(4) Bansko, Bugarska - III. dio

DAN 6, Bansko (Bugarska) 08.01.2010.

Posljednji dan u Banskom. Danas smo malo zakasnili na otvaranje skijališta. Na Šiliganiki smo u 09:30, a gužva je već poprilična. Jedva jedvice pronalazimo parking mjesto. Iako su najavili za danas toplije vrijeme, meteorolozi su se i danas zajeb***. Hladnije je nego jučer, a i nešto puše.

Što se tiče mog koljena, sinoć sam ga pola sata umakao u kadi u tako vrućoj vodi da bi se vjerovatno i jaje skuhalo u njoj, a potom sam ga dobro izmasirao. Danas je skoro kao novo.

Pola žica je danas opet zatvoreno što je razlog velikim gužvama. No, oko podneva otvaraju žicu koja ide skoro do samog vrha skijališta pa i ja, nakon jutarnjeg skijanja na uobičajenom dijelu skijališta, odlučujem otići gore i spustiti se onom crnom stazom kojom sam htio spustiti se jučer, ali me koljeno u tome bilo spriječilo. Crna devetka je zaista strma. Ali odozdo se doima strmijom nego što to zaista jest. Odozgo je pogled začudo ljepši. Snijeg je na ovoj stazi najbolji u Banskom jer se manje ljudi usudi njome spustiti (iako i ovdje nailazim na curu koja uporno skija u plug). Crna devetka je fakat odlična, jedna od najljepših, ako ne i najljepša crna staza koju sam ikada u životu vidio.

U 14:00h digao se vjetar. Na Šiligarniki puše ko ludo, a mogu samo zamisliti kako je gore na vrhu. Zatvaraju gotovo sve žice. Ostaju raditi samo sidra. Ljudi u masama napuštaju skijalište i mi za njima.

Poslijepodne iskorištavamo za šetnju Banskom. Pronalazimo ljepšu sliku ovog mjesta. 15min hoda od skijaškog centra nalazi se stari dio mjesta. Ovdje još uvijek postoje stare tradicionalne kućice od kamena i drva. Nažalost i mnogo betona. Bansko je u Bugarskoj postao sinonim za betonizaciju. Puno je tu restorana i kafića te trgovina skijaške opreme no cijene su dosta visoke. Skijaška oprema košta gotovo kao na austrijskim skijalištima. Ipak, pronalazim jednu trgovinu sa sniženjima i kupujem si Gore-Tex skijašku jaknu za svega 80 leva! Topla je i udobna. Šteta što nema više stvari na sniženju.

Usput promatramo ponude u izlozima mnogobrojnih agencija za nekretnine. Tržište nekretnina je ovdje usmjereno u potpunosti na Grke, Ruse i Engleze. Lijep novi i uređeni apartman od cca 30 m2 u centru Banskog može se dobiti za svega 18000eur. Jeftinjava.

A što reći o Banskom nakon 5 dana skijanja? Krenuo sam s lošim komentarima jer je početak zaista bio šok, a prva 2 dana skijanja bili su katastrofa. Posljednja 3 dana bila su odlična. Suprotno očekivanjima, Bansko nije jeftino skijalište. Cijene su ovdje kao na slovenskim ili austrijskim skijalištima. Jedini izuzetak je svakako smještaj koji je jeftin. Kvaliteta baš i nije na razini i odnos cijene i kvalitete je dosta loš.

Skijalište ima deklariranih oko 70km staza svih kategorija. Bansko kao rijetko koje skijalište ima takvu raznovrsnost staza: od ekstra laganih, gotovo ravnica, do ekstra teških (poput crne devetke). Staze su uvijek dobro pripremljene: i kada je toplo i kada je hladno i kada ima malo snijega (kao u mom slučaju). Svaka čast Bugarima! Razumljivo je da u drugoj polovici dana ima hupsera, ali ništa u usporedbi sa Sljemenom kada dežurni ondje ponekad zaspu.

Ono što je katastrofalno je posvemašnji izostanak organizacije i discipline na žicama što je onda rezultat prestrašnih gužvi. Jer u Banskom nema ništa više ljudi na stazama nego u Austriji, Sloveniji ili Italiji u istom terminu, a čeka se 2 do 3 puta duže. FIS pravila skijanja ovdje ne postoje. Kako plugaša tako i kamikaza ovdje ima u izobilju. Vjerovatno nikada neću zaboraviti "Stop me! Stop me!" jureću ženu kamikazu na skijama. Bansko je skijalište uglavnom jako loših skijaša. Najviše je Grka i Rusa, uz naravno domaće Bugare, a ima i dosta Makedonaca, Srba te ostalih iz regiona. Kad se zbroje svi loši skijaši koje sam vidio na svim ostalim skijalištima na kojima sam bio u posljednje 3 godine, nema ih ni približno toliko koliko u Banskom. Čudim se da se u ovih 5 dana nitko nije zaletio u mene, a ja završio u bolnici.

Da li bih se vratio? U početku je bilo definitivno never ever again, ali sada nakon ipak odlična 3 posljednja dana skijanja, postoji mala mala šansa da bih se možda ipak vratio. Naravno, nikada više u 1. mjesecu. Sigurno bi to bilo u 2. (ako otom bude zadovoljan veljačom).

Sutra natrag u Sofiju gdje ću provesti 1 noć i onda prekosutra na poludnevno skijanje na Vitoshu, planinu koja se uzdiže iznad bugarske prijestolnice. Sofijska Medvednica. Nažalost, situacija posljednja 2 dana ondje nije bila bajna. Zbog nedostatka snijega na Vitoshi otvorena je bila samo gondola i 1 sedežnica. Bumo videli...

DAN 7, Sofija (Bugarska) 09.01.2010.

Nakon malo duljeg spavanja posljednji doručak u Banskom i hotel je vjerovali ili ne poslužio topla jaja. 5 dana nisu servirali ništa toplo i odjednom zadnji dan iznenađenje. Nakon check-outa autom odlazimo još jednom do centra malo prošetati se. Na još veće iznenađenje danas gužve za gondolu uopće nema. Ljudi se slobodno mogu ušetati u gondolu i odvesti u planinu. I pretpostavljao sam da će biti tako jer je danas smjena gostiju u Banskom. Ne skijaju oni koji danas odlaze, ne skijaju oni koji danas dolaze. Šteta. Bilo bi to dobro skijanje danas. Uz sve to vrijeme je lijepo i sunčano, možda malo pretoplo za ovaj dio godine, no ni daška vjetra.

Frendovi me autom odbacuju do Dupnice na pola puta između Banskog i Sofije. Oni u Dupnici skreću prema Kyustendilu, Makedoniji i dalje prema doma, a ja put Sofije. Plan je bio uzeti bus, ali čim dolazim na autobusni/željeznički kolodvor primjećujem moderan vlak na kojem lijepo ćirilicom piše Blagoevgrad-Sofija. Vlak je isti onaj lokalni Pendolino koji putuje po Sloveniji. Vjerovatno im ga je Bugarima financirala EU. A ovaj bugarski Pendolino staje po svim mogućim selendarama između Dupnice i Sofije. Ne znaš koja je ružnija i više deprimirajuća. Bus bi vjerovatno bio puno brži, ali nema veze. Nigdje mi se ne žuri. Vožnja do Sofije na kraju traje 2 sata, a cijena samo 4,20 leva.

U Sofiji nisam ni provirio van komunističkog kolodvora i zaskočili me taksisti. "Imate taksimetar?", pitam ja jednog. "Ma koji taksimetar!", odmahuje rukom i smije se. Znam da sam ja za njega priglupi stranac kojeg će htjeti lijepo oderati. "Koliko?", pitam ga ja pružajući mu papirić s adresom hotela. Udaljenost od kolodvora do hotela je malo više od 2km. "15 leva.", kaže mi. To bi bilo oko 7,5 eura. Preskupo. Znam da kilometar otprilike stoji 0,75-1 lev + početna tarifa + dodatak za veliku prtljagu. Kažem mu da 15 ne dolazi u obzir. Nije prošlo ni 10 sekundi i spušta već na 10. Okrećem se kao da ću odustati i daje mi sad 8 leva. Pristajem. Još uvijek znam da je to puno više nego li bi u mom slučaju platili domaći, ali što se može.

Sofia Inn Apartments zapravo je nekoliko apartmana na tri kata jedne stambene zgrade u samom središtu Sofije. Moj je u potkrovlju s dva kreveta i velikim balkonom s pogledom na Vitoshu i krovove Sofije. Bolji pogled i bolji apartman nisam mogao poželjeti.

Nažalost, i taksist i vlasnik Sofia Inna savjetovali su mi da sutra odustanem od skijanja na Vitoshi. Kažu da nema snijega i da je na stazama puno kamenja. Vjerovatno ću malo duže odspavati i uputiti se prema Borovetsu.