Bjelašnica

Olimpijska planina. Mjesto gdje su se na 14. Zimskim olimpijskim igrama u alpskom skijanju natjecale same legende skijaškog sporta, ili pak 1985., kada je bila domaćin utrke Svjetskog kupa u skijanju. Sve to je Bjelašnica.

Bjelašnica je planina u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, smještena jugozapadno od grada Sarajeva. Kao i susjedna Jahorina i Bjelašnica pripada dinarskom planinskom sistemu. Na najvišem dijelu planine, visokom 2.067 m, podignuta je značajna meteorološka stanica, koja je ujedno i najviša stalno nastanjena točka u Bosni i Hercegovini. Srednja godišnja temperatura iznosi samo 0,7 °C, zbog izrazito niskih zimskih temperatura. 

Do Bjelašnice se dolazi dobro održavanom cestom. Dolaskom u Sarajevo potrebno je krenuti prema aerodromu, iza kojega, nakon cca 5 km, veliki znak upućuje na skretanje u desno. Ovdje se skreće prema skijalištu te nakon još 15-ak km, prolaskom posljednjeg raskrižja, znakovi jasno upućuju na Bjelašnicu i Igman. Prilikom dolaska na Babin dol desna cesta vodi k velikom parkingu koji se plaća po satu (ali maksimalno 5 KM po danu, nap.a.) ili lijevo prema mnogobrojnim apartmanima i hotelima. Uz parking se nalazi i nekoliko ski-rentala gdje također možete i dogovoriti školu skijanja. Cijene su osjetno niže nego u primjerice Sloveniji ili Austriji.


Na dnu skijališta, na platou Babin dol, nalazi se i ski blagajna te velik ugostiteljski objekt s terasom. Tu su i polazne stanice trosjeda i dvije vučnice ("sidra", nap.a.). Ukupno su na Bjelašnici u pogonu dvije sjedežnice i pet vučnica. Prva skijaška žičara je instalirana još 1983. godine, samo godinu dana uoči Olimpijade. Infrastruktura je već dosta stara i vrlo spora, pa se vikendom često stvaraju poprilične gužve koje je nemoguće izbjeći.


Skijalište ima realno deklariranih oko 10 km skijaških staza, koje se protežu od 1.250 do 2.067 mnv. Staze su pretežno crvenog karaktera, s ponešto plavih staza te su označene odgovarajućom bojom i brojem, no vidljivost nije baš najbolja jer se znakovi često ne vide od okolne šume. Staze na vrhu su ogoljene i djeluju kao da je riječ o visokim Alpama, dok one na sredini i dnu prolaze kroz gustu borovu šumu. U slučaju dobre zime i obilnih snježnih padalina, zbog snijega na borovima ugođaj može biti zaista idiličan. Taj ugođaj može pokvariti tek česta "vikend gužva" na sjedežnici ili pak pokoji kamen na stazi, koji još uvijek ovdje nije rijetkost.


Velika prednost skijališta je mogućnost noćnog skijanja. Noćno skijanje se održava na odlično osvijetljenoj stazi, koja se poslije dnevnog skijanja odmah priprema za noćno, i ako nema velike gužve užitak je zajamčen. Noćno skijanje na rasporedu je od utorka do subote.


Cijena skipassa je 20 KM za poludnevno skijanje. Dnevna karta stoji 30 KM, dok je cijena za šestodnevnu kartu 160 KM. Ljubitelji noćnog skijanja morat će pak izdvojiti 18 KM za svoj užitak. Zanimljivo je da skipass vrijedi i za obližnji Igman, a moguće je koristiti i Swatch snowpass, tko ga još uvijek koristi.

Na Bjelašnici je u funkciji ukupno pet snježnih topova, ali budući da operiraju samo na "kritičnim mjestima" još uvijek nije moguće osigurati prave uvjeti kada priroda zakaže. Mišljenja smo kako je potrebno još dosta ulaganja u sistem umjetnog zasnježenja, ali pomaci na bolje su vidljivi i to je za svaku pohvalu.


Najbolje vrijeme za skijanje, kao i na većini skijališta iz ove regije, je krajem veljače i početkom ožujka. U tom periodu ima najviše akumuliranog snijega, nije odveć hladno, a dani su ipak nešto duži, pa moguće duže uživanje u snježnim radostima.

U razgovoru s odgovornim ljudima iz uprave skijališta doznali smo kako postoji veliki plan razvoja skijaškog centra. Planirana su ulaganja od cca 102 milijuna eura u idućih 20 godina. Dio tih sredstava već je uložen u snježne topove, akumulacijsko jezero, rasvjetu od 450 luxa na stazi na noćno skijanje, uređenje staza za nordijsko skijanje, snowboard staze za natjecanje Europskog kupa, a tu je bio i neizbježan remont postojećih žičara i ratraka te zemljani radovi na kritičnim prijelomnicama na stazi i rekonstrukcija nogometnog igrališta, čije otvorenje se najavljuje za ljeto 2011 g.


Također, u planu je izgradnja i velike gondole, čije kabine i stupovi već postoje i čekaju u Doppelmayrovoj tvornici, jer je izabrani izvođač radova propao, pa se čeka ugovaranje s novim izvođačem i dovršenje ovog projekta.

Trasa gondole bi trebala ići uz trasu trosjeda, s polaznom stanicom u Babinom dolu i izlaznom stanicom na samom vrhu, s usputnom jednom međustanicom. Ulaganja se također očekuju i u hotelsko smještajne kapacitete.

Na Bjelašnici postoji niz planski izgrađenih apartmana i apartmanskih zgrada te nekoliko hotela. Cijene u hotelima su pristupačne. Točnije, za 60 do 80 KM dobit ćete noćenje s doručkom, dok je pansionski smještaj je nešto skuplji.

Cijene vanpansionske ponude na samom skijalištu su umjerene. Za cijene vrijedi ono što je na europskim skijalištima u eurima ovdje je u markama. Drugim riječima, sve je u pola jeftinije nego na zapadnim skijalištima.

Primjerice, čaj i kava stoje 2 KM, sokovi su oko 3 KM, pivo stoji od 3 do 5 KM, dok ćete ćevape platiti između 5 i 8 KM, pizzu oko 10 KM, tjesteninu 8 KM itd. Oni koji žele pojesti nešto "konkretnije", za teletinu će primjerice izdvojiti od 12 do 15 KM, a ako želite nešto "na žlicu" to će vas stajati oko 5 KM.

I na kraju, jeste li znali?

Prije početka Zimskih olimpijskih igara 1984. godine postojao je problem oko spust utrke. Naime, prema pravilima MOO-a visinska razlika između starta i cilja spusta mora biti minimalno 800 metara. Budući da je vrh Bjelašnice na visini od 2.067 m, a cilj na 1273, nedostajalo je svega nekoliko metara za regularnost utrke. Stoga je na vrhu Bjelašnice izgrađen jedan objekt, a spustaši startali s krova tog objekta, tj. s visine od 2.076 m. Na taj način dobila se potrebna visinska razlika od 800 metara, tj. točno 803 metra.