08.06.2005.      

Autor: Goran RazićPhoto: Skijanje.hr (Željko Mihalić), arhiva Croski 

U drugom domu obitelji Kostelić, kako mnogi nazivaju Hintertux, u ugodno alpsko predvečerje, porazgovarali smo s trenerom i ocem Janice Kostelić - Antom Kostelićem.

Kako je prvi dio proljetno/ljetnih priprema već pri kraju, a računajući na sveprisutnu rutinu unutar naše reprezentacije, kuća Kostelićevih dočekala nas je u vrlo ugodnoj atmosferi.

Mislimo da Antu Kostelića nije potrebno posebno najavljivati. Oduvijek srdačan i otvoren za razgovor, direktan i iskren, o sportu zna puno i spreman je razmišljanja podijeliti s drugima, tvorac "Hrvatskog skijaškog čuda" kako mnogi nazivaju svemirske uspjehe obitelji Kostelić, pristao je na razgovor za jedini specijalizirani hrvatski skijaški magazin...

G. Ante, najprije da Vas pozdravim u ime uredništva i čitateljstva portala Skijanje.hr i da Vam se zahvalim što ste nas ovako lijepo ugostili. S obzirom na to da je uvijek ljepše razgovarati o onome što je pred nama, nego onome što je bilo, nećemo se puno zadržavati na prošlosti, ali jedan mali rezime moramo proći, pa nam recite kako ste zadovoljni s proteklom sezonom i kakva su bila očekivanja?
Lijep pozdrav Vama i čitateljima.
Čujte, sve se vrtilo oko Janičinih problema sa štitnjačom, prvo nismo ni znali za to, onda nam je trebalo vremena da uopće odlučimo što ćemo, to je uzelo dosta vremena i posljedice su bile očite. To se najviše odrazilo na početak sezone Svjetskog kupa. A Svjetsko prvenstvo... to smo svi doživjeli kao priliku da se na brzinu uzmu medalje i da se napravi nešto. U Svjetskom kupu je sasvim druga priča, tamo su ipak 34 utakmice i to je nešto sasvim drugo. Prisutni su jaki konkurenti s kojima kada se uloviš u koštac, brzo izgubiš ritam ako nisi fit. No ukupno, sezona je bila zadovoljavajuća.

...a sljedeća, nadamo se da neće biti istih problema i da polazna točka neće biti ista kao i prethodne? Tu su i Zimske olimpijske igre, Vaša očekivanja?
Olimpijada je zaista nešto najviše i to je svakom sportašu vrlo bitna stvar...

...pogotovo Ivici za kojeg znamo da žudi za medaljom...
...da, pogotovo njemu, istinski želi postati olimpijskim pobjednikom i nadam se da ćemo doći do tog cilja.

Tempiranje forme? Kakva će biti priprema? Klasičan, dugogodišnji sistem ili...?
Jel imate olovku? Da vam skiciram, tako je najlakše. Sportska forma se da slikovito prikazati, vezana je za neki vremenski period i ovisno kako je tempirate takve rezultate ćete ubrati. To Vam je kao da imate raketu, ovisno s koje visine ju lansirate do tamo će i letjeti. Znači mi tempiramo brušenje forme i što kasnije krećemo s jakim radom. Njena snaga će kasnije doći na vidjelo i obrnuto. E sad, nije problem tempirati formu na desetak ili petnaest dana, nego treba znati podići formu i zadržati je, uz veće ili manje padove, ali da ona konstantno bude na visini. E, to je posao trenera! Svjetski kup traje 120 dana i to je pravi izazov, a nema zamjena igrača kao u kolektivnom sportu, nema odmora, sve je u rukama pojedinca! Tu nema mistifikacija. Ali postoji jedna zanimljivost, kod jakih reprezentacija poput Austrije npr. situacija je takva da imaju nekoliko favorita koji su uvijek u vrhu i uz njih imaju još desetak velikih skijaša kojima se tempira forma na način da je uvijek jedan u vrhu. Zato su Austrijanci uvijek veliki i jaki.

Kad smo već kod priprema, što mislite o južnoameričkom dijelu priprema dijela reprezentacije, koje su prednosti takvog sistema?
Ne znam, zaista ne znam koje su prednosti toga, no ne uklapa se u moj način rada. Ja imam program rada koji traje od Ivičinih i Janičinih malih nogu i jednostavno se ne vidim u treninzima u tom dijelu svijeta.

Već je puno puta ispričana tema da je Janica neizmjeran kapacitet i vjerojatno fenomen u svijetu sporta, no zanima nas kako je kompenziran Janičin manjak treninga u spustu, budući da je napravljen odličan rezultat u brzim disciplinama. Možete nam to malo pojasniti?
Nije to baš tako kako Vi kažete. Da bi imali uspjeh u sportu najbitniji je konstantan rad. Lagao bih kada bih rekao da sam pripremao Janicu za sva ona olimpijska zlata, posao se ne može raditi kampanjski. Ne možeš reći da je nešto napravljeno zato jer smo mi npr. ove godine trenirali više ovo ili ono, ili obrnuto. To je dugogodišnji proces pripreme. Ali, da se vratim na temu, mislim da smo baš ove sezone dosta trenirali spust, možda je samo nekoliko skijašica treniralo više od nas brze discipline, ali mora se uzeti u obzir da te skijašice nisu trenirale ostale discipline, a mi jesmo! Mi treniramo brze discipline ipak godinama i to je rezultat toga.

Da li je kod Janice postojala neka psihička barijera nakon svih nedaća u brzim disciplinama? Kako je to riješeno?
Janica je imala drugačiji problem od Ivice, ona je imala bolesnu štitnjaču što je vrlo nezgodno. S druge strane imala je onu veliku ozljedu i još je svakih sedam ili osam mjeseci rekla "Tata, boli me koljeno" pa onda razni pregledi, artroskopije i sl. i tako 8 puta. A o čemu se radilo? Nisu to bile ozljede, nego je imala osteoporozu od koje je čak izgubila menstruaciju. Kako je poznato da je to autodestruktivna bolest, počeo joj je slabiti i vid, i tu je nastalo dosta problema. No da kucnem o drvo, nakon oporavka i rehabilitacija te nakon operacije štitnjače sve je krenulo na bolje. Tako se Janica vratila treninzima i počela skupljati snagu i hrabrost i za brze discipline.

Zaista nam je drago da je tako. No da se dotaknemo malo i Ivice, kakva je situacija s njim, na što će se u budućem periodu obratiti posebna pažnja na treninzima? Da li će se ići u širinu s disciplinama ili će se sva energija koncentrirati na već isprobano... na slalom?
Ivica će malo više vremena posvetiti spustu, kako bi bio što bolji u kombinaciji. Vjerojatno su Vam poznata nova pravila oko bodovanja u kombinaciji, e upravo na tu kartu želimo zaigrati.

Kad smo već kod kombinacije i novih pravila, da li ih podržavate, da li mislite da je u redu da se dijeli Kristalni globus i za tu disciplinu?
Ma ne, nije bitno što ja mislim ili što nam ide na ruku, nego je bitno ono što je ispravno. Ovo konkretno pozdravljam jer je to ispravno. A kao dokaz mojoj tvrdnji, Janica npr. odlično vozi super G, ali ja sam apsolutno protiv te discipline i ona je izmišljotina koja ne služi zapