Ankogel / Mallnitz

Ljeti broj stanovnika jedva da prelazi brojku od 1300, ali tijekom zimskih mjeseci populacijska se slika umnogome mijenja.

Mjesto je pitomo, a stanovništvo već tradicionalno susretljivo i usmjereno prema turizmu. Smještajni  i ugostiteljski kapaciteti nisu zanemarivi čemu svjedoče brojni obiteljski hoteli kategorizacije do četiri zvjezdice, pansioni i restorani. Ako ste deklarirana zvijezda  disko podija čijim žilama teče glazba iznad 120 otkucaja u minuti ovdje ćete ostati zakinuti. Mallnitz je šetačka oaza dok su bazen, tenis dvorana i klizalište idealni kao antistres terapija urbanom presingu kojemu ste izloženi tijekom godine.

Na 6 km udaljenosti od mjesta nalazi se skijalište Ankogel. Najpraktičniji put  bilo iz Rijeke ili Zagreba, vodi vas preko Karavanki uz čvorište za Villach smjer Salzburg. Spittal prolazite baš kao da namjeravate prema poznatijem Mölltaleru te  s autoceste skrećete za Lendorf odnosno Flattach. Neposredno prije Flattacha imate odvajanje prema Mallnitzu kroz koji morate proći na putu prema Ankogelu.

Parking  smješten nasuprot donje postaje kabinske žičare "Ankogelbahn I" na 1287 mnv ,  osigurava dovoljno mjesta i onima koji ne žure na prvu žicu za planinu. Samo skijalište podijeljeno je na tri nivoa.

U podnožju točno nasuprot parkinga nalaze se dvije lijepe paralelne plave staze br. 8 i 9 te mali snow-park koje povezuje jedno "sidro" i "tanjurić". Mališanima je na raspolaganju dječji vrtić na snijegu, dok roditelji mogu kratiti vrijeme na terasi restorana Köfele – Alm jednog od tri ugostiteljska objekta na planini. U sklopu istog objekta nalazi se trgovina sportskom opremom, servis, najam opreme kao i škola skijanja, dok povratak s planine itekako može biti upotpunjen rundom u obližnjem i jedinom apres ski baru.

Dvije dvostruke stajaće gondole "Ankogelbahn I" svaka kapaciteta 58 osoba, prometuju u vremenskim intervalima od 10 minuta do međustanice na 1945 mnv.Tamo je svoje mjesto tik uz kabinsku žičaru pronašao omanji restoran Schwussner Hütte s čije se terase pogled prostire na dolinu i okolne vrhove. Problematika prostornog nedostatka kompenzirana je bogatim jelovnikom izvornih poslastica, jela od mesa, variva, ali i vegetarijanskim menijem što nam se posebno svidjelo. Dojmili su nas se valjušci od krumpira u krem špinatu posuti parmezanom uz standardnu zelenu salatu. Za navedeno ćete jelo morati izdvojiti 8,5 eura, a evo i kratkog osvrta na ostale cijene. Najjeftinija juha jest ona od graška i stoji 3,5 eura, za špagete bolognese morate izdvojiti 7,90 eura, dok bečki odrezak s krumpirom stoji 10,40 eura. Jedina mala zamjerka ide na račun količine hrane, jela su naime nekako mala. Alkoholna pića kreću se u rasponu od 2,70 do 3,60 eura isto koliko i bezalkoholna.

S ove pozicije spust do podnožja možete kombinirati stazom br. 2a crvene kategorizacije i crnom dvojkom u crnogoričnom šumskom okruženju. Nama se više svidjela crvena zbog zanimljivije konfiguracije koja vas mami da pustite bord ili skiju, izuzev jednog uskog filtera na prvoj trećini gdje biste se eventualno mogli naći u situaciji bliskog ljudskog kontakta na stazi.
 
Crne staze br. 2 ne morate se pribojavati jer nije velikog nagiba kao što biste to u prvi mah očekivali i nije nužno da ste skijaški ekspert kako biste joj skinuli skalp. Ovisno o dijelu godine i naravno temperaturnim indeksima imajte na umu da cijela planina ima prevladavajuću južnu orijentaciju staza. Stoga ako se na Ankogelu zateknete krajem sezone koja traje od sredine prosinca pa sve do travnja prvo odvezite staze od međustanice do podnožja dok su još tvrde.

Od međustanice do vrha na 2636 mnv posjetitelje prevoze dvije trostruke stajaće gondole "Ankogelbahn II" kapaciteta 80 putnika. Jednom kada se nađete na vrhu gdje je smješten još jedan ugostiteljski objekt zatvorenog tipa, nikako nemojte zaboraviti na osmijeh jer razloga za zadovoljstvo pri pogledu na padine ima napretek. Staze su široke na pojedinim dijelovima gotovo glečerske i besprijekorno  uređene. Imajući u vidu da iznad 2000 metara skijalište nema sustav umjetnog zasnježivanja  zahvaljujući prirodnom snijegu staze nisu pretvrde. Ljubitelji off-piste skijanja i dubokog snijega pronaći će nekoliko mjesta za brušenje svoje tehnike. Općenito, kao na dlanu vam se nudi mogućnost da grupe ili parovi koji po skijaškom znanju nisu homogeni zajedno borave na vrhu planine. Da bi užitak bio potpun imajte na umu da ovo skijaško središte dijeli sličnu varljivu vremensku narav s okolnim glečerima.

Poveznica između međustanice i gornje postaje dva su "sidra" na 2200 mnv koja vas transportiraju do 2461 mnv odnosno na početak triju različitih staza. Na zapadnom rubnom dijelu nalazi se crvena petica, a plava staza br. 3 i crna 6 odnosno 6a prostiru se istočno.

To je podatak koji ide u prilog ranijoj konstataciji da na 2500 metara iznad razine mora zajedno mogu boraviti skupine različitog stupnja znanja skijanja. No krajnji maksimum skijališta čiji službeni podaci navode 35 km staza na površini od 70 ha jest spajanje staza od vrha do doline. U prilici ste tako svladati visinsku razliku od gotovo 1400 metara gotovo u potpunosti kombinirajući crnu stazu br. 1a i 2 ili one crvenog prefiksa.

Unatoč blizini popularnog glečera Mölltaler što bi mnogi mogli smatrati handicapom, management Ankogela ima jasnu strategiju njegovog daljnjeg razvojnog puta u kategoriji srednjih skijališta. Osim dodatne plave staze u podnožju i još jednog "sidra", u planu je izgradnja nove šesterosedežnice na istočnom dijelu planine uz četiri nove staze crvenog i crnog karaktera.

To bi u svakome slučaju popravilo dojam mišljenja smo  (pre)skupe dnevne karte od 38 eura za odrasle.  Generalni zaključak za ovo skijalište svodi se na dva kratka upita: "Imate li Ski Hit kartu? i Želite li uvijek biti među prvima u redu na žičari jer nema gužvi?". Ako odgovorite na jedno od pitanja potvrdno, sve dvojbe oko vašeg posjeta Ankogelu su riješene.