Lenzerheide

Pristup do Lenzerheidea (iz Zagreba), u kojem je Ivica Kostelić imao čast u vis podići veliki Kristalni globus u sezoni 10/11., vodi jednim od dva najkraća pravca. Jedan je preko Njemačke i zatim preko Innsbrucka, a drugi je preko Trsta i Milana pa dalje preko Lugana za Lenzerheide. Ovaj potonji broji oko 850 km, dok je put iz Rijeke kraći za nekih 150 km. Većina vožnje je autocestom, gotovo do pred sami tunel San Bernardino te je samo posljednjih 50-ak km lokalna planinska cesta. 

Na samom prijevoju, koji je ujedno i dno skijališta, nalaze se dva mjesta; Leznerheide i Valbella. Mjesta fizički odvaja planinsko jezero Heldsee, koje je ljeti prava oaza turizma u svakom pogledu. Poput većine skijališta koja nadvisuju cestovne prijevoje i staze iznad Lenzerheidea se prostiru na dva "brda". Istočni dio je turistički zanimljiviji neskijašima, jer se tamo nalazi velika panoramska gondola, s pogledom na dolinu, a koja ujedno vozi i na najviši vrh skijališta, gdje je smješten popularni restoran. Zapadna strana je u skijaškom smislu bogatija i nudi bolje skijanje.



Obilje prirodnog snijega, cjelodnevna osunčanost skijaških staza (pola dana je jedna strana skijališta okupana suncem, a druga polovica drugi dio dana, nap.a.) te relativno velika visinska razlika skijaških staza (preko 1.600 m, nap.a.) su aduti koje Lenzerheide baca na stol prilikom osvajanja novih gostiju. 

Skijalište se prostire od 1.230 pa sve do 2.865 mnv. I više nego dovoljno za odskijati u komadu višekilometarske staze, kojih na skijalištu ne nedostaje. Poseban švicarski 'štih' osjeti se u vrlo maštovitim i financijski vrlo skupim rješenjima. Tako primjerice s vrha skijališta, nakon izlaska iz gondole, skijaši i borderi imaju na raspolaganju crvenu stazu br. 4, koja vodi djelomice iza, a djelomice kroz samu stjenovitu barijeru, čineći praktički polovicu staze vrlo zanimljivom zbog prolaska brojnim uskim tunelima, a koji s jedne strane nude vrtoglavu panoramu. 



Upravo na ovoj strani skijališta, samo na nešto nižoj nadmorskoj visini, smještena je i staza namijenjena za utrke Svjetskog kupa, koja nosi ime po poznatom nastradalom švicarskom skijašu, Silvanu Beltramettiju.



Zapadna strana skijališta, iako ne prelazi visinu od 2.500 metara, po subjektivnom osjećaju, nudi puno više. Ovdje su staze odlično povezane, duge i široke te je većina staza iznad granice drveća, što ih čini vrlo atraktivnim, osunčanim, dok su ostali predjeli idealni za freeride. Odlična planska izgradnja skijališta vidljiva je i po tome što su, izuzev spojnica, gotovo u pravilu plave staze u nižim predjelima, dok sve najviše sjedeženice u pravilu vode na start odličnih crnih i crvenih staza.



Osim za prekaljene skijaše i bordere, skijalište nudi i dva "kinderlanda", gdje najmlađi mogu pronaći brojne zanimacije, dok freestyleri mogu zadovoljstvo pronaći u snowparku. Kad dosade skije i boardovi, moguće je obući klizaljke te isprobati vještinu ili se okušati u nekoj planinarskoj turi, vožnji saonicama, snow tubingu i sl.

Ovdje bi prekinuli slatkorječivost. Odlične staze, ugledni i lijepi hoteli, dobri restorani… sve to je zaokruženo vrlo visokim cijenama, barem u usporedbi s talijanskim ili austrijskim skijalištima. Tako ćete, primjerice, dva kuhana vina na skijalištu platiti 10-ak CHF, što je velik iznos čak i bez divljanja "švicarca". Ručak je rijetko gdje moguće pronaći ispod 20 ili 30 CHF. Čak i McDonalds nudi poznate "specijalitete" po gotovo duplo, pa čak i trostruko višim cijenama u usporedbi s Hrvatskom. No ipak, skijalište je puno, gosti dolaze te je dojam kako imućne Švicarce, pa i njihove goste sličnih karakteristika, to previše ne uzrujava. 



Prelaskom preko prijevoja na sjevernu stranu te spustom od gotovo 1.000 mnv, dolazi se u najstariji švicarski grad - Chur. Chur, u kojem 80% stanovništva govori Njemački jezik, iznimno je uređeno, pitoreskno lokalno sjedište, koje broji oko 30.000 stanovnika. Na iznimno očuvano i brižno restaurirano arhitektonsko nasljeđe ovoga grada Švicarci su jako ponosni. Ovdje je moguće pronaći brojne specijalizirane trgovine (ne nužno orijentirane na zimski turizam, nap.a.), ali i odlične restorane, poput primjerice meksičkog, smještenog na samoj željezničkoj postaji, koji nudi vrhunsku hranu, ali po očekivanim cijenama. 

Najkomotnija, ali i najskuplja, varijanta smještaja je u Lenzerheideu, koji je idealna početna stanica za skijaše i bordere. No, ukoliko boravite na skijalištu duže od 3 ili 4 dana, svakako savjetujemo obilazak obližnjih megapopularnih skijaških centara. Izbor je odličan. Manje od 50 km je udaljen Davos, dok je St. Moritz udaljen tek neznatno više. Za shopping ili pak razgledavanje, nije daleko niti država Liechtenstein… a povratak za Hrvatsku moguće je planirati i preko Arlberga, odnosno zapadnog Tirola, gdje odluka može pasti na Lech, Zürs, ili pak St. Anton. Probrano, ali i vrlo skupo društvo. Tko može zakoračiti među njih, nikako neće zažaliti. 

 

Novosti u sezoni 2013/14.: