Hat Trick Schild, Kostelić 2/3

Courchevel, u kojem su trebali biti voženi slalom i veleslalom, jedno je od najbogatijih europskih skijališta. Courchevel je po drugi puta bio domaćin bijelog cirkusa, a već je prošlogodišnji slalom stvarao velike probleme skijašicama, ne toliko zbog konfiguracije terena, već zbog podloge koja očito na tom mjestu nije sretna. Ove godine bilo je još gore. Metar novog snijega preko noći je pokvario do tada tvrdu podlogu. Ono što je uslijedilo na slalomu bila je tipična antireklama za ovaj sport. Ne znam koliko vas je uspjelo pogledati prijenos iz Francuske, ali i oni koji samo malo znaju o ovom sportu mogli su vidjeti da su žene taj dan izgledale smiješno na skijama. Čast izuzecima, kojih je u ovoj priči svega petero.

Nije bilo teško pretpostaviti da će Marlies pobijediti ukoliko ne napravi neku veliku grešku ili ne izleti sa staze… makar sada nakon Flachaua mislim da je i to čak postalo nemoguće kod nje! Sve više situacija izgleda kao prije nekoliko godina, kada je Janica pobjeđivala s istom tom lakoćom i tako reći bez konkurencije. To je sada već muška razina skijanja. Rijetko kada vidite nekog da se od prvih do zadnjih vrata ne pomakne niti centimetar sa skije. U prijevodu; kod nje nema čupanja, izvlačenja ili skijanja na rubu izlijetanja. Makar to skijanje upravo i je takvo jer ubrzava iz vrata u vrata, samo s nevjerojatnom lakoćom. 

Položaj na skijama joj je kao da je zacementiran, a zavoj je gotov i prije samog kolca. Sve ostalo je taktika i koliko je dobro pogledala stazu. Sjetivši se da sam bila kod nje u bolnici u Innsbrucku prije samo dvije sezone, kada su joj govorili da će biti uspjeh ako neće šepati nakon teške ozljede potkoljenice, ovo što sada radi je pravo čudo! Bravo Marlies! Nastavi li tako, bit će prva kojoj će uspjeti pobijediti svaku trku u sezoni u jednoj disciplini. Što se ostalih tiče, daleko od toga da se cure ne skijaju odlično, ali u usporedbi s Marlies ispada da se bore za svoja postolja u drugoj kategoriji. 



Koji dan kasnije ženski slalom u Flachauu. Prvi noćni ove sezone. Umjetni poligon u čast velikom Hermannu Maieru. Prva je bila Marlies Schild! Tri slaloma, tri pobjede! Njemica Hoefl-Riesch je očito našla slalomski ritam jer je završila na drugom mjestu i to s ne prevelikim zaostatkom za Schild. Trećeplasirana bila je Tina Maze kojoj se od Courchevela isto počelo otvarati. Možemo izdvojiti osmo mjesto Lindsay Vonn, koja ove sezone još nije osvajala bodove u slalomu. Naše jedine predstavnice nije bilo jer, kao što već znate, ozlijedila je oba koljena. Dal je ovo kraj hrvatskog ženskog skijanja?! Nadam se da nije, ali sigurno još godinu dana nećemo imati nikog na startu ;(

Muški dio karavane bio je u Italiji, u Val Gardeni. Ne bi bila fer kada bi vam sada pisala kako je ta staza ovakva i onakva, a nikada nisam ni stajala u cilju iste tekme. Uvijek sam je gledala samo preko TV-a, i uvijek mi se činila specifičnom. Jedan od spusteva koji nije brz, koji nema velike, duge ili opasne skokove, ali s druge strane opet tako specifičan. Dug, ravan, grbav, nagnut… u sjeni! Što reći?

U superveleslalomu je došlo do iznenađenja u vodstvu kada su već mislili da je tekma dobivena. Vodeći Miller nije vjerovao svojim očima kada je Švicarac Feuz ušao u cilj sa 30 stotinki prednosti. Ugodni smiješak se naglo pretvorio u onaj WTF! Da, "mali Cuche" je poludio, ili mu se otvorilo pod nogama. Ja bi rekla oboje. Znamo da je u formi jer ga ide od početka sezone, ali isto tako se sa svakim brojem vidljivost na stazi poboljšavala. To je vidljivo iz rezultata na kojem se uvrstilo čak 15 dečki s visokim startnim brojem. 



Pa tako, hvala Bogu, i naš Natko na 26. mjestu. pravo je osvježenje bilo vidjeti rezultate taj dan. Što se Ivice tiče, mogu se složiti da su skije u brzim disciplinama važne, ali kod njega to nije jedini problem. Putanja koju je on imao je šira od svih prije i poslije. Isto tako stav na skijama je širi nego inače. Ne mogu tvrditi sa sigurnošću jer nisam blizu tima, ali meni se čini kao da je cijeli pretvrd i preotvoren, nema mekane noge i ne može amortizirati grbe i neravnine.

Dan poslije spust je bio otkazan. I ovoga puta na sreću Kostelića. S brojem jedan i najlošijom vidljivošću taj dan ne bi završio u prvih 30. Iz istih razloga kao i od dana prije. Al se zato nakon broja 5 počelo događati čudo. Svaki novi skijaš u cilju je bio brži. U spustu, u Val Gardeni?! Bilo je očito da je nešto bilo drugačije. Ne samo vidljivost i sjene koje su se dizale, a sunce je izlazilo, već i vjetar koji je puhao pa stajao, pa puhao. Francuzi koji su tada bili na vodećim pozicijama sretno su stajali ispred kamera i nadali se svojim prvim brzim pobjedama. Pogotovo kada je i veliki Cuche startao i došao dvije sekunde iz njih. Al je tada, na njihovu žalost, Günter Hujara, direktor muškog Svjetskog kupa, prekinuo utrku iz sigurnosnih razloga. Ne kaže se bez veze da u životu kao i u sportu treba imati sreće!

Dan poslije legendarna Gran Risa u Alta Badiji. Vozi se veleslalom i Kostelić postavlja prvi lauf. Znali smo da možemo očekivati nešto drugačije. Zatvoren veleslalom, tehnički na već ionako teškom terenu. Ali sve što je u granicama dozvoljenog nije za bunit se! Najbolji u sezoni ovoga puta nisu uspjeli doći do postolja. Azzuri su bili bolji i brojniji. Čak je i grande Tomba došao podržati Talijane i proslaviti svoj rođendan u skijaškom okruženju. 

Pobjeda Blardonea bila je na radost svih prisutnih. Ne sjećam se kada je zadnji puta Max pobijedio, tako da je bilo lijepo vidjeti ga opet na postolju! Apsolutno zasluženo s drugim laufom, pogotovo u drugom dijelu staze gdje je bio neuhvatljiv. Vodeći Ligety nije uspio obraniti prvo mjesto pa je završio na četvrtom mjestu, a drugi najbrži veleslalomaš sezone Hirscher - peti. Ivica je nakon solidnog devetog mjesta u prvoj vožnji završio na sedamnaestom ukupno. Staza je bila vidno uništena i nije bilo lako napadati s višim startnim brojem. 


Na ovoj stazi nismo baš naviknuti gledati slalom, ali događalo se i to. Ja sam osobno mislila da protiv Ivice konkurenti ovdje nemaju šanse. Duga ravnica i istek u cilj, znamo da je Ivo tu kralj. Ovaj put mu nije pošlo za rukom. Tekma se dobivala baš u tom zadnjem dijelu i u ulasku u cilj. I na zadnjem prolaznom vremenu Ivo je bio vodeći, ali je par ključnih zavoja imao preširoku liniju i to ga je koštalo tih par stotinki. Ulazak u cilj i nepovjerljiv izraz lica… ništa čudno, on je imao dobar feeling jer je dobro skijao obzirom na teške uvjete na stazi. Pogotovo na strmom dijelu gdje su svi ostali imali probleme on je i sa greškom i skorim izlijetanjem projurio u svom stilu. Na kraju pobjedu odnosi Hirscher s nevjerojatnim drugim laufom. Bilo ga je po svuda al mu se skije nisu pomakle ni za cent. Toliko agresivnosti i preciznosti u tako malom tijelu ;) malo se šalim, ali pored Ivice izgleda ko štrumpf… gledajući njega, Felixa, Devillea i još nekolicinu, pomislim da bi Ivica trebao stati uže…

Makar, zar treba nešto mijenjati kada pobijediš dva od tri slaloma?! Moje mišljenje je da bi time pomaknuo liniju bliže kolcu i skratio putanju. S druge strane nitko nema toliku mekoću i sigurnost i stajanje na donjoj skiji… Lako je biti pametan s ove strane kompjutera… 

Drugi je bio Razzoli. Olimpijski pobjednik koji je u stanju danas pobijediti, a sutra ne biti u prvih 20. Njegovo skijanje mi je oduvijek bilo čudno, nepredvidivo. Izgleda tromo, ali je brz. Znao mi je reći Sandi Murovec kada bi gledali tekme: "pa pogledaj mu zavoj i putanju, pusti to kaj mu ruke ne lete po svuda i što ne izgleda agresivno!". Da su Azzuri imali još razloga za slavlje govori i podatak da ih je u prvih 10 bilo četvero i da je Thaler imao best time drugog laufa! Domaći teren je ipak domaći teren!

Flachau… Svi smo opet Ivica Kostelić. :) Što reći… prvi u prvoj vožnji, prvi na kraju. Sve je opet kao nekada. Uvjeti "glečerski" ili oni na kojima provodi većinu godine. Za njega je to dnevni boravak. Dok drugi dolaze na start kasnije kako se ne bi močili, profesor leži zatvorenih očiju na snijegu i koncentrira se.

Čekajući svoj red, dobiva informacije da su dečki sve brži bez obzira na to što je staza već dobro načeta. Mene je bilo malo strah hoće li izdržati… I je. Sa samo 7 stotinki pobijedio je Myhrera, a za 9 Devillea. Austrijanci su komentirali: "Nevjerojatno, kakva mekoća skijanja, kakva sigurnost!" I uz sve to Ivo još uvijek ima najduži put do dolje zbog šire linije. Na ORF-u poslije tekme bude analiza iz studija pa povuku crvene linije preko ekrana da se dobro vide baš te razlike u putanji. Deville i Neureuther idu ravno. Myhrer je već sličniji Ivici, ali ima malo kraći zavoj. Ono gdje je Ivica apsolutni pobjednik su vertikale, tamo on ide ravno, pravocrtno! Sve u svemu, dok pobjeđuje nećemo ga ispravljati. Osim pobjede preuzeo je od Hirschera crveni broj, to je dodatna motivacija i izazov. Do Sljemena će sigurno biti u njemu, nakon Kraljice isto tako samo sa novih 100 bodova više ;)

Daliboru nije uspjelo kvalificirati se u drugu vožnju, završio je na 43. mjestu. Možda i on čeka Kraljicu kako bi ponovio rezultat od prije dvije godine.

Nakon što je tjedan ipak dobro završio za Hrvate, nadam se da će i moj ISIA seminar u petak isto završiti pozitivno i s licencom u rukama, kako bi mogla nastaviti raditi ono što najviše volim, a to je skijanje. Samo ovaj put u ulozi učitelja, a ne učenika!