(3) Bansko, Bugarska - II. dio

DAN 4, Bansko (Bugarska) 06.01.2010.

U 08:00 smo sati već pred gondolom. Danas je red takav da se preko parkirališta nastavlja na pločniku glavne ulice u Banskom. Nekih kilometar kolone. Vraćamo se natrag u auto jer nam se ne čeka sigurno preko 2 sata, ako ne i dulje. Prekjučer i jučer smo primjetili da postoji cesta koja ide do gornje stanice gondole i da je tamo nekakav parking. Idemo gore okušati sreću. Autom krećemo u planinu i odjednom nakon 20min vožnje dolazimo do kraja ceste. Mjesto nam je totalno nepoznato. Negdje smo putem trebali skrenuti na jednom od raskršća, a ovako smo završili tko zna gdje u planini. No nije uopće loše. Zapravo je fenomenalno. Izgubili se i pronašli mjesto gdje ima manje ljudi, a opet dovoljno kafića i restorana za okrijepiti se te 2 sedežnice (1 ne radi) i 2 sidra. Brzo pronalazimo veliku mapu skijališta kod parkinga i orijentiramo se. Nalazimo se u Šiligarniki, malo više od gornje postaje gondole. Do danas nismo znali da se do ovdje može i autom. Ovako smo igrom slučaja izbjegli ne samo ogromnu gužvu na gondoli, nego i ogromnu gužvu na onoj sedežnici koja kreće s gornje stanice gondole.


Vani je oblačno i hladno. Puše dosta jak vjetar, a najgora je kiša koja uporno pada. Kako na 4-sedežnici nema još gužve, odlučujemo to iskoristiti i otići skoro do vrha skijališta. Gore, na cca 2500 metara, kišu je zamijenio jako mokar snijeg. Vjetar dere ko lud. No, unatoč lošem vremenu, napokon u Banskom mogu uživati. Staze na gornjem dijelu skijališta su dugačke i široke, a ne prezahtjevne pa ih tako i manje dobar skijaš može savladati bez puno muke. Jedan dio staza je nažalost i ovdje zatvoren zbog nedostatka snijega. Ovo što je otvoreno je savršeno. Staze su po mom guštu, snijeg je mokar, ali barem nula od ledenih ploha. Nema ni kamenja na stazi. Tu i tamo koji skijaš. Ma prava uživancija za skijanje! Napokon se može uživati u Banskom.

Jedan spust i sedežnica je već puna ljudi. Prebacujem se na sidra koja nikako da zavolim, ali gužve barem nema. Spuštam se par puta niz nekoliko crvenih staza. I ovdje je snijeg savršen unatoč kiši koja je sve jača i jača. Sav sam mokar ali what the fuck. U 12:30 spuštam se do gondole i dalje onim istim stazama na kojima sam skijao jučer i prekjučer. Snijeg odličan. Ni ovdje nema leda ni kamenja. Ma daleko najbolje skijanje od ova 3 dana. Čak je i crna bez leda i kamenja. Nažalost, loši skijaši su i dalje u većini pa tako prisustvujem žestokom sudaru 2 skijaša pod kutem od 90°. Išli su tako brzo da su im se u sudaru skije razletile na sve strane, oni 5 metara preko ruba staze i ostali ležati neko vrijeme. Na sreću nitko nije na kraju ozlijeđen.
Da ne bude da samo govorim o lošim skijašima, moram spomenuti bordera koji je tako lijepo klizio po snijegu da ga je bilo užitak gledati. Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio tako dobro bordanje.

Gondola je u 12:30 poluprazna. Vidi se da je danas ipak manje ljudi zbog lošeg vremena. Vraćam se prema vrhu. Nakon gondole za samo 5min uspijevam sjesti na onu vražju sedežnicu na kojoj je uvijek gužva i dižem se natrag u Šiligarniku.

S obzirom da kiša neprestano nemilice lije, a ja mokar ko miš, odlučujem nešto pojesti i ugrijati se. Pronalazim stol u jednom od restorana, po imenu Friends. I ispada da je jeftiniji od ostalih u Banskom. Čini se da je zapravo cijela Šiligarnika daleko jeftinija od donjih dijelova skijališta. Šopska salata, krem juha od šampinjona, pizza quattro stagione, čaj i topla čokolada-ukupno 30 leva ili oko 15 eura.

Vraćam se na skije iako sam još uvijek mokar, kiša i dalje pada, a vjetar je pojačao. I u Šiligarniki je sada gužva. Čekam na sedežnicu nekih 20min. Gledam malo i razmišljam. I ponovno dolazim do istog zaključka - problem ovog skijališta je nedostatak organizacije i discipline. Ljudi je nešto malo više nego na drugim skijalištima, ali kolone su svuda ogromne. To je zato jer se svi naguravaju, idu preko reda, a najbolji su oni (a tih je nažalost jako puno) koji čak skinu skije i sa skijama u rukama čekaju u redu za sedežnicu te kad prođu prečku na ulazu u sedežnicu tek onda stavljaju skije na noge i namještaju pance. Naravno da oduzimaju vrijeme. A koliko je tek onih koji padaju na ulazu ili izlazu iz sedežnice da sedežnica svako malo stane i čeka se i čeka da ponovno krene. A da ne govorim o tome da unatoč gužvi na 4-sedežnicu se puštaju i samo po 1 ili 2 osobe umjesto da ih redar ugura četiri. Teško da na zapadnjačkim skijalištima postoji u gužvi ono "Ja neću sad. Ja želim biti sam." Toga je u Banskom nažalost previše.

Malo prije 17:00h spuštamo se od nekih 2000m direktno do doline na 800m nadmorske visine. Nakon cijelog dana intenzivnog skijanja sa samo jednim odmorom za ručak noge nam otpadaju. Meni je lijevo koljeno toliko ukočeno kao da mi je netko dao lokalnu anesteziju.

Slijedi nova opskrba u Banskom. Pronalazimo nekakav veliki supermarket na samom izlazu iz Banskog prema Betolovotu. Jedna od posljednjih kuća. Hvala Bogu, ovdje su cijene prihvatljivije. Puno jeftinije nego kod nas pa izlazimo s rukama punih vrećica.

DAN 5, Bansko (Bugarska) 07.01.2010.

Savršenstvo od vremena. Savršenstvo od staza. Bansko se napokon pokazalo u extra dobrom svijetlu. Gužve? Of course. Danas još i veće nego ikoji prethodni dan jer je pravoslavni Božić pa se ne radi, a uz to kako su zatvorena mnoga okolna skijališta zbog nedostatka snijega, svi su nahrupili u Bansko.

I danas radimo po jučer prokušanom receptu - autom do Šiligarnike. Gore u 08:30 skoro nema nikoga, a žice već rade. Na stazama su samo profesionalni skijaši koji vježbaju dok ne dođu mase i nekoliko nas sretnika. Bolje vrijeme nismo mogli poželjeti. Nema kiše, nema mećave, vjetar slab. Odmah se penjemo jednom od dvije sedežnice u Šiligarniki prema vrhu i spuštamo se savršeno pripremljenom plavom stazom (imamo klince uz sebe koje je malo strah odmah na crveno ili crno) prije nego li je razrovaju mase. Deset minuta kasnije smo tamo odakle smo krenuli. Gužva je već poprilična. Druga sedežnica i dalje ne radi. Prebacujemo se na sidra. Staza je tu nešto lošija i na mjestima ledena, ali sve ok. Spuštamo se na pola puta do doline tamo gdje smo proveli prva dva dana. Gužve su ovdje zaista prevelike, a staze prava juha. Barem nema leda pa kod ovih "skijaša" ima daleko manje padova nego prva dva dana. Temperatura je danas oko nule.

Nakon kratkog odmora u jednom od kafića (bounty+mali cappy sok izašao me 7 leva!) vraćamo se gondolom (u kojoj je i dalje nesnosna gužva u 14:00h) prema gore. Na sveopće iznenađenje Bugari su u pogon pustili i ostale žice pa tako od njih cca 15 na skijalištu, ne radi samo njih 3-4. Neke staze su i dalje zatvorene zbog nedostatka snijega, ali većina je sada otvorena istovremeno s novim žicama. Ne znam zašto ovo nisu mogli napraviti ranije. Odmah je došlo do rasterećenja i mase su se raspršile uokolo. Na žicama se čeka sada samo 5 do 10 minuta, a na nekima uopće više nema kolone. Ovo sam čekao danima!

Odmah kombinacijom dvije žice odlazim do samog vrha skijališta na 2600m nadmorske visine. Pogled je spektakularan: s jedne strane suncem okupana dolina i Bansko (nažalost bez snijega), a s druge snijegom prekriveni vrhovi, jedan iza drugog. Šteta što je fotić ostao u dolini.

Vjetar gore zaista dere, a staza je tvrda da tvrđa ne može biti i pri vrhu puna ledenih ploha. Ali snijega na vrhu ima u izobilju. Treba skijati oprezno. Spuštam se crvenom stazom natrag u Šiligarniku. Razmišljao sam da idem crnom direktno do gondole, ali lijevo koljeno mi je ful sjeb*** i na kraju nada više ne želim forsirati. I ovaj dan završavam bez padova. U Banskom još tlo nisam poljubio. Samo se nadam da će i sutra sve žice biti otvorene za uživanciju. Najavljuju lijepo vrijeme.

Za kraj jedna zanimljiva priča. Već sam pričao da ljudi na veliko skidaju skije u redu za sedežnice i onda ih stavljaju na noge i namještaju pance nakon što su prošli prečku na ulazu. Danas pred kraj dana vrhunac: našla se grupica Grkinja koje su očito stale prvi put u životu na skije. I tako one isto pred sedežnicu sa skijama u rukama, prođu prečku, skije na pod i pokušavaju staviti skije na pance. Ne ide pa ne ide. Nemaju pojma što moraju raditi. I tako 5 minuta. Zauzele one cijeli ulaz na sedežnicu i ne daju nikome da ih prođe. Ljudi iza njih (uključujući i ja) već pomalo ludi. Tip koji radi na sedežnici ništa ne poduzima. Napokon one zakače skije na pance kad se još počnu dogovarati tko će s kim na žicu. I tako se one prepiru, a neki iznerviran ski instruktor gurne jednu od njih na žicu. Sjela ona pokraj mene sva ukočena. Dođemo na vrha, zaboravi ona iskočiti i već je u zraku kad odjedanput iskoči sa sica i pljas na pod. A skije adios...

Da je barem još ovako savršenih dana u Banskom, više organizacije i više discipline. Sama konfiguracija skijališta je savršena, staze isto tako, ali organizacija, disciplina te savjesno skijanje i dalje na nuli...