(5) Borovets, Bugarska

DAN 8, Borovets (Bugarska) 10.01.2010.

Malo duže spavanje? Da, to je bio plan. Ali očito sam se već toliko navikao na skijaško vrijeme da se sam od sebe budim u pola osam. Gledam s balkona - vrijeme je lijepo sunčano, a Vitosha skoro pa bez snijega. Ima ga samo malo pri vrhu. Skijanje na Vitoshi predviđeno za danas sada definitivno otpada.

Uzimam taksi od sofijskog južnog autobusnog kolodvora, Avtogara Yug. Ovaj taksist sam od sebe uključuje taksimetar. Ja ga blentavo gledam. Već sam se naučio da se ovdje u Bugarskoj s taksistima treba cijenkati naveliko, a i onda će me lijepo oderati. Od hotela do autobusnog je oko 8 km, a vožnja me ispada svega 4,20 leva! Tek mi je sada jasno koliko me oderao onaj jučerašnji taksist od željezničkog do hotela - 8 leva za 2km!

Avtogara Yug je daleko od autobusnog kolodvora kojeg jedan zapadnjak očekuje. Riječ je o stajalištu ispod mosta i jednoj navrat nanos sklepanoj čekaonici. To je kao da napraviš kolodvor ispod zagrebačkog Jadranskog mosta. Ali barem je natkriveno kada pada kiša ili snijeg. Nije kao onaj riječki.

Minibus za Borovets, odnosno Samokov, ide svakih sat vremena od 07:00 do 20:00 sati, a cijena karte je 6 leva. Do Samokova je sat vremena vožnje. Grad je nešto tipa Karlovca - uokolo komunistički stambeni neboderi, pokoji dimnjak i zatvorena tvornice. Ono što ga razlikuje od Karlovca jesu konji koji vuku zaprežna kola, a koji svako malo prođu po centru mjesta.

Od Samokova do Borovetsa je svega 12km. Opcija je uzeti taksi ili još jedan minibus koji između Samokova i Borovetsa vozi svakih pola sata. Odlučujem se za ovu drugu opciju - a) jeftinija je, b) stvarno mi već bugarski taksisti idu na k**** i ne da mi se više s njima zajeb*****.

Borovets je najstarije bugarsko skijalište. Otvoreno je 1896. godine. Najniža točka je mjesto Borovets na 1390 metara nadmorske visine, a najviša točka je na 2600 metara. Ima deklariranih oko 40km staza. Nažalost, snijega gotovo i nema. Otvorena je tek par žica i staza. Mjesto Borovets izgleda kao da je proljeće.

A mjesto je daleko pitomije od Banskog. Ima par velikih hotela (poput monstruoznog Hotela Samokov u samom centru mjesta), ali centar je uglavnom sačinjen od malih drvenih kućica prizemnica. U svakoj je nekakva suvenirnica ili pub ili restoran ili trgovina skijaške opreme. Malo izgleda too much turistički, ali opet govorim - u usporedbi s Banskom, ovo je odmor. Ta drvena arhitektura malo me podsjeća na one planinske skijaške centre po Americi. Cijene? Kao i u Banskom, malo previsoke.

Hotel Victoria je moj dom za sljedeće tri noći. Smješten je par koraka od centra mjesta i prvih žica. Rezervirao sam ga preko www.booking.com i dobio za 30 eura po noćenju (doručak uključen). Soba je čista, ali interijer je nevjerovatno outdated - kao da sam ponovno u 80-tima.

Predvečer počinje padati snijeg. Napokon.

DAN 9, Borovets (Bugarska) 11.01.2010.

Ako se izuzmu francuski hoteli s 2 i 3 zvijezdice, ovaj moj u Borovetsu ima vjerovatno najmizerniji doručak koji sam u životu vidio. Na tanjuru ti serviraju par komadića suhe salame, komad svježeg sira, jedan margarin i kajganu u tragovima dok su kruh, med, marmelada, žitne pahuljice i kava/mlijeko/čaj posluženi u obliku švedskog stola. Pomalo sam iznenađen kad doručak završavam u roku od 15 minuta.

Vani je sve bijelo. No, nema puno snijega. Sinoć ga je palo svega centimetar dva. Nedovoljno da se otvore dodatne staze. Pješice odlazim do gondole. Zatvorena je zbog jakog vjetra na vrhu. Gledam kartu otvorenih staza - ima ih samo četiri. Izuzmu li se dvije u samom centru Borovetsa (Rila i Iglika) koje su svaka dugačka kao pola naše sljemenske Činovničke livade, ostaju praktički samo dvije prave staze. No, one su malo dalje od centra i do njih, zbog zatvorene gondole, treba uzeti besplatan skibus koji vozi otprilike svakih pola sata između stanice gondole u centru i Yastrebetsa gdje se nalaze te dvije staze.

Dnevna karta u Borovetsu dođe 55 leva, ali moguće je i kupiti kartu za samo određene dijelove skijališta. Tako ja uzimam dnevnu kartu samo za 4-sedežnicu Yastrebets Express s čijeg vrha kreću trenutno jedine dvije otvorene staze - Popangelov i Yastrebets 3. Obje su deklarirane kao crvene, a dužina svake je između 2.5 i 3km. No, pomalo mi naginju prema plavima. Dan je lijep sunčan no na vrhu puše i vjetar je odnio nešto snijega pa su se na mjestima stvorile ledene plohe. Ali nakon dvadesetak metara počinje super uređeni dio staze - staza je tvrda, ali odlično sređena i može se pustiti skija bez straha da ćete se odjednom pojaviti na ledu ili pred hupserom.Nakon otprilike 500 metara lijepa široka staza račva se na dvije - Popangelov i Yastrebets 3. Obje su i dalje dosta široke. Prva je danas nešto bolja jer, s izuzetkom snježnih topova koji nemilice tuku (danas je temperatura oko -5 pa treba to iskoristiti), nema ledenih ploha. Jedini problem na Popangelovu je nešto ledenih grumena u donjem dijelu staze, ali zanemarivo. Inače, ova je staza ime dobila po Petru Popangelovu, čuvenom bugarskom skijašu iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća koji je rođen u obližnjem Samokovu, a danas u Borovetsu radi kao ski instruktor te ima svoj hotel.
Yastrebets 3 je također pod udarom topova, ali veću prepreku dobrom skijanju predstavlja mnoštvo ledenih grumena na donjem dijelu staze te tu i tamo pokoja ledena ploha.

Što se tiče ljudi, samo njih šačica. Na žicu se uopće ne čeka, a iako je stara u usporedbi s Banskom, dosta je brza. Na ulazu u žicu redari rade svoj posao čemu u Banskom nisam imao priliku prisustvovati. Dvojica su htjela sa skijama u rukama preko prečke pa ih onda tamo namještati (što je bilo često u Banskom), ali redari su ih izbacili prije nego li si rekao keks. Red je ipak prisutan ovdje u Borovetsu.

Za razliku od Banskog, ovdje nema kamikaza i loših skijaša je jako malo. Skijanje u plug ovdje u Borovetsu rijetko se vidi. Daleko najviše je začudo Engleza, a prati ih nešto Rusa i Srba, uz naravno Bugare. Grka u Borovetsu ni na vidiku.

Na ovom dijelu skijališta postoje samo dva odmorišta - jedan je pub na kraju Popangelova, a drugi hotel/restoran na kraju Yastrebetsa 3. Odlučujem se za predah kod Yastrebetsa 3. Kao što sam ranije spominjao, cijene nisu baš niske - pileća juha, pomfrit i topli čaj izlazi me 18 leva. Iskorištavam vrijeme i da se malo osunčam jer za sutra najavljuju oblačno vrijeme i snijeg.

Ostatak poslijepodneva provodim u hotelu spavajući i skupljajući snage za sljedeće skijaške dane. Navečer se odlučujem malo prošetati mjestom. Sa svih strana nešto bljeska, sa svih strana te netko poziva u svoj restoran, pub ili trgovinu. Ali još uvijek se Borovets doima puno pitomijim i slikovitijim od Banskog. Tu je nekoliko hotela, zatim apartmana (od kojih većina zjapi prazna i čeka kupce), oko pet sex clubova te nebrojeno mnogo pubova, restorana i trgovina. Pubovi i restorani smješteni su u malim drvenim prizemnicama i puni su uglavnom Engleza. Ako zanemarim neke sitnice, na trenutke se osjećam kao u Americi.

BTW Dnevna karta samo za 4-sedežnicu Yastrebets Express koja omogućuje skijanje na stazama Popangelov i Yastrebets 3 dođe 25 leva ili oko 95 kuna.

DAN 10, Borovets (Bugarska) 12.01.2010.

Dan je započeo sa suncem, a nastavio s maglom i snijegom. I danas su otvorene iste staze kao i jučer pa ponovno skijam na Yastrebetsu. No, za razliku od jučerašnjeg dana, ni Popangelov ni Yastrebets 3 danas nemaju ledene grumene. Uz izuzetak pokoje ledene plohe, obje su staze savršeno ispeglane. Skijanje je pravi gušt.

Oko 13:30 snijeg počinje sve jače padati, a magla postaje sve gušćom. Još je i zahladilo. Odlučujem vratiti se u hotel.

Što reći o Borovetsu? Samo mjesto je jako ugodno za provesti par dana, a apres ski je ovdje po svemu sudeći odličan. Kao i u Banskom i ovdje u Borovetsu cijene su puno više od očekivanih. Skijalište ima deklariranih preko 40km staza, ali nažalost posljednja dva dana zbog nedostatka snijega veći je dio skijališta bio zatvoren. Skoro sve su staze u Borovetsu crvene, a ima i par plavih i crnih. Jučer i danas otvorene crvene staze Popangelov i Yastrebets 3 su baš po mom guštu - široke, lijepo ispeglane, ritmične. Za razliku od Banskog, skijaši su ovdje puno bolji, manje ih je, a ljudi koji rade na skijalištu daleko su organiziraniji. Definitivno bih se volio vratiti u Borovets kada bude više snijega i sve staze otvorene.