Soči godinu dana poslije: Što je ostalo?

Godina je dana prošlo kako su u Sočiju svečano otvorene XXII. Zimske olimpijske igre. Najskuplje u povijesti s cijenom od čak 51 milijarde dolara, trebale su biti zamašnjak razvoja gradića na obali Crnog mora i "top" rusko zimovalište, sve prema viziji i direktivi predsjednika Vladimira Putina.

Prošlog je tjedna Putin opet bio u Sočiju na obilježavanju otvaranja Igara gdje je izjavio da je prva zimska sezona rekordna te da stotine tisuće Rusa hrle u Soči. Novinari Associated Pressa i Wall Street Journala su malo zavirili iza olimpijskih kulisa kako bi provjerili te riječi te se uvjerili kako Soči živi godinu dana poslije.

U tamošnjim hotelima ističu da je navale Rusa zbilja bilo, ali samo tokom dva tjedna božićno-novogodišnjih praznika. Tada se nije mogla naći prazna soba, no već sada je situacija posve drugačija. Apartmani na stazi se mogu naći za 17 dolara po noći, no malo ih je među običnim građanima koji imaju za platiti taj iznos. Rusko je gospodarstvo, snažno oslonjeno na naftu i plin, ozbiljno uzdrmano ove godine te si rijetki mogu priuštiti zimovanje.



Pad rublje je ipak natjerao dio Rusa da europska skijalište zamijene domaćim Sočijem, no nije to još brojka od 4 milijuna posjetitelja na koju su u Sočiju računali. "Sagradili smo neke stvari koje smo mogli sagraditi i kasnije", priznaje voditelj olimpijskog skijališta Rosa Khutor. "Kako bismo osiguralo da sve radi te da zaradimo, dva tjedna u kojima Rusi idu na snijeg neće nam biti dovoljna. Moramo naporno raditi, zimi i ljeti. Soči mora postati cjelogodišnja destinacija."

To će biti teško ostvariti s obzirom na dislociranost Sočija, pa su zato već uvedene zrakoplovne linije prema Kini i Iranu. Problem je što moderna željeznička veza koja spaja obalu sa skijalištima u zaleđu više miruje nego što radi. Ruske se željeznice s lokalnim vlastima spore oko troškova održavanja nerentabilne linije kojom se s mora brzo stiže na snijeg pa vlak tako zna uopće ne stati u zračnoj luci.

Problem su i mastodontske sportske građevine izgrađene za olimpijska natjecanja. Većina, poput skijaških skakaonica zjapi prazna, tek se mogu vidjeti ruski reprezentativci kako obavljaju treninge. Bolja situacija nije ni s hotelima koji nisu doživjeli očekivana poboljšanja što su ih trebala dovesti do više zvjezdica.



Specifičnost je u tome što je dobar dio infrastrukture svojedobno sagrađen privatno od strane oligarha, na ljubaznu Putinovu "zamolbu". U situaciji kada im se prihodi zbog zapadnjačkih sankcija tope, bogataši odustaju od daljnjih ulaganja i vraćaju objekte državi uz ispostavu računa za izgradnju. Dio njih čak poklanja hotele državi, sve kako bi izbjegli daljnje gubitke i neizbježne investicije.

Kako bilo, čak i s neizbježnim gubicima, kod Rusa se i danas osjeća ponos na održane Igre. Dok se ponos ispuše, možda rublja naraste i ekonomija zaživi, pa se Soči oporavi od depresije koja neizbježno dolazi nakon velike gozbe.