "15 leva.", kaže mi. To bi bilo oko 7,5 eura. Preskupo. Znam da kilometar otprilike stoji 0,75-1 lev + početna tarifa + dodatak za veliku prtljagu. Kažem mu da 15 ne dolazi u obzir. Nije prošlo ni 10 sekundi i spušta već na 10. Okrećem se kao da ću odustati i daje mi sad 8 leva. Pristajem. Još uvijek znam da je to puno više nego li bi u mom slučaju platili domaći, ali što se može.
Sofia Inn Apartments zapravo je nekoliko apartmana na tri kata jedne stambene zgrade u samom središtu Sofije. Moj je u potkrovlju s dva kreveta i velikim balkonom s pogledom na Vitoshu i krovove Sofije. Bolji pogled i bolji apartman nisam mogao poželjeti.
Nažalost, i taksist i vlasnik Sofia Inna savjetovali su mi da sutra odustanem od skijanja na Vitoshi. Kažu da nema snijega i da je na stazama puno kamenja. Vjerovatno ću malo duže odspavati i uputiti se prema Borovetsu.

Veselili smo se skijanju u Banskom, planirali smo biti 10-tak dana,zbog VELIKIH gužva pobegli smo doma razočarani.Moja teta koja ima dolje apartman,kaze da je njihovo skijanje u veljaći uvijek prekrasno:nema guzva,uredjene staze i sve rade.Mi smo ocito bili u krivom vremenu!Po mojem mišljenju nije bas puno jeftinije,nego napr.Austrija,a i predaleko je!I najvaznije:dosta je prljavo,na skijalistu,u kaficimana,na ulicama....zapad je zapad! No treba vidjeti,probati i doživjeti! Sretno svima koji idu u Bansko!!

DAN 8, Borovets (Bugarska) 10.01.2010.
Malo duže spavanje? Da, to je bio plan. Ali očito sam se već toliko navikao na skijaško vrijeme da se sam od sebe budim u pola osam. Gledam s balkona - vrijeme je lijepo sunčano, a Vitosha skoro pa bez snijega. Ima ga samo malo pri vrhu. Skijanje na Vitoshi predviđeno za danas sada definitivno otpada.
Uzimam taksi od sofijskog južnog autobusnog kolodvora, Avtogara Yug. Ovaj taksist sam od sebe uključuje taksimetar. Ja ga blentavo gledam. Već sam se naučio da se ovdje u Bugarskoj s taksistima treba cijenkati naveliko, a i onda će me lijepo oderati. Od hotela do autobusnog je oko 8 km, a vožnja me ispada svega 4,20 leva! Tek mi je sada jasno koliko me oderao onaj jučerašnji taksist od željezničkog do hotela - 8 leva za 2km!
Avtogara Yug je daleko od autobusnog kolodvora kojeg jedan zapadnjak očekuje. Riječ je o stajalištu ispod mosta i jednoj navrat nanos sklepanoj čekaonici. To je kao da napraviš kolodvor ispod zagrebačkog Jadranskog mosta. Ali barem je natkriveno kada pada kiša ili snijeg Nije kao onaj riječki
Minibus za Borovets, odnosno Samokov, ide svakih sat vremena od 07:00 do 20:00 sati, a cijena karte je 6 leva. Do Samokova je sat vremena vožnje. Grad je nešto tipa Karlovca - uokolo komunistički stambeni neboderi, pokoji dimnjak i zatvorena tvornice. Ono što ga razlikuje od Karlovca jesu konji koji vuku zaprežna kola, a koji svako malo prođu po centru mjesta.
Od Samokova do Borovetsa je svega 12km. Opcija je uzeti taksi ili još jedan minibus koji između Samokova i Borovetsa vozi svakih pola sata. Odlučujem se za ovu drugu opciju - a) jeftinija je, b) stvarno mi već bugarski taksisti idu na k**** i ne da mi se više s njima zajeb*****.
Borovets je najstarije bugarsko skijalište. Otvoreno je 1896. godine. Najniža točka je mjesto Borovets na 1390 metara nadmorske visine, a najviša točka je na 2600 metara. Ima deklariranih oko 40km staza. Nažalost, snijega gotovo i nema. Otvorena je tek par žica i staza. Mjesto Borovets izgleda kao da je proljeće.
A mjesto je daleko pitomije od Banskog. Ima par velikih hotela (poput monstruoznog Hotela Samokov u samom centru mjesta), ali centar je uglavnom sačinjen od malih drvenih kućica prizemnica. U svakoj je nekakva suvenirnica ili pub ili restoran ili trgovina skijaške opreme. Malo izgleda too much turistički, ali opet govorim - u usporedbi s Banskom, ovo je odmor. Ta drvena arhitektura malo me podsjeća na one planinske skijaške centre po Americi. Cijene? Kao i u Banskom, malo previsoke.
Hotel Victoria je moj dom za sljedeće tri noći. Smješten je par koraka od centra mjesta i prvih žica. Rezervirao sam ga preko www.booking.com i dobio za 30 eura po noćenju (doručak uključen). Soba je čista, ali interijer je nevjerovatno outdated - kao da sam ponovno u 80-tima.
Predvečer počinje padati snijeg. Napokon.

DAN 9, Borovets (Bugarska) 11.01.2010.
Ako se izuzmu francuski hoteli s 2 i 3 zvijezdice, ovaj moj u Borovetsu ima vjerovatno najmizerniji doručak koji sam u životu vidio. Na tanjuru ti serviraju par komadića suhe salame, komad svježeg sira, jedan margarin i kajganu u tragovima dok su kruh, med, marmelada, žitne pahuljice i kava/mlijeko/čaj posluženi u obliku švedskog stola. Pomalo sam iznenađen kad doručak završavam u roku od 15 minuta.
Vani je sve bijelo. No, nema puno snijega. Sinoć ga je palo svega centimetar dva. Nedovoljno da se otvore dodatne staze. Pješice odlazim do gondole. Zatvorena je zbog jakog vjetra na vrhu. Gledam kartu otvorenih staza - ima ih samo četiri. Izuzmu li se dvije u samom centru Borovetsa (Rila i Iglika) koje su svaka dugačka kao pola naše sljemenske Činovničke livade, ostaju praktički samo dvije prave staze. No, one su malo dalje od centra i do njih, zbog zatvorene gondole, treba uzeti besplatan skibus koji vozi otprilike svakih pola sata između stanice gondole u centru i Yastrebetsa gdje se nalaze te dvije staze.
Dnevna karta u Borovetsu dođe 55 leva, ali moguće je i kupiti kartu za samo određene dijelove skijališta. Tako ja uzimam dnevnu kartu samo za 4-sedežnicu Yastrebets Express s čijeg vrha kreću trenutno jedine dvije otvorene staze - Popangelov i Yastrebets 3. Obje su deklarirane kao crvene, a dužina svake je između 2.5 i 3km. No, pomalo mi naginju prema plavima. Dan je lijep sunčan no na vrhu puše i vjetar je odnio nešto snijega pa su se na mjestima stvorile ledene plohe. Ali nakon dvadesetak metara počinje super uređeni dio staze - staza je tvrda, ali odlično sređena i može se pustiti skija bez straha da ćete se odjednom pojaviti na ledu ili pred hupserom.Nakon otprilike 500 metara lijepa široka staza račva se na dvije - Popangelov i Yastrebets 3. Obje su i dalje dosta široke. Prva je danas nešto bolja jer, s izuzetkom snježnih topova koji nemilice tuku (danas je temperatura oko -5 pa treba to iskoristiti), nema ledenih ploha. Jedini problem na Popangelovu je nešto ledenih grumena u donjem dijelu staze, ali zanemarivo. Inače, ova je staza ime dobila po Petru Popangelovu, čuvenom bugarskom skijašu iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća koji je rođen u obližnjem Samokovu, a danas u Borovetsu radi kao ski instruktor te ima svoj hotel.
Yastrebets 3 je također pod udarom topova, ali veću prepreku dobrom skijanju predstavlja mnoštvo ledenih grumena na donjem dijelu staze te tu i tamo pokoja ledena ploha.
Što se tiče ljudi, samo njih šačica. Na žicu se uopće ne čeka, a iako je stara u usporedbi s Banskom, dosta je brza. Na ulazu u žicu redari rade svoj posao čemu u Banskom nisam imao priliku prisustvovati. Dvojica su htjela sa skijama u rukama preko prečke pa ih onda tamo namještati (što je bilo često u Banskom), ali redari su ih izbacili prije nego li si rekao keks. Red je ipak prisutan ovdje u Borovetsu.
Za razliku od Banskog, ovdje nema kamikaza i loših skijaša je jako malo. Skijanje u plug ovdje u Borovetsu rijetko se vidi. Daleko najviše je začudo Engleza, a prati ih nešto Rusa i Srba, uz naravno Bugare. Grka u Borovetsu ni na vidiku.
Na ovom dijelu skijališta postoje samo dva odmorišta - jedan je pub na kraju Popangelova, a drugi hotel/restoran na kraju Yastrebetsa 3. Odlučujem se za predah kod Yastrebetsa 3. Kao što sam ranije spominjao, cijene nisu baš niske - pileća juha, pomfrit i topli čaj izlazi me 18 leva. Iskorištavam vrijeme i da se malo osunčam jer za sutra najavljuju oblačno vrijeme i snijeg.

Ostatak poslijepodneva provodim u hotelu spavajući i skupljajući snage za sljedeće skijaške dane. Navečer se odlučujem malo prošetati mjestom. Sa svih strana nešto bljeska, sa svih strana te netko poziva u svoj restoran, pub ili trgovinu. Ali još uvijek se Borovets doima puno pitomijim i slikovitijim od Banskog. Tu je nekoliko hotela, zatim apartmana (od kojih većina zjapi prazna i čeka kupce), oko pet sex clubova te nebrojeno mnogo pubova, restorana i trgovina. Pubovi i restorani smješteni su u malim drvenim prizemnicama i puni su uglavnom Engleza. Ako zanemarim neke sitnice, na trenutke se osjećam kao u Americi.