Interview: Milan Tumara

Poznata su Vaša zalaganja za kandidaturu Hrvatske za Zimsku univerzijadu 2011.g. Koliko se odmaklo u kandidaturi, poznato je da je ustanovljen i Inicijativni odbor, održano je desetak javnih rasprava, kontaktirane su nadležne državne i međunarodne organizacije?

Pismo namjere za kandidaturu treba podnijeti do kraja srpnja ove godine, a sam prijedlog i elaborirani projekt treba podnijeti do kraja godine. O domaćinstvu za Zimsku univerzijadu 2011.g. odlučuje se u Torinu 2007.g. za trajanja sljedeće Zimske univerzijade.

Kolika je realnost kandidature? Ima li Gorski kotar šanse?

Prema uvjeravanjima koja sam dobio od dugogodišnjih svojih prijatelja, predsjednika skijaških saveza u Europi, a obavio sam oko 20-ak razgovora, apsolutno nam daju podršku. Premda se nikakvom tragedijom ne bi trebalo smatrati ako i ne dobijemo Univerzijadu u prvom krugu. Stalno navodim primjer Calgaryja u Kanadi koji je ZOI dobio tek u sedmom pokušaju.

Protukandidati?

Pa, pozitivna je okolnost što se Zimska univerzijada 2009.g. održava u Kini, a pravilo je da se onda organizacija za naredne igre prebaci u drugi dio svijeta. Gledajući tako, Koreja, Japan i Australija ne bi bili u ozbiljnoj konkurenciji, što se ne može reći i za Vancouver. Šanse su nam veće ako se ostvari ideja da se Hrvatska kandidira zajedno sa Slovenijom.

Napuštena je ideja organiziranja Univerzijade u trilaterali Italija – Slovenija – Hrvatska?

Postoji realnost da mi to samo sa Slovenijom izradimo na način da se one discipline za koje treba izgraditi skupu sportsku infrastrukturu (ski skakaonica, ledena dvorana) održe u Sloveniji. No, treba reći i da je puno zagovornika teze da se sve održi u Hrvatskoj. Jedan od njih je i g. M. Novosel, kojeg smo angažirali kao člana Inicijativnog odbora za ovu kandidaturu s obzirom na njegovo bogato iskustvo te činjenicu da je "otac i majka" Ljetne univerzijade 1987.g. u Zagrebu. Tako bi cjelokupna infrastruktura nakon Univerzijade ostala u Hrvatskoj, no to je također i skuplja opcija.

Da li je dobivena kakva podrška od Primorsko – goranske županije ili Grada Rijeke u vezi kandidature?

Sve općine i gradovi Gorskog kotara donijeli su pozitivne odluke i prihvatili kandidaturu, poglavarstvo PGŽ-e je prihvatilo uz uvjet da se donese projekt iz kojeg će se vidjeti opravdanost kandidature te da se onda s tim prijedlogom krene prema Vladi RH. Nacionalni sportski savezi, skijaški, klizački i hokejaški, također su podržali kandidaturu kao i Skupština hrvatskih sveučilišnih saveza koja i formalno podnosi kandidaturu FISU-u.

Osvrnimo se malo na stanje sigurnosti na stazama. Ove ste sezone na Bjelolasici doživjeli tešku ozljedu na stazi uslijed neopreza jednog skijaša – rekreativca?

Bojim se govoriti više javno o svojoj povredi kako to ne bi djelovalo kao antipropaganda za skijanje, no zabrinjava me nedisciplina, nepridržavanje reda na stazama, posebno točenje alkohola. To je kao sjesti za volan nakon popijene čašice. Na stazama je sve veća gužva, vozi se sve brže zahvaljujući modernim carving skijama i sve to kumuje povećanom broju udesa. Potrebno je uvesti više reda na stazama i to ubrzo.

I za kraj, Vaš komentar ovosezonskih rezultata hrvatskih skijaša?

U 120-godišnjoj povijesti skijanja u ovim krajevima nije bilo takvih rezultata. Imati tri skijašice u prvoj jakosnoj skupini svjetskog skijanja – to je vrijedno divljenja. Posebno me oduševljavaju rezultati Ski kluba Rijeka koji je nakon 52 godine ponovno ekipni prvak Hrvatske sa ogromnom prednošću pred drugoplasiranim SK Medveščakom. Takvi me rezultati posebno motiviraju za daljnji rad.

(2) Interview: Milan Tumara