Pozdrav svima,vidio sam sad da je za 26 dana otvorenje sezone i vi koji imate iskustva molim vas recite mi plača li se šta ski karta na dan otvaranja sezone? i ako se plača,koliko se plača?
Hvala

" Pozdrav svima,vidio sam sad da je za 26 dana otvorenje sezone i vi koji imate iskustva molim vas recite mi plača li se šta ski karta na dan otvaranja sezone? i ako se plača,koliko se plača?
Hvala "
(Član DodoRijeka)
pa, koliko mi je poznato, nassfeld je prilicno skrt s popustima na ski karte (recimo, nema popusta za ucitelje) tako da lako moguce da bi mogao platit punu cijenu od cca 40 eura

Nema popusta samo za HR ucitelje. Na zlom glasu su :)

nisu mi nikad dali ni na slovensku iskaznicu :p

Zahvaljujući ovome portalu te nešto vlastite spretnosti i brzine kod nagradne igre imao sam prilike posve neplanirano upoznati Nassfeld ove godine.

Pokret u nedjelju u 3,48h – od ČKa preko MBa i Dravograda na „Südautobahn“ kod Griffena, 90km autoputa kroz Klagenfurt i Villach pa onda još 37km odlične i brze ceste (van naselja) do Tröpolacha i Millenium Express gondole.
Nije toliko daleko (297km) koliko je zamorno zbog ovog SLO dijela koji stalno ide vijugavo kroz naselja pa sve zajedno traje 4h 30min...uz 2 zaustavljanja od strane policije.
Postoji nešto brža opcija (3h 30min) kojom sam već nakon 18km od kuće na autocesti (Lendava), ali za tu rutu em trebam još i SLO vinjetu em ide preko Graza pa se radi 60km više u jednom pravcu što u prevodu u oba pravca znači 200kn skuplje putovanje – pošto sam solo (i nezaposlen), odabir je bio „recesijski“, način vožnje maksimalno ekonomičan (putno računalo po povratku doma pokazalo 4,6 l potrošnje)

Na parkingu sam u 8,16h i odmah plusevi – bageri prerušeni u Piccolo Express koji rade kao parking shuttleovi te uređenje i čistoća sanitarnog čvora podno gondole. Ni 5min ne čekam na svoju milenijsku jajoliku kapsulu – ali, tu odmah pri ulasku nalazim zamjerku koja je ostala i gotovo jedina do kraja – gondole mi se ne sviđaju – prvi i osnovni razlog je što se skije (i boardovi) unose unutra, a ne postoje s vanjske strane utori da ih se stavi
To čini vožnju podosta manje konformnom, jer svako malo nekome skije sliznu iz ruku ili te njihovim rubnicima reže po jakni, k tome i same kružne sjedalice nisu baš najudobnije
Ne znam tko je proizvođaču služil kao orjentir, ali deklarirana nosivost od 15 osoba (1200kg) je znanstvena fantastika – u nekoliko navrata nas je bilo po 9 unutra (samo 8 može sjediti, ostalo su „stajaća“ mjesta) – i ne bi stala više ni rukavica, a kamoli skijaš (ili njih čak 6) sa opremom.
Al dobro, manje bitno i ne može mi to pokvariti dojam...ipak sam došao skijati i staze su ono glavno što me zanima

Što se vremenskih uvjeta tiče, dva savršena dana – vedro, sunčano, na nebu samo tragovi aviona. Ujutro par stupnjeva ispod nule, kroz dan toplo, toplo...
Skijalište bih podijelio na 3 dijela:
istočno brdo (Garnitzenberg 1950m) sa vrhom Gartnerkofel (2195m) koje se spušta i na austrijsku stranu, ali i prema Italiji gdje su jedine staze položene na južnu stranu
centralni dio, Madritsche/Kofelplatz (1909m), koji kreće sa gornje stanice gondole ispod Rosskofela (2240m) te zapadni dio podno Trogkofela (2280) i Zweikofela.

