"Da smo krenuli na vrijeme, mogli smo biti Madonna di Campiglio!"

Već dvije zime zaredom u Gorskom kotaru – nema zime. Sporadične provale snijega i hladnoće nisu ni sjena nekadašnjim goranskim zimama, debelim snjegovima i još "debljim" temperaturnim minusima. Bez snijega i goranska su skijališta "na suhom". Žičare miruju, skijaša nema. Svake se godine povede priča o potrebi uređenja i umjetnog zasnježenja tih skijališta, no vidljivog pomaka nema.

Kolijevka hrvatskog skijanja, kako Mrkopaljci vole nazivati svoje mjesto, na svom području ima dva skijališta – Čelimbašu i Begovo Razdolje uz biatlonski centar Zagmajna. Niti na njima stanje nije bajno, a hoće li se što promijeniti upitali smo načelnika Općine Mrkopalj, Ivana Butkovića.

"Najveću prepreku uređenju Čelimbaše predstavljaju imovinsko-pravne zavrzlame na njenom području. 95% terena na Čelimbaši je u privatnom vlasništvu, puno je ljudi koji su upisani samo kao katastarski posjednici. Prije bilo kakvih ulaganja i unapređenja skijališta, treba razriješiti imovinsko-pravnu situaciju jer se nikakva izgradnja ne može odvijati na zemljištu kojem se ne zna vlasnik. Općina je krenula u rješavanje te situacije, no za to će trebati barem dvije godine", kaže Butković. "Zasad smo napravili što smo mogli, pokrenuli smo skijalište prije nekoliko godina, ali ono ovisi o prirodnom snijegu. Sustav umjetnog zasnježenja se može početi graditi tek kad se riješe imovinsko-pravna pitanja. Taj će projekt iznijeti privatni investitori, jer je to prevelik financijski zalogaj samo za našu općinu."

Određeni kontakti s potencijalnim investitorima postoje već sada, kako za Čelimbašu, tako i za biatlonski centar Zagmajna. "Općina je napravila detaljni plan uređenja za obje lokacije i taj je plan pred usvajanjem. Na Čelimbaši bi tako trebalo urediti novu stazu te postaviti novu sjedežnicu. Situacija je nešto bolja na Zagmajni jer je taj teren u vlasništvu Općine. Zagmajna bi se dala u zakup na dvije godine privatnim investitorima, a interes postoji i za turistički centar koji bi se trebao razviti pored nje. No, preduvjet svega su 'čisti papiri' s kojima se može izaći pred privatne investitore koji će dalje unapređivati skijaške potencijale ovog prostora."

Butković posebno ističe potencijale sjeverozapadne padine Bjelolasice: "Tu, na Vrboskoj poljani, postoje idealni prirodni uvjeti za razvijanje zimskog turizma i sporta, snijega ima do svibnja! Tu je trebalo graditi staze i žičare, a ne na suprotnoj strani Bjelolasice gdje topli fen otopi snijeg za tren. No, politika je odlučila da se, recimo, uređuje staza Vrelo, umjesto da se krene prema Vrboskoj poljani koja je idealna za skijalište."

U razgovoru od prije godinu i pol, Reno Fleiss iz Hrvatskog skijaškog saveza se s kritikom osvrnuo na stanje na Čelimbaši i suradnju s lokalnom vlasti. Da li je bilo kakvih kontakata sa skijaškim savezom po pitanju planova uređenja skijališta? "Očekivao sam da će Hrvatski skijaški savez prepoznati Mrkopalj kao skijaški centar, a ne pružiti samo deklarativnu podršku. Savez propagira Bjelolasicu, Sljeme i Platak kao tri najjača skijaška centra u Hrvatskoj, što nije u redu. Nemam ništa protiv Bjelolasice, no ona je na tako lošoj geografskoj poziciji da na njoj ne možemo očekivati puno snijega i dobru skijašku sezonu. Već spomenuta sjeverozapadna padina Bjelolasice ima puno bolje preduvjete za skijanje, a prednost je i što je teren u državnom vlasništvu i u prostornom je planu rezerviran za turizam. Prva studija za valorizaciju tog predjela datira još iz 1969.! Da smo 80-ih godina prošlog stoljeća krenuli u uređenje, danas smo mogli biti Madonna di Campiglio!"

Bolna točka Gorskog kotara je i vječna priča o zimskoj Univerzijadi. Projekt kandidature, koji se kroz medije razvlači godinama, trenutno je opet "potonuo" bez nekog značajnijeg razloga. Štoviše, krajem 2006. potpisan je sporazum o financiranju kandidature od strane mnogih goranskih čelnika. No, ne i Mrkoplja: "Razlog što jedini nisam potpisao sporazum jest taj da se u kandidaturi nigdje ne spominje Begovo Razdolje, tj. SZ padina Bjelolasice koja jedina u Gorskom kotaru ima preduvjete za skijanje bez umjetnog zasnježenja. To je smiješno i ponižavajuće kako za inicijatora ideje, tako i za nas u Mrkoplju koji jedini u Gorskom kotaru ima tri skijaška kluba! Planira se izgradnja staza sa umjetnim zasnježenjem na 300 mnv, a zanemaruje se naš prirodni potencijal. Cijeli je projekt nekvalitetno napravljen, osobe u Inicijativnom odboru ne znaju troškove organizacije, traže se čak četiri ledene dvorane, planiraju ski skokovi na Planici, a Delnice grade dvije skakaonice koje ne odgovaraju potrebama Univerzijade! Zbog neozbiljnosti pristupa ideji i zanemarivanja Mrkoplja nisam mogao potpisati taj sporazum."

Izvana sve skupa izgleda kao nejedinstvo goranskih čelnika. Na prostoru na kojem u inozemstvu funkcioniraju pravi, veliki skijaški kompleksi, domaći se čelni ljudi ne mogu dogovoriti o zajedničkoj strategiji razvoja ove hrvatske zelene "oaze". Čini se kao da svatko "vuče" na svoju stranu, ne mareći za susjede… "To je dobra primjedba! Svatko priča svoju priču, svatko hoće sve za sebe. Mi nemamo jezero u Mrkoplju kao Fužine, no imamo preduvjete za skijanje i to 'guramo'. Da se razumijemo, nisam 'a priori' protiv Univerzijade, no na drugi način. Za početak, treba promijeniti ljude u Inicijativnom odboru, koji su 'od priče', a ne od djela. Projekt Univerzijade su neki shvatili kao priliku za dobivanje hotela i smještajnih kapaciteta, a nama je bitno da sredimo temeljnu infrastrukturu Gorskog kotara. Tek tada ćemo privući investitore koji mogu graditi turističke sadržaje!"