Zell am See - Schmittenhöhe

Najjednostavniji put je kroz tunel Karavanke, autocestom prema Salzburgu do Bischshofshofena poznatog po skakaonici jednoj od četiri sa novogodišnje turneje, gdje se izlazi na magistralnu cestu i dalje prema Zell am Seeu. Postoji kraća, ali skuplja mogućnost auto-vlakom od Malnitza, no tada ste vezani za raspored vožnje vlakova, a put nije ništa kraći.

Samo mjesto je prekrasno, uz jezero kao što mu samo ime govori. Iskoristite večeri za ugodne šetnje uz jezero, pogotovo ako ste te sreće da je zaleđeno. Posjetite grandiozni, stari, ali prekrasan Grand Hotel uz samo jezero i prošećite se centrom koji ima srednjevjekovnu jezgru u koju su dobro ukomponirani skupi dućani.

Nadmorska visina mjesta je samo 757 m tako da bez obzira na pokrajinu prepunu planinskih vrhunaca i alpsku klimu nikad ne možete biti potpuno sigurni da će biti dovoljno snijega, pogotovo od polovine drugog mjeseca pa nadalje.

Skijalište se nalazi iznad samog mjesta, a sastoji se od 28 žičara i ima 75 km staza. Iako bi prema našoj skromnoj procjeni ta brojka ipak iznosila nešto manje, maksimum 55 km.



Najviša točka skijališta nalazi se na 2000 m. Dobra je strana to što se na samo skijalište možete popeti sa nekoliko punktova u samom gradu, no budući da vas sa svih tih mjesta većinom voze stojeće gondole, zaista se može stvoriti veća gužva.

Staze su relativno dobropokrivene žica, od kojih je 13 vučnica, 9 sjedežnica te sve skupa 6 gondola. Najveći je pritisak na Zeller Bergbahn koji vozi gotovo iz samog središta grada, a preporuka je da se odvezete do stanice Schmittenhöhe bahna koja vas vozi direktno na vrh, a vožnja traje dobrih 15 minuta. Restorana ima nevjerojatno puno, čak 15, ali je često gužva u svima jer je skijalište iznimno vjetrovito, pa ljudi uglavnom sjede unutra.

Staze nisu previše zahtjevne, sve su više manje crvene klasifikacije i dosta su kratke izuzev one koja se spušta od vrha Schmittenhohe na 2000 m do mjesta Schülldorfa. Osim pri vrhu skijališta, većinom prolaze kroz šumu tako da ne očekujete glečerski ambijent.

Djelatnici se brinu za dobro stanje staza ako ima dovoljno snijega. Ako ga pak nema dovoljno, onda se nimalo ne zabrinjavaju oko toga i uređuju samo one staze na kojima ga ima, pa se ionako mali broj staza još smanjuje. Donje staze su i posnježene, pa ako nije pretoplo i ako vas ne iznenadi kiša, umjetni će snijeg dobro doći pogotovo ako se imate namjeru spuštati skroz do podnožja, do samog mjesta. I odatle na ski bus u željenom smjeru. Ski bus zaista vozi redovito, ali u njemu također zna biti gužve pogotovo u visokoj sezoni kad je ova regija tradicionalno puna turista, pogotovo Nizozemaca, Nijemaca i Rusa.

Skijalište nije namijenjeno zahtjevnijim skijašima nego više rekreativcima i nezahtjevnima. To međutim nikako nije razlog da i oni viših kriterija ne odu tamo. Razlog je prvenstveno blizina Kapruna, koji, po mom mišljenju, i Zell am Seeu daje višu ocjenu. Oba su skijališta izvrsno povezana busevima koji su uračunati u cijenu ski karte, koja iznosi 143 € za 5 dana (sve cijene u tekstu za sezonu 2003/04.).

Zell am See bih preporučio svim ljubiteljima austrijskih skijališta koji ne traže previše od skijališta i staza, ili obiteljima sa djecom koji žele provesti miran zimski odmor uz skijanje. Mlađim ljudima, i skijašima s višim kriterijima, bih ipak poručio da pronađu neko drugo skijalište. Naime, noćnog života nema, a mogućnosti ostalih oblika zabave, kako na snijegu tako i izvan, također nema. Jače rekreativce bi mogao zasmetati izbor staza, jednako kao i njihova težina.

Skijalište je dosta daleko od Zagreba i dobro razmislite što tražite od destinacije u koju idete, možda će vas bolje zadovoljiti neko drugo, bliže skijalište koje ispunjava navedene nedostatke. Ukoliko planirate uzeti regionalnu kartu koja pokriva i obližnji Kitzsteinhorn, tada destinacija dobiva sasvim novu dimenziju i definitivno postaje isplativa truda, vremena, ali i troška.