Staza ima puno, ali baš deklariranih 110km ne mogu naći – možda kad bi se pribrojile sve eventualne off rute, ali i tada teško...naime, u ponedjeljak sam proskijao apsolutno svaku stazu (osim 4-5 kraća „Übungspoligona“) i to mnoge od njih višekratno, a na kraju dana mi ispali podaci od 108km (Endomondo, ubraja i uspone) odnosno 90km (Skiline, navodno samo spustevi). Pošto putem „Skiline“ sustava točno možeš na kraju dana vidjeti koliko si koristio koji lift te kolika je dužina istog, onda sam si dao truda pa sam krenuo zbrajati te prijeđene udaljenosti na vučnicama i ispalo je da sam od 108km koliko je ukupno u pokretu zabilježio GPS, na žicama bio 48km – dakle, 60km je skijano nizbrdo.
No, staza je i više nego dovoljno, nema tu uopće dilema, samo ovo „natezanje“ statistike je malo tak...

--->>>>>

Pošto je bio austrijski „WinterSportWoche“ (ili tako nekako), na skijalištu je miljon ljudi, a dominiraju osnovno i srednjoškolci. Osim njih, od turista prevladavaju gosti iz istočnih zemalja, prije svega „Čehoslovačke“ i Madžarske, a vidio sam i poljskih te ukrajinskih tablica. Uz njih sve puno Hrvata i Slovenaca, dok je u nedjelju bila i hrpa susjednih Talijana.
No, gužva na vučnicama nema nigdje jer se ta masa rasprši, a ja koji sam bio solo i stalno koristio one njihove „single überholung spurre“ nisam na čekanje u dva dana potrošio ni pola sata sveukupno. Međutim, ta masa ljudi osjeti se na stazama – opet ne da bi one bile zagušene, jer dešavalo mi se da imam cijelu stazu na momente samo za sebe, ali tokom dana se staze toliko iskijaju da se na strmijim dijelovima formiraju linije hupsera i linije izglancanih tvrdih ploha. Svemu tome znatno je pogodovalo i toplo vrijeme koje posebno uništilo one staze na istočnoj strani skijališta koje se spuštaju prema Italiji pa imaju južnu lijegu. Staze su ujutro čista perverzija – u životu nisam pod nogama imao bolje pripremljene staze i točno je ono što je već rečeno ovdje u službenoj recenziji da se staze pripremaju tvrdo, ne ledeno, ali tvrdo svakako. Doći među prvima ujutro na staze i carvati po par kilometara od ruba do ruba – neprocjenjivo i bez sumnje najbolje skijaško iskustvo u životu.
Mislim da je na ovom skijalištu dosta vidljiva potreba za uvođenjem 4. stupnja u kategorizaciji staza jer razlike u zahtjevnosti između pojedinih crvenih staza su naprosto prevelike i lako mogu neiskusne zavarati. A staza ima zaista raznolikih i za svačiji ukus. Na centralnom brdu te crvene staze su laganije, imaju i položenije dijelove pa se kroz strminu stekne brzina, a onda na „ravnicama“ uživa u „cruisingu“...veoma su ritmične i tu bih izdvojio staze br. 51, 40, 23 i 27. Slične konfiguracije su na istočnom brdu staze 4,7,8 i 9 kod kojih ni strmine ne predstavljaju veliki izazov. Zahtjevnije crvene staze na kojima se ipak pretežito voze kraći slalom zavoji su svakako one koje se spuštaju prema ili sa zapadnog dijela – 60 i 63, a vrlo je lijepa i staza br. 65, ali koja ima minus što se na nju dolazi preko (sporog) sidra. Najljepša staza je svakako ona br. 70 koju se može u srednjem dijelu kombinirati sa crnom, ne pretjeranom, strminom označenom kao staza 75. Jedina još preostala deklarirana crna staza je ona br. 77, ali iako je tu ovako na oko vjerojatno najjača strmina, ona je vrlo kratka i nalazi se tek u gornjoj trećini, dok u ostatku predstavlja široku ritmičnu crvendaću te čak djelomice i spojnu cestu. Stazu br. 1 koja je na ovom portalu navedena kao jedna od najboljih ne mogu objektivno ocjeniti jer sam na nju stigel prekasno, oko 13h i zbog strmine te topline bila je sva već u ogromnim hupserima i juhici od snijega. Za kraj sam ostavio famoznu Carniu, 7,5km dugi spust do početne stanice gondole – meni osobno je staza posve bezveze, tj. osim svoje duljine nije me ničim osvojila. Pretežiti dio radi se o plavoj cesti/“ravnici“, malo ima nekih crvenih dijelova baš za skijati, a onda na kraju završava sa „FIS Rennstrecke“ koja se krajem dana dok bi svi skijali doma pretvarala u jednu veliku ledenu plohu ...dakle, na njoj se miješaju sve boje staza.
Ono što bih posebno istaknuo je označavanje staza – na svakoj gornjoj stanici vučnice je velika mapa, svakih stotinjak metara staza su stupići sa brojem staza na kojoj se nalazite, na apsolutno svakom raskrižju su velike table/putokazi tako da u svakom trenu znadete gdje se nalazite i posve je nemoguće da se izgubite. Za one slabije skijaše važno je reći da na svakom dijelu skijališta postoje plave staze/ceste kojima se bez problema može prelaziti vamo-tamo, tako da ni oni nisu zakinuti.

--->>>

Također skijalište ima i nekoliko „fun pointova“ koje sponzorira BMW i posve su besplatni. Tako na stazi br. 70 imate speedpoint, stotinjak metara staze na kojem se mjeri brzina i sustav vas fotka pa navečer kad dođete doma ukucate serijski broj skipassa i imate vašu brzinu te slikicu. Vrlo je kratka pa se ne postižu neke ekstremne brzine – u ponedjeljak je max bilo 81, a ja sam uspio do 79 km/h dogurati – fali mase za bolje ubrzanje. Nema opasnosti kod zaustavljanja jer je na kraju napravljeno brdo koje vas uspori.
Na završnom dijelu staze br. 77 pa je postavljen „penzionerski“ veleslalom na kojem ne samo da vam se mjeri vrijeme, nego se snima i video vaše vožnje koju onda također downloadate s neta kasnije. Na Kofelplatzu i Garnitzenbergu su photo kiosci gdje možete napraviti slikicu za uspomenu čak i ako nemate vlastiti aparat/mob. Na stazi broj 7 je speedtrap gdje na displayu možete očitati svoju trenutnu brzinu kojom prolazite, dok je na br. 21 postavljen malo ozbiljniji veleslalom da se možete sučeliti u duelu sa svojim frendovima jer vam se također štopa vrijeme.
Off piste ne skijam uopće pa to ne mogu komentirati, ali čisto vizualni dojam išaranih tragova posvuda dok sam se uspinjao sugerira da ima puno mogućnosti za isto.

Ugostiteljska ponuda je na svakom koraku i ne možete ostati žedni niti na jednoj stazi. Sve je puno plaža za sunčanje, pojedinačnih ležaljki ili onih platnenih kućica za udvoje. Velika piva na Garnitzenbergu je 3,50 € što me čak i ugodno iznenadilo jer sam prošle godine u francuskom uvjetno rečeno „no name“ zimovalištu (Les Orres) istu platio šokantnih 6,20 €. Noćenje s doručkom sam u 2km udaljenom Rattendorfu (Kastnerhof) platio 35 €, dok je u Tröpolachu u „Samerhofu“ bio tjedan azijske kuhinje te su juhe bile po 4,50 €, a glavno jelo sa prilogom 11 €. Malo bogatija pizza je cca 10 €, pivo 3,40 €.

Zaključak?
Konstatacija da se radi o meni najboljim ski danima u životu govori dovoljno sama za sebe. Nije da sam prošao stotine skijališta, ali u usporedbi s onima na kojima sam imao priliku skijati (Obertauern, Katschberg, Grosseck-Speiereck, Hochrindl, Jasna, Les Orres te SLO destinacije), apsolutno broj jedan po svim parametrima i svakako ću se vratiti opet.

Potpisujem sve izrećeno.
Nisam bio na previše destinacija u Austriji, ali meni je ovo skijalište najkompletnije i sigurno će svaki vrlodobar i odlićan rekreativac moći uživati više dana zaredom, bez da mu bude dosadno.Kilometri nigdje nisu realno prikazani,stazu u dolinu treba "trošiti" odmah ujutro(pogotovo u ove "proljetne" dane).
Svatko će pronaći nešto za sebe
Zrintschez - hvala ti na dobroj i opširnoj recenziji kako bi oni koji nisu bili stekli dojam što ih čeka kad ga posjete.
Svakako skijalište koje volim,ali ga radje posjetim prije ožujka kad daje 100%

Dobra kartica za Nasu...Jedna preporuka, kada ste gore uvijek odite kontra većine skijaša i imate zagarantirano bolje skijanje...Do 12 zapad i udri po tome, u 12 pauza, poslije 12 istok...provjereno bolje

"...Do 12 zapad i udri po tome, u 12 pauza, poslije 12 istok..."
(Član globy)

slažem se...jedino, kakva pauza?!?!

šibaaaaaaj... a na u 16.30h