Ekspedicija Hintertux 2005

2004. godine je grupa pasioniranih skijaša posjetila Hintertux krajem svibnja nadajući se dobrom proljetnom skijanju. Svima se dopao osjećaj snijega usred proljetnih temperatura te smo izlet ponovili ove godine. U istom terminu, ovaj put jedan dan dulje.

Zrak je kristalno čist, pluća rade punom parom. Na žicama gotovo nikog, uskijava se direktno na žicu. Do 13 sati već smo svi uhvatili boju, poneki su već i izgorili, pogotovo na mjestima na koja nismo naviknuli nanositi kremu za sunčanje, na tjemenu ispod kose (oni neoprezniji koji su skijali bez kape ili kacige), iza uha i sličnim egzotičnim mjestima.

A u Fernerhausu sve po starom, malo gužve, relativno dobri obroci za 5-8 Eura i popularni Badelov "Mirogojček" koji ponosno stoji uz bok ostalim konjacima i žestokim pićima na polici. Većina je već prešla dobar dio skijališta i ustanovila da je skijanje svuda savršeno, skije koje smo nosili na test već su polučile prve dojmove i izmjene iskustava; ove su super, moje ne stanu u nosače na gondoli i sl. stvari......

Puno je Rossignola, Atomica i Elana s nama, sigurno ćemo naći dobrih modela, ta imamo 18 testnih pari. Prvi dan završava (pre)brzo, odlazimo kući i uživamo u popodnevnom odmoru i pogledu prema visokim obroncima koji zatvaraju Zillertal dolinu, a većina je još uvijek pokrivena snijegom. Slijedeće jutro stižemo na žicu sa navoskanom opremom, svi su marljivo prošlu večer prije večere radili na pripremanju opreme i na odabiru modela za novi krug testova. No ovaj smo put odbacili jakne, većina je odlučila skijati samo u fleece majicama, temperature su primjetno iznad nule, a padova, hmm, nadamo se, neće biti previše.

I svaki dan postaje sve bolji, opet i iznova sunce bez oblaka, opet nema gužve, ljudi su se navikli na ambijent, privikli na nešto rjeđi zrak i svi uživaju, osim kože koja pod teškim udarom jakog UV svjetla i refleksa od bijele podloge.

Iako su staze nakon 11 sati postajale dosta mekane, a poneke postaju dosta zahtjevne za svladavanje, motiva ne nedostaje, skija se do kraja, bez obzira na "juhu".

Treći dan dio grupe odlazi na off-piste kojeg ima u izobilju, no nismo bili baš svjesni postojanja zaista opasnih i velikih pukotina u glečerima dubljih i od 40 metara, iznad kojih su i neki od naših kolega skijali ne znajući za opasnost. Budite upozoreni, oko staza 9 i između staze 3 i ispod samog dvosjeda postoje velike pukotine u glečeru koje nisu vidljive i skijanje po njima je opasno po život! Stoga svi oni koji idu na glečere i imaju dovoljno hrabrosti da se zapute na skijanje van staza, imajte takve stvari na umu i probajte se prethodno informirati! Nesreće u kojima se čak i gube ljudski životi nisu na glačerima jako rijetke.

No susreli smo ljubaznog djelatnika na žici, podrijetlom iz Prnjavora koji nam je pristupio vidjevši natpise www.skijanje.hr i vrlo nas je ljubazno i angažirano uputio u sve tajne skrivenih opasnosti tako da smo ipak malo opreznije pristupali odlascima sa staze.

Oni odvažniji su se čak odlučili spustiti u dolinu ispod 2660 m na kojoj je donja točka ljetnog izdanja skijališta i to im je uspjelo do 2100 m nad morem. Poslije su nam ispričali kako su otkrili prekrasne kuloare po kojima je snijeg još iznimno kompaktan i kako je skijanje bilo pravi doživljaj. Pokušali su se i sprijateljiti sa sviscima kojih ispod gondole ima mnogo, ali ih očito svisci nisu doživjeli baš kao prijatelje pa su se posakrivali po svojim livadama.

Za to vrijeme se druga odvažna skupina bavila vratolomijama u fun parku i skokovima koji su se pokazali kao sve samo ne jednostavni, pogotovo doskakivanja. Na sreću, nitko se nije ozlijedio uz pokoju dobru akcijsku fotografiju za uspomenu i mogućnost da nakon toga uz stazu pozdrave susretljive Ivicu i Janicu Kostelić i zatraže pokoji autogram i zajedničku fotografiju.

Krajnji dijelovi skijališta (staze 11 i 12) bili su rezervirani za one upornije kojima ne smetaju duga sidra, ali kao idealne destinacije za uvježbavanje carving zavoja. Posebnom su dojmu pridonosili konstantni manji odroni snijega uz količinu buke koja zaista tjera trnce u kosti onima koji su više navikli na urbane zvukove, nimalo na prijeteće zvukove lavine sa glečera. Dio grupe je doživio i mini lavinu koju je pokrenuo neki nepoznati skijaš skijajući se izvan staza. Ni treći dan niti oblačka, idealno skijanje, na temperaturama od oko +10 stupnjeva. Došao je i zadnji dan no ekipa iako pomalo umorna od noćnih prepričavanja događaja na snijegu i tri dana upornog skijanja sve dok se ne zatvore žice, ne odustaje.

Dogovoren je sastanak za 10 sati na vrhu kako bi se snimila zajednička fotografija cijele ekipe, i onda polako zatvaranje sezone i povratak u realnost koji će djelomično ublažiti prekrasni pejzaži koji karakteriziraju vožnju preko Gerlospassa i dio prema Lienzu, kroz Felbertauern tunel.

Ljubazni djelatnici, male gužve, ovako dobro vrijeme i dobra ekipa, ljubazni djelatnici u turističkom uredu baš kao i vlasnici kuća u kojima smo boravili, pohvalan angažman suradnika portala i sponzora...Uz sve ove činjenice teško će me netko uvjeriti da skijanje na Hintertuxu u svibnju već nije, a i neće postati tradicija. Osobno se radujemo tome i sljedeće godine. Ovo malo snijega je neprocjenjivo, barem za prave ljubitelje planina, kad je snijeg u Europi doista pravi luksuz.

Skijanje.hr zahvaljuje na suradnji i potpori ovogodišnje ekspedicije sljedećim osobama i njihovim tvrtkama:

gđa. Melanie Mader, Zillertaler Gletscherbahn
g. David Dobrila, No. 2 planet sport
gđa. Breda Savnik, SVS Sport
g. Marijan Božidar Brecelj, Elan
g. Branko Starčević, Alpina 2000

(2) Ekspedicija Hintertux 2005