(2) Nika Fleiss: "Skijat ću do 2012.!"

Kako su postavljeni tvoji prioriteti za sljedeću sezonu, trenutačno si 24. slalomašica?

"Pa, ljestvica se uvijek podiže malo naviše, nadam se da će zaredati plasmani među prvih 15. Ako krene tako, normalno da se onda počne razmišljati i podiju, no sve će ovisiti o zdravlju."

Sljedeće se sezone održava Svjetsko prvenstvo, 2010. te očekuju Olimpijske igre...?

"Da, forma se polako planira i za SP u Val d'Isereu. Naglasak će biti stavljen na slalom i veleslalom, možda i superveleslalom i kombinaciju no to će ovisiti o plasmanima u prve dvije discipline. Ukoliko sve protekne po planu, možda bih i u Vancouveru vozila kombinaciju, po onome što sam vidjela na televiziji ne izgleda preteško."

Za narednu ti je sezonu "srezana" prateća ekipa, uz tebe je ostao samo Renato Gašpar?

"Da, on je sada i na poziciji mog glavnog trenera. Odličnu smo suradnju imali do sada, dobro se 'kužimo', vjeruje mi. Puno sam puta morala otići s treninga kad me se gledalo ispod oka, u stilu: 'Što joj se opet ne da...', a ustvari sam imala zdravstvene tegobe. Gašpar je uvijek bio uz mene i drago mi je da me nitko sada ne provjerava. Na treninzima odlično radimo, naglasak je na slalomu i veleslalomu. Dok smo na Hintertuxu cijeli je dan podređen treninzima, poslijepodne je na repertoaru rad na kondiciji. No, ostane vremena i za zabavu, uz karaoke... (smijeh)"

Bije te glas natjecateljice koja je izvanredna na treninzima, no na utrkama to nije slučaj. Gdje nastaje "kratki spoj"?

"Hm, to bih i ja voljela znati. Definitivno ne utječe na mene nekakva trema pred nastup, navijači, televizija, buka... Možda sama sebi dadem preveliko opterećenje pred utrku, počnem razmišljati o rezultatu umjesto o izvedbi. Ne znam... Tu mi još nijedan trener nije uspio 'otvoriti' oči."

Ostaješ li i dalje vjerna Atomicu?

"Pa, krenuli smo se nekakvim isprobavanjem Fischerovih skija, izradila sam i njihove pancerice, no trenutačno je snijeg na Hintertuxu premekan za ozbiljnije provjere. Nosit ćemo ih na Kaunertal, ali mislim da ćemo ozbiljna testiranja moći odraditi tek u kolovozu u Ushuaiji. Ono što zasad mogu primijetiti je da su Fischerice nešto lakše za skijanje, dopuštaju više slobode skijašu. O meni isključivo ovisi što ćemo odlučiti, vremena ima sve do početka sezone. Atomic je i dalje otvoren za suradnju, a Fischer mi nudi svoj najbolji materijal. Bumo vid'li!"

Imaš li već zacrtan plan do kad namjeravaš skijati?

"Do 2012. Ženama je teže imati dugotrajnu karijeru, moramo misliti na osnivanje obitelji, muškarcima je tu lakše. Neke pokušavaju roditi pa se vratiti, no to ne ide... S 28 godina ću zaključiti karijeru."

Što nakon skijanja?

"Imam dosta planova, voljela bih završiti psihologiju, otvoriti sportski vrtić. Imam još dosta ideja, željela bih pomoći i mladim sportašima koji tek stasaju, osnovati fond koji bi im pomogao u pokrivanju troškova dok ne dođu pod brigu Saveza."

Vidiš li budućnost skijanja u Hrvatskoj?

"Ne znam, pitanje je što će biti kad nas nekoliko starih ode, hoće li i ljudi iz Saveza imati volje 'gurati' cijelu stvar dalje. Potencijala ima, ove su godine, recimo, iskočili Zubčići. U puno su lagodnijoj poziciji nego kad smo se mi probijali i sve sami financirali. Treba ustrajati, sljedećih nekoliko godina je od iznimne važnosti."

Obitelj ti je također posvećena snježnim sportovima, otac se bavi razvojem skijališta, šef je Gorenje pokala; brat Sebastijan boarda... Kako si doživjela njegov prijelaz na board, slovio je za jednu od velikih skijaških nada?

"Nije mi bilo svejedno. On se kao tinejdžer počeo zanimati za boardanje, za cijelu tu scenu, međutim nitko nije vjerovao da bi se on zaozbiljno mogao ostaviti skijanja sve dok sam nije rekao da se više ne želi dizati ujutro, trenirati cijeli dan, slušati trenere... Tati je srce puklo, ali mama ga je podržala. Meni je bilo teško jer sam tada ostala sama, tata mi više nije bio trener, Sebastijan je otišao... Koliko god smo kao klinci bili kao 'pas i mačka', strašno mi je nedostajao kad je otišao. Sada mi je drago zbog njega jer nije tip koji bi uživao u natjecateljskom režimu."

Za kraj, Nika Fleiss privatno?

"Pa, ne znam... (smijeh) Što sam starija sve više volim biti kući, uživam u samoći. Volim životinje, imam i dva psa. Uživam u dobrom štivu, glazbi...

Najomiljenije skijalište?

"Mmmmh..."

...u Hrvatskoj?!

"Ma daj! (smijeh) Pa, to su uglavnom ona za koje me vežu lijepe uspomene, recimo Park City, St. Moritz, Maribor... I Sljeme, naravno, iako je uvijek strašno teška staza."