Whistler Blackcomb

Whistler Blackcomb. Prilikom  spomena ovog imena mnogima ubrzano prokola krv žilama, neki se sa sjetom dotiču brojnih uspomena, a ima i onih koji uporno govore: "jednoga dana sigurno ću tamo otići". Cijelu priču možda najbolje opisuje citat iz filmova poznatog Warrena Millera koji kaže: "Rider's dream is to come to Whistler. After that he dreams of coming back!" (Svaki boarder/skijaš sanja svoj dolazak u Whistler, a potom sanja povratak, nap.a.).

Velike prirodne mogućnosti Kanađani su prepoznali još pred pedesetak godina. Prvi nacrti i ideje za izgradnjom skijališta počele su davnih pedesetih godina prošloga stoljeća, dok je prva žičara puštena u rad 1966. godine. Nakon dvadeset godina kvalitetnog rada glavni zamah izgradnje događa se 80-ih i 90-ih godina. Od tada pa do danas skijalište bilježi konstantan napredak te je uslugom, ali i cijenama, uvelike nadmašilo mnoge vrhunske svjetske skijaške centre.

Iako je dojam uspjeha i dobrog glasa prisutan na svakom koraku, skijalište ipak posljednjih 10-ak godina grca u problemima financijske prirode. Loše financijsko i ulagačko poslovanje dovelo ga je pred rub bankrota, a brojne promjene vlasništva sada prijete stečajem. No na svu sreću, prosječan skijaš to za sada ne osjeća, a i nedavno održane ZOI vrlo vjerojatno će pomaknuti neke stvari na bolje.



Skijalište je udaljeno 115 km od središta Vancouvera, s kojim je odlično povezano modernom poluautocestom, no na kojoj zbog niskih ograničenja brzine nije moguće brzo voziti, pa put nerijetko traje i preko 2 i pol sata.

U podnožju dvije skijaške planine nalaze se dva mjesta, Whistler Creekside i Whistler Village (slika desno), s time da se Whistler Village sastoji od Village Centera i Upper Villagea. Mjesto je relativno veliko, vrlo lijepo uređeno no pomalo zbunjujuće brojnim uličicama kojima je moguća malo teža orijentacija prilikom prvog susreta sa skijalištem. Village Center u samom srcu mjesta ima lijepu pješačku zonu, dugu oko 1 km, koja nudi brojne dnevno noćne sadržaje, shopping odredišta, suvenirnice, ali i brojne diskoteke, barove i restorane. Cijene su za europska mjerila dosta visoke, tako da ćete nerijetko za veliku pivu izdvojiti i preko 10 kanadskih dolara, dok ćete dnevni skipass platiti 99 kanadskih dolara. Od najpopularnijih mjesta, svakako treba izdvojiti Boot Pub i Longhorn bar, koji su smješteni u samom centru, a gotovo svakodnevno su krcati ljudima i događanjima.

Smještajni kapaciteti su većinom luksuzni, a mjestom dominira kombinacija elitnih hotela i luksuznih kuća, građenih kombinacijom drva i kamena, što daje veliku dozu luksuza, ali i originalnosti i odličnog uklapanja u ambijent. Gotovo svi smještajni kapaciteti opremljeni su otvorenim ili zatvorenim kaminima, vanjskim i unutarnjim bazenima i odličnim osobljem, što boravak u Whistleru podiže na jedan vrlo visoki nivo. Moguć je i smještaj u dosta jeftinijim planinskim kućama ili hostelima, no u njima u pravilu nema slobodnog mjesta.



Skijaške mogućnosti su zaista velike. Iako skijalište ne imponira infrastrukturom i po europskim mjerilima bi vrlo vjerojatno spadalo u srednje opremljena skijališta, tu su neke stvari koje mijenjaju cijelu priču. Prije svega, valja spomenuti ponos Whistlera, a to je Peak 2 Peak gondola, koja spaja Whistler i Blackcomb. Gondola je izuzetno korisna, jer spaja dva fizički odvojena skijališta u jednu cjelinu. Za samo 11 minuta vožnje moguće je prijeći s jednog brda na drugo. Gondola je porušila i nekoliko rekorda. Tako je diljem svijeta poznata kao gondola s najvećim razmakom između nosećih stupova (3.024 m), dok joj je ukupan put dug 4.400 metara. Rekordna je i po najvećoj visini od poda do gondole, koja iznosi velikih 435 m i predstavlja pravi doživljaj, koji je potpomognut i jednom gondolom koja je opremljena staklenim dnom. Samo za hrabre.

Površina skijaških staza iznosi oko 3.300 hektara, što je i matematički sasvim dovoljno da Whistler postavi na mjesto najvećeg skijališta u sjevernoj Americi. Kada bi se bavili kilometrima, onda bi prema našoj procjeni skijalište moglo imati između 220 i 280 km staza, dok oni optimističniji tvrde da ukupno ima i preko 300 km staza. No taj podatak je ipak pomalo nerealan. 

Dno skijališta na visini je od 700-tinjak metara, dok su vrhovi ponegdje i preko 2.300 mnv. Visinska razlika je lijepa, iako ne i fascinantna, dok su visine za Kanadu vrlo velike, budući da je zbog hladnije klime to ekvivalent europskim ledenjacima, koji su u pravilu iznad 3.000 mnv.



No ono radi čega će svatko poželjeti proskijati u Whistleru jest snijeg. Snijeg kojeg ima gotovo uvijek jako puno i koji je izvrsne kakvoće, ponajviše zbog blizine polarnog kruga i Tihog oceana. Zrak u sebi nosi određenu količinu soli, koja pospješuje isušivanje snijega, a rezultat je poznati kanadski "powder snow". Tome valja pridodati i teren. Teren je idealnog nagiba, a obje planine svojevrsnog su vulkanskog, odnosno stožastog oblika. Takav teren dozvoljava skijanje izvan uređenih staza gotovo na svim predjelima, a gusta crnogorična šuma samo dodatno popravlja dojam te štiti od neželjenih lavina.

Vrh oba skijališta bez drveća je i prava freeride meka. Brojne offpiste rute dostupne su svima, a posebnost ovog skijališta je to što su gotovo svi poznatiji freeride pravci ucrtani i u plan skijališta, što gotovo nigdje drugdje nije slučaj. Imena "Couloire Extreme", "Secret Bowl", "Whistler Bowl", brojne traverse ili pak "Symphony Amphitheatre" poznata su svakome tko je barem jednom "lovio powder" u Whistleru.



Turno skijanje od 3 dana također je moguće, a koje omogućuje obilazak cijelog područja Whistler/Blackcomba (ime Blackcomb je dobio zato što je na njemu specifičan crni kamen po kojem se razlikuje od ostalih planina, nap.a.) u kojem dominira posebno lijep vrh "Black Task". Za freeride postoje i pisani vodiči, a ima ih toliko da ne bi stali u dva članka. Za ljubitelje dubokog snijega nađe se svega od steep linea, pillow linea, tree linea, cliffova i ono sto je najbolje, "powdera" najčešće ima koliko srce želi (godišnje padne oko 360 incha (9 m) snijega, nap.a.), nadalje, tu su Cat tourovi, Sled tourovi, Heliboarding (Heliskiing), uglavnom što god poželite...

Kako ne bi bilo zabune, staze su također odlične, a specifičnost granulastog prirodnog snijega daje im iznimnu kakvoću. Nepostojanje gužvi i velika površina zadovoljit će gotovo svakog, s time da za one izdržljivije i željnije skijanja moguće je povezivati staze od samog vrha pa do dna, a da nerijetko nećete sresti više od desetak skijaša istovremeno na stazi.  

Skijalište odličnih mogućnosti i neviđene ljepote, u spoju sunca, snijega, šume i oceana. Neki bi rekli istinska Kanada. Skijalište koje spada u red onih "must see" resorta nudi za svakoga odmor iz snova, kakav god on bio.