Evo upravo se vratio iz Garmischa pa kratak report.

Išao sam kombinacijom avion+vlak: Germanwingsom od Zagreba do Stuttgarta i onda vlakom za Garmisch s presjedanjem u Munchenu. Kartu sam kupio prije 5 mjeseci i paket avio+vlak izašao me ukupno 118eura (povratna, takse uključene). Super je to što skije+pance s Germanwingsom lete gratis
Do Stuttgarta let iz Zagreba traje sat i petnaest, vlak od Stuttgarta do Munchena 2 sata, presjedanje 20 minuta i onda vlak za Garmisch sat i petnaest minuta.
U Garmischu spavao u Hotelu Haus Hohenzollern (Alpspitzstrasse 6), u samom centru grada, pedeset metara od glavne promenade. U okolici ima trgovina, restorana i kafića, uključujući i McDonalds te nekoliko supermarketa (cijene hrane i pića u supermarketima čak niže nego kod nas, ali ono što me iznenadilo da ni u Macu ni u supermarketima, a i u mnogim trgovinama ne primaju kartice, već isključivo cash!). Cijena smještaja izašla me 41 euro po noćenju (jednokrevetna soba s vlastitom kupaonicom, s balkona pogled na Zugspitze, najviši vrh Njemačke), a rezervirano je također 5 mjeseci unaprijed. Hotel je čist i topao, jedino fali skijašnica za ostaviti skije i pance negdje u prizemlju jer tegljenje svaki dan na drugi kat nije mala stvar nakon skijanja.
Što se tiče vremena, u srijedu i četvrtak konstantno je padao snijeg. U petak je izašlo sunce i tako je bilo i u subotu. Temperature u gradu između -10 i -15, u subotu ujutro čak se spustila do -18. Na planini bez predaha između -15 i -20, a ako ste gledali prijenos ženskog spusta jučer, moram reći da je temperatura zaista bila -22 na planini!!! Još je bio nekakav vjetar pa je osjećaj hladnoće bio strašan. Prsti su mi se sledili kroz skijaške rukavice. Bez pretjerivanja...

Što se tiče skijališta, sastoji se od dva dijela: Garmisch Classic i Zugspitze. Iz grada busevi voze svakih cca 20 minuta do Kreuzecka, gdje je jedna od gondola Garmisch Classica, a do Zugspitzea vozi vlak s malog kolodvora smještenog uz glavni željeznički kolodvor u Garmischu. Vožnja do Kreuzecka traje oko 15min, a do Zugspitzea oko sat vremena.
Garmisch Classic ima deklariranih 40km staza dok Zugspitze ih ima 22km. Zajednička karta za 3 dana skijanja dođe 104,50eur.
Prvi dan sam skijao na Garmisch Classicu i, kako je bio četvrtak, ljudi je bilo relativno malo. Snijeg je padao bez prestanka, hladno, ali staze odlično pripremljene. Tvrde, ali bez leda, a i hupsera je na kraju dana bilo neznatno. Na papiru Classic ima najviše crvenih staza, potom plavih i crnih, ali to je stanje samo na papiru. Mnoge staze koje su na planu skijališta i znakovima na samom skijalištu označene kao crvene zapravo su plave. To me totalno izbacilo iz takta jer kako možeš označiti stazu crvenom bojom, a na kraju završiš na odgurivanju?! Takvih je nekoliko staza i na Kreuzecku je pun kurac odgurivanja tako da sam na kraju dana imao muskulfiber u rukama, umjesto u nogama. Generalno sranje. Čak ni čuveni Kandahar, na kojem se održavaju utrke svjetskog kupa, iako je službeno crni, prije bi po meni bio crvene boje jer nije baš toliko strm. Naravno, s obzirom da se u subotu vozio ženski spust, a u nedjelju ženski super g, veći dio Kandahara je bio zatvoren za rekreativce. Ali sve ostale staze i dio Kandahara bili su bez obzira na natjecanje otvorene. Osim što su staze lagane, većina ih je i uska, a mnoge su puteljci kroz šumu. Osim 3-4, ostale staze su vrlo kratke pa si vrlo brzo već na žici. Na Kreuzecku su dvije gondole, jedna kabina i čitav niz sedežnica i sidra, ali uz par iznimka, većina je dosta stara i uglavnom vrlo spora što nisam očekivao od jednog Garmisch Partenkirchena. Cijena hrane i pića na skijalištu slična onima u Austriji: kava, coca cola cca 2-3 eura, bečki s pomfritom 9-11eur, gulaš oko 5eur.

