Elan Ripstick Amphibio (14/15)

Nekako smo dojma kako je Elan u nadolazećoj sezoni odlučio karte više usmjeriti na dizajnerski dio, slijedeći trendove konkurencije, jer onaj tehnološki dio ionako se pokazao provjereno dobrim. Takve stvari nisu zaobišle niti model Ripstick Amphibio, koji se konstrukcijski nije mijenjao u odnosu na prošlogodišnji, ali zato ima blage izmjene dizajna poleđine skije, gdje je promijenjen raspored boja, a zelenim stiliziranim linijama jasno se naglašavaju tehnološke inovacije.

Ono što Ripstick razlikuje od najjačeg GSX Amphibio modela je nešto manja masa, koja se može osjetiti pri prvom kontaktu sa skijom kao i u vožnji, jer je Ripstick, obzirom na testirani radijus od 17.8 m, dosta okretna skija premda u usporedbi s, primjerice, Fischerom, Nordicom i Atomicom, promjene težišta nisu toliko glatke. Takvo što nekima će možda smetati, no treba napomenuti kako je ovdje riječ o skiji veleslalomskog karaktera namijenjenoj uređenim stazama, tj. skiji koja i treba biti direktna na ulazu u zavoj i gdje skijaš mora biti taj koji će svojim gibanjima znati iskoristiti njen potencijal.

Osim spomenutog dizajna, Elan i dalje koristi tehnologije Waveflex, i Amphibio, čije zajedničko djelovanje ima za rezultat poboljšanu stabilnost, i lakšu promjena smjera rubljenja, a ponajviše su karte ove godine bačene na power spine, gdje je unutarnji dio konstrukcije ojačan 'rešetkastom' konstrukcijom od ugljičnih vlakana, što opet figurativno podsjeća na ljudsku kralješnicu. Razlog takvog rješenja leži u činjenici kako su unutarnji rubnici najviše opterećeni u vožnji te, pri prekoračenju opterećenja, postaju izloženi spregu torzijskih sila i vibracija, a koje opet narušavaju stabilnost skijaša. Iz tog razloga postoji izvedba konstrukcije lijeve i desne skije.

Ripstick smo imali prilike testirati po jutarnjim zaleđenim stazama, gdje je prvi dojam kako ova skija uopće ne umara skijaša. Prijenos težišta pri dužim zavojima teče glatko, no smanjivanjem radijusa zavoja skijaš mora sve više koristiti vertikalna gibanja kako bi dobro rasteretio skiju i pripremio je za novi zavoj. Postupnim povećanjem brzine skija ostaje dovoljno fleksijski kruta, ali zato rubnici popuštaju, pa je potrebno korigirati putanju i smanjiti brzinu. Potpisniku članka se kao izvrsna skija pokazala pri izvođenju paralelnih zavoja, gdje daje dobar osjećaj rubljenja, bez onih silnih vibracija nastalih prolaskom po tragovima ratraka po jutarnjem snijegu.



Na popodnevom snijegu, kada staza popusti, Ripstick pronalazi svoje trenutke slave, gdje je i dalje dovoljno fleksijski i torzijski krut, a da pri tome ni malo ne oduzima snage skijašu. Povremeni izlet u razrovan i mokar snijeg ne čini se kao dobar potez, jer skija gubi okretnost i plovnost (s obzirom na uzak struk) i tjera skijaša na češće pauze.

Elan Ripstick prije svega će svoje poklonike pronaći kod srednjih, i vrlo dobrih, rekreativaca koji traže skiju za cjelodnevno skijanje uređenim stazama, s naglaskom kako u razdobljima proljetnih skijanja ova skija nije preporučljiva u popodnevnim satima kada staza omekša. Svojim veleslalomskim gabaritima skija je orijentirana prema skijašima lakše i teže konstitucije, ali treba imati na umu kako za nju ipak treba biti kondicijski pripremljen, jer je skija prilagođena dugim brzim zavojima gdje skijaš mora dati malo svog doprinosa kako bi užitak vožnje bio bolji.