"THE" SNOW QUEEN TROPHY

Neki će reći, pa uvijek je tako, ali ja ipak mislim da je ova godina donijela najviše prepreka. Upravo zato nam je ova Kraljica ipak najdraža! Vjerujem da je velika većina vas bila ovih dana s nama na Sljemenu. Vi ostali ste sigurno bili uz male ekrane, tako da, vjerujem, svi znate cijeli rasplet. Ja ću vam pokušat prenijeti još koji detalj s utrke, jer sam, eto, bila na licu mjesta, tamo gdje treba, a bogme tamo i gdje nije trebalo. 

Ženska utrka je bila na rasporedu 3.1. Svi znate da vremenske prilike nisu bile baš snježne ili zimske ove sezone. Mnoge utrke su otkazane, mnogi su govorili da ni mi nemamo šanse. E pa zlobnici, niste bili u pravu! Ipak je 130 ljudi (radnici na stazi) bilo jače i od nemilosrdne prirode. Dečki nisu spavali od 26.12. Moj otac koji je i šef utrke bio je na Sljemenu od 20.12. svaki dan, i skoro svaku noć. Zašto noći!? Obzirom da je Sljeme samo 1.035 m visoko samo se noću tu i tamo temperatura spuštala ispod nule. Za one koji ne znaju, kako bi topovi radili snijeg potrebno je -3. Pa baš te noći kada im je temperatura išla na ruku dogodio se drugi problem - jezero je postalo premalo. Ili točnije rečeno, potrošili bi svu vodu pa bi trebali čekati da se jezero napuni kako bi ponovno upalili snježne topove. I tako u krug, Murphyev zakon. I onda se jezero napuni pa se dogodi, znate već i sami što; temperatura naraste i ne može se raditi snijeg. 

Ali sve to ih nije spriječilo, bili su uporni. Snijeg je bio napravljen i razvučen uzduž cijelog Crvenog spusta. Obzirom da ga je bilo malo, ratrak nije smio ići na stazu, pa su dečki na noge razvlačili sav taj snijeg.

Što se tiče Ivice, Pavlek i Ante silno su htjeli da se Ivica i ostatak ekipe spuste koji put po tekma stazi prije same utrke. I to im je uspjelo. Staza je bila spremna već 27.12. I to kakva! Do tada nije bilo balkni, soli, PTX-a (umjetnih gnojiva), a staza je bila picikato. No, ne može sve ići glatko. Noć na 30.12. kreće vjetar, i to onaj južni. Sve napravljeno počinje se otapati. Balkniranje staze je uspjelo, ali nije dugo trajalo. Već je tada bilo jasno da će sve biti nategnuto. FIS kontrola je došla na Sljeme i dala zeleno svjetlo za održavanje utrke! JUPIIIIII! 

2.1. žene dolaze u Zagreb. Organiziran je trening s vrha žičare do starta utrke. Prijevoz je bio organiziran sa motornim sanjkama. Trening poligon na Zelenom spustu nije mogao biti osposobljen jer staza nije bila zasniježena, a razlog je bio taj što do tada nismo uspjeli zasniježiti stazu, jer su nam ljudi bili potrebni na Crvenom spustu. Upravo iz tog razloga na trening nije došlo mnogo cura. Ana i ja smo napravile par slobodnih vožnji po stazi kako bi testirale kamere. Nije bilo idealno i tada je odlučeno da će se staza postavljati drugo jutro i da će se u međuvremenu polijevati vodom te da će se bacati sol, kako bi se mekši snijeg pokušalo pretvoriti u kompaktnu podlogu. Jer ipak, znate , to je Svjetski kup i uvjeti bi trebali biti fer za sve, koliko je to moguće.



3.1. Dolazak na Sljeme sa poznatim konvojem, predvođen jakim snagama MUP-a. Hvala im! Bez njih bi taj prolazak kroz grad ipak duže trajao, a na dan tekme gužve baš i nisu poželjne. NERVOZA je sveprisutna. Ja taj dan nisam imala obvezu prema skijama i pancericama pa sam lagano u gojzericama sjela na trosjed. Pogled prema stazi je bio čudesan. Pogled prema radnicima, glave su im visjele s ramena. Bili su na stazi do 5 ujutro. Sipali sol i vodu kako bi se staza stisla. Tata mi je samo mahnuo, a ja sam mu rekla: SRETNO!

Start prve vožnje 15:00. Favorit utrke je bila Marlies Schild. Tri je puta već pobjeđivala na Sljemenu i na iznenađenje svih nas opet joj je pošlo za rukom. Ovo je bila šala, naravno. Nju više nećemo ni spominjati jer se nema što reći. Najbolje vrijeme prve i druge vožnje. GRANDE MARLIES! Mene više veseli podatak da je staza bila vrhunska obzirom da je najbrže vrijeme postignuto sa startnim brojem 30, bez obzira što ga je postavila Austrijanka. Druga je bila 'naša' Tina, za koju je Sljeme navijalo kao da je neka od nas na stazi. Bila je presretna i u više se navrata zahvaljivala publici na podršci. BRAVO VI! Da austrijsko slavlje ne bude samo zbog Marlies, Kirchgasser se s odličnim drugim laufom popela na treće mjesto. Iznenađenje utrke je bila i Vonn, koja je jedva startala prvi lauf, ali se zato između dvije vožnje najela naše sarme i poludjela. Imala je drugo vrijeme i završila na ukupno 9. mjestu, bez obzira na želučanu virozu. Ispada da mi Hrvati imamo rješenje za sve ;)



Nakon odlično odrađene ženske utrke i pohvala sa svih strana na sates, organizaciju, publiku, dočekujemo muškarce koji dolaze 4.1. Bilo je jasno, obzirom da je prognoza bila i dalje topla, da će biti još neprospavanih noći na Sljemenu. Jer, kao što znate, muški su ipak po 30 kila teži i intenzivnije stišću skije, pa su i rupe veće. Ono što sam saznala tek jučer od tate je bilo to da je šef muške utrke Gunter Hujara htio spustiti muški start na vrh filtera, jer je prognoza bila orkanski vjetar. Razlog? Ako ga ostave gore i počne puhati tekma će morat biti otkazana zbog ne fer uvjeta. Ako ga pak spuste na Filter to neće biti ta utrka. Riskirati sve i izgubiti najgledaniju utrku sezone? Možda čak i šansu da Ivica postane Kraljem!? Odluka je pala na troje ljudi.. Imena ne smijem spominjati, samo ću vam reći da su naši presudili i riskirali da izgube čitavu utrku.



5.1. SRETAN ROĐENDAN JANICA! Vjetar nije bio orkanski! Tekma ide po propisu, s vrha… Euforija. S druge strane se okrenulo na jugo i sav napor iz prošle noći počeo je padati u vjetar! Staza je u 5 ujutro bila tvrda skoro ko led. Kada smo došli na ogled to je već bila druga priča. Popustilo je i bilo je jasno da se sol i voda vraćaju u igru. 

Na Sljemenu 18.000 ljudi. Svi u iščekivanju tko će biti novi Kralj. Sve oči uprte su u Ivicu. Ne znam kako je u njegovoj koži, ali čak ni meni s kamerom nije bilo svejedno. Nakon prve vožnje poredak je Hirscher, Myhrer, Kostelić. Svi u 20 stotinki. Staza je počela pucati i bilo je očito da visoki startni brojevi neće imati šanse za dobar nastup. Nažalost nije uvijek idealno. Ostali naši predstavnici nisu se kvalificirali, bez obzira na dobro skijanje.

Pred drugu vožnju Gunther Hujara naređuje slovenskom treneru da postavljanje staze mora biti jednostavno, čim ravnije, kako bi se stvarale čim manje rupe . Ivici to ne ide na ruku. On nije poznat po tome da voli jurnjavu već teška postavljanja, promjene ritmova i zamke. Ovoga puta nije bilo ni jedne zamke, pa skoro ni jednog zavoja. Već na samom ogledu je bilo pogledavanja. No, svi znamo da ono što se postavi i što je u granicama dozvoljenog mora se voziti. Pa tako i bi. Obzirom na brzinu druge vožnje bilo je dosta izlijetanja sa staze. Nije se toliko uništavala, ali je ipak na par mjesta bila koja rupa na koju je trebalo pripaziti.

Stojimo u cilju i čekamo da se Ivica spusti. Prije njega su se niz crveni spust bacili Deville i Neureuther. Felix je imao lauf života. Vodeći je u cilju i čeka daljnji rasplet. Ivica skija dobro, oprezno, ali ipak izgleda brzo. Drži prednost iz prve vožnje sve do zadnjeg prolaza. Ulazi na zadnju strminu i uz male poteškoće s linijom sve izgleda ok. Ulazi u cilj i ipak je drugi. Plus 19 stotinki zaostatka. Prima se za glavu. Mi zajedno sa njim. Ne zbog 'lošeg ' drugog mjesta, već zbog poznatih nesretnih stotinki. Čeka se Hirschera. Ja sam mislila da neće izdržati, da će biti prelagan za tu brzu postavu. Ali očito je Austrijanac u sjajnoj formi. Pobjeđuje i to zasluženo! Sljeme je u ludilu, pale se baklje! Ja plješćem i čekam proglašenje. S druge strane pogledom tražim tatu po stazi da vidim jel živ. 

Svake godine se iznova divim cijeloj organizaciji. Možda postoje propusti, ali obzirom na sve mislim da je ovo i više nego čudesno!

Ovim putem zahvaljujem svim dobrim ljudima koji su proveli dane i noći na Sljemenu. Svima koji su se popeli gore i došli iskreno navijati! Svima koji su u ovome prepoznali prekrasni športski spektakl i s druge strane poslali jednu lijepu razglednicu u svijet. 

Što reći nego FOLLOW ME TO CROATIA! Cos I'm proud to be Croat.

Nika