Drugi dan otišao sam onim vlakićem na Zugspitze (prijevoz je besplatan tj. uključen u cijenu skipassa). Dok je Kreuzeck u petak bio u oblaku, Zugspitze je bio iznad oblaka i tako je cijelo skijalište cijeli dan bilo okupano suncem. Ovaj dio skijališta nalazi se između 2000 i 2700 metara nadmorske visine i jedino je njemačko glečersko skijalište. Do najvišeg njemačkog vrha Zugspitzea na 2962 metara nadmorske visine ne može se skijati, već samo ići kabinom do restorana i vidikovca. Cijena hrane i pića uglavnom kao i na Kreuzecku.
Skijalište na Zugspitzeu nije povezano s Garmisch Classicom tj. na skijama se ne možeš prebaciti s jednog na drugo skijalište. Meni je Zugspitze ostavio puno bolji dojam. Jest da je manja kilometraža staza, ali staze su puno šire, ritmičnije, iznad razine drveća, i generalno gledano duže. Najbolje je uhvatiti vlak iz Garmischa koji kreće u 08:15 i dolazi na skijalište u 09:15 jer jako malo ljudi dolazi tako rano pa je ujutro bilo na stazama svega možda 20 ljudi. Drugim vlakom u 10:15 već su počeli stizati sve više i više (vlak vozi svakih sat vremena), ali u niti jednom trenutku nije bilo previše ljudi pa se moglo bez beda pustiti skiju i ludovati. Tako sam se i ja na jednom crvenjaku, potpuno pustom, spustio skoro pa pravocrtno i postavio svoj rekord - gps pokazao 104.4 km/h . Ludnica
Osim jedne sedežnice, ostalo su sidra i opet su žice nešto starije, ali barem NEMA JEBENOG ODGURIVANJA! I staze su tako dobro tvrdo speglali da sam napokon doživio skijalište koje ni na kraju dana nije imalo niti jednu jedinu ledenu plohu i niti jedan jedini hupser. Fantazija!
Navečer u Garmischu prisustvovao izvlačenju brojeva za ženski spust. Iznenadilo me koliko su skijašice sitne (s izuzetkom Personice i Marie Riesch koja je za glavu bila viša od svih tipova na pozornici).

U subotu natrag na Garmisch Classic. Super sunčano, ali svejedno je dolje u gradu živa pokazala -18, na stazi -22 + faktor vjetra. Led ledeni. Ženski spust je startao negdje u 10:30 i moglo se bez problema zaustaviti na skijama uz stazu i odgledati tekmu. Odgledao tako par spusteva, a onda nastavio skijati.
S obzirom da je subota, ljudi je bilo pun kurac, ali na žicu se ulazilo direktno ili najviše čekalo 2-3 minute. Jedino je na stazama bilo malo gužvasto, a za razliku od Sljemena gdje vladaju kamikaze, ovdje u Garmischu puno jadnika koji na plavim uskim stazama vijugaju od ruba do ruba i ne dopuštaju nikome iza da prođe i na kraju te zaustave. I onda slijedi you know what - ODGURIVANJE. U subotu sam odmah prekrižio jedan dio skijališta gdje sam snimio pred dva dana puno odgurivanja, ali zbog ovih spomenutih ipak me zakačilo nekoliko. Staze su u drugoj polovici dana počele popuštati zbog količine ljudi pa je bilo i ledenih ploha i hupsera (ali još uvijek manje nego na našem Sljemenu ).

Da zaključim: prvi dan sam se totalno iživcirao, drugi izguštao, treći zlatna sredina
Ovo je skijalište za početnike i srednje dobre skijaše dok mi se čini da bolji skijaši, uz izuzetak nekoliko staza, ipak bolje da potraže neko drugo skijalište.

GPS pokazao sljedeće:

1. dan Garmisch Classic
Odskijano ukupno 50.3km, 28 spusteva i najveća postignuta brzina 90km/h.
(i jedan pad - zasad prvi i jedini ove sezone; naletio valjda na jednu jedinu ledenu plohu na cijelom skijalištu i odskliznuo se na bok)

2. dan Zugspitze
Odskijano ukupno 32.8km, 20 spusteva i najveća postignuta brzina 104.4km/h.

3. dan Garmisch Classic
Odskijano ukupno 52.4km, 21 spust i najveća postignuta brzina 90km/h.

Uskoro fotke u galeriji

Skijanje s Gps-om-hrabro, pogotovo kad pocnes hvatati max speed. Pazi na zdravlje kako bi mogli i dalje koji report citati!!!

" Skijanje s Gps-om-hrabro, pogotovo kad pocnes hvatati max speed. Pazi na zdravlje kako bi mogli i dalje koji report citati!!! "
(Član Danko17)

Ja npr. imam GPS u gogglama integrirano :D Ali ovakve brzine su ludnica..

" Ja npr. imam GPS u gogglama integrirano :D Ali ovakve brzine su ludnica.. "
(Član tombajr)

Kada si zamotan kao mumija, uopće ne osjetiš da ideš brzo. Ali tu ide zahvala i mojim Elanicama Magfire 82xTi koje su super stabilne pri velikim brzinama.
Ali ludujem samo kada na stazi nema ljudi. U ostalim slučajevima se ponašam pristojno
Na Sljemenu nikada brže od 50-60km/h

Meni je jos jaca fora bilo ubrzanje koje sam mogao vidjeti na replay-u rute, nema tog auta koji to moze, ali odustao sam od ganjavele za max speedom jer je 100 na sat na rekreativnim GS skijama stvarno previse. Ovako bar ne kuzim koliko idem i nekako mi je lakse!!!

fotke u galeriji