"Nekada smo se na stazama borili za život..."

"Kaiser Franz", "Klammer Express", čak i "Astronaut" – sve su to nadimci koje su mediji svojedobno lijepili Franzu Klammeru, nedvojbeno najvećem spustašu svjetskog skijanja. Rođen je 1953. u koruškom mjestu Mooswald. Na skije je stao rano jer, na kraju krajeva, drugog izbora za dolazak do škole u zimskim mjesecima i nije bilo. U Svjetskom je kupu prvi put nastupio 1972., prolazeći težak put do austrijske reprezentacije u kojoj su dominirali skijaši iz Tirola. No, jednom kad je dograbio priliku, sjajno ju je iskoristio. Prvu je pobjedu zabilježio već 1973., a od 1975. do 1978. je u svoju vitrinu spremio četiri spustaška globusa.

No, iz tog razdoblja se najviše pamti olimpijski spust 1976. u Innsbrucku. Klammer je na Igre došao kao neupitni favorit s očekivanjima cijele nacije na plećima. Teško da je ikada na ijednog skijaša stavljen toliki pritisak – svi su željeli samo zlato, srebro bi bilo potpuni poraz, najprije Klammera, a zatim i austrijskog skijanja, zimskog turizma i organizacije Olimpijskih igara. Klammera je dopao startni broj 15 što je značilo da će morati na start nakon što se cijela prva jakosna skupina već dokaže na Patscherkofel stazi.

"Spustaške su staze tada bile strašne, niti izbliza nalik današnjima. Ledene i grbave, bile su doslovno opasne po život. Danas se staze prekrivaju umjetnim snijegom kojim se zaglađuju rupe i smanjuju kompresije, zavoji i skokovi se pomno projektiraju dok smo se mi spuštali niz prirodne padine. Iako su brzine u spustu danas puno veće, tada je sve izgledalo mnogo brutalnije. Sigurnosne mjere praktički nisu niti postojale, no one niti danas ne jamče živu glavu doživite li nesreću na stazi", uspoređuje Klammer.

Kaiser Franz se 1976. sjurio niz zaleđenu stazu ne misleći o ničemu drugom doli o zlatu. "Mislio sam da ću poginuti tada", prisjeća se sa smiješkom. "Bernhard Russi je imao najbolje vrijeme, a ja sam zaostajao na prolaznim mjerenjima, bilo mi je to jasno jer publika uz stazu nije bila pretjerano glasna. U zadnjem sam dijelu zato krenuo na sve ili ništa, direktnom linijom, više se spašavajući nego skijajući." Po ulasku u cilj, huk 60.000 navijača je bio nedvosmislen – Astronaut je spasio Igre i osvojio zlato!

"Bio sam tada na vrhuncu karijere. Zarađivao sam oko 200.000 austrijskih šilinga godišnje, iznos koji je današnjim skijašima smiješan. Ipak, velike iznose u skijanju danas zarađuje samo prva desetorka, ostalima ostaju mrvice. Usporedimo li pak, vrhunskog skijaša s prosječnim nogometašem, vidimo da su u skijanju zarade ustvari mizerne. Pogotovo ako uzmete u obzir rizike po zdravlje koji su u ovom sportu ogromni."

Krajem 70-ih godina Klammerova je karijera zapala u krizu. Iako nerado o tome govori, glavni je uzrok vjerojatno skijaška nesreća njegova brata koja ga je ostavila paraliziranim. Osim toga, promijenio je dobavljača skija, s Fischera je prešao na Kneissl koji se nije pokazao sretnim rješenjem.

"Materijal igra veliku ulogu u spustu i puno je lakše pobjeđivati imate li pod nogama skije kojima vjerujete. Recimo, pred olimpijski spust '76. Fischer je predstavio skije s rupom na vrhu, no nisam želio skijati na njima. Skijao sam na starim skijama u koje sam imao povjerenja, za koje sam znao kako se ponašaju. Opet, treba biti iskren i reći da je glavni uzrok mojoj krizi na prijelazu 70-ih i 80-ih bio nedostatak samopouzdanja. Tu sportašu, nažalost, ne može nitko pomoći, to treba riješiti samostalno. Taj isti nedostatak samopouzdanja primjećujem danas i kod nekih austrijskih skijaša zbog čega ne ostvaruju vrhunske rezultate."

Zbog loših rezultata Klammer je ispao iz austrijske reprezentacije koja je otputovala na ZOI 1980. "Bilo mi je jako teško kad sam shvatio da neću moći braniti zlato iz spusta. No, kad sam bolje promislio, shvatio sam da s tadašnjom formom ne bih mogao išta osvojiti i da je bolje da nisam niti putovao u Lake Placid." Jakom voljom Kaiser se vratio na tron. "Za početak sam prešao s Kneissla na Blizzard. Naporno sam trenirao i nisam želio priznati da sam na kraju karijere", kaže Klammer. "Naravno, iz današnjeg se ugla čini da smo tada radili sve pogrešno. Naglasak je bio na treninzima  izdržljivosti, nije bilo nikakvo čudo odvoziti veleslalomsku vožnju od dvije, dvije i pol minute. Pogledajte današnje skijaše, umorni su nakon vožnje od minute i pol. Danas se na treninzima radi na mišićnoj masi i eksplozivnoj snazi bez kojih se ne može ovladati brzim 'carving' skijama na agresivnom umjetnom snijegu."

Pobjeda u Val d'Isereu označila je povratak na pobjednički kolosijek. Uslijedio je i peti spustaški globus 1983. "Nikad nisam bio u šansi osvojiti veliki kristalni globus jer tada nije bilo superveleslaloma s kojim smo mi 'brzinci' dobili jednake šanse kao i 'tehničari' za ukupnu pobjedu." Zadnja pobjeda stigla je na legendarnom Streifu 1984. i Klammer je često ističe kao dražu od one olimpijske. U karijeri je skupio četiri pobjede na Streifu i Saslongu te tri na Lauberhornu. Sezonu poslije zaključio je aktivnu natjecateljsku karijeru sa samo 31 godinom, dobi u kojoj današnji spustaši tek počinju pobjeđivati. Koga danas vidi kao potencijal među mladim spustašima?

"Čini mi se da bi Christian Innerhofer mogao biti dobar, vrlo je tehnički potkovan. Možda i John Kucera koji je osvojio spustaško zlato na zadnjem Svjetskom prvenstvu. Ipak, za mene je Bode Miller trenutačno najbolji iako više nije mlad. Moram priznati da nema puno mladih spustaša koji se ističu kao što je to bio slučaj u starim danima."

Možda Natko Zrnčić-Dim?

"Da, naravno, gledao sam ga u utrkama. Ima golemog potencijala, dobar je u spustu i slalomu. Drago mi je vidjeti da i male zemlje poput Hrvatske ulažu u skijaški pogon. Natku sigurno pomaže i Ivica Kostelić. Dobro je da ima uzor poput njega, odličnog skijaša koji naporno radi da bi uspio."

Nakon opraštanja od Svjetskog kupa Klammer je nastavio s pojavljivanjem u humanitarnim utrkama tako da smo ga mogli vidjeti i na sljemenskoj utrci legendi: "Sve što sam dobio u životu, dobio sam od skijanja. Zato želim vratiti dio toga natrag, ljudima koji trebaju pomoć. Podijelio sam i nagrade koje sam dobio na takvim utrkama. Recimo, svojedobno sam osvojio tri Jeepa. Što da radim s tri Jeepa?! (smijeh)" Nije stao samo na tome, osnovao je i Zakladu Franz Klammer čija je zadaća pomoći teško ozlijeđenim sportašima da se vrate u normalan život. Osim toga, pokrenuo je World Ski Test u kojem zajedno sa suradnicima daje mišljenje o modelima skija koji se nalaze na tržištu.

Ipak, ostane i nešto vremena za uživanje na snijegu: "Uspijem provesti oko 40-50 dana na snijegu svake zime. Radim kao promotor skijaških potencijala Koruške tako da sam često na snijegu s novinarima. No, ne volim više juriti kao nekad; danas mi je draže lagano krstarenje dobro uređenim stazama..."

Za kraj, pogledajte pobjedničku vožnju Franza Klammera na Zimskim olimpijskim igrama 1976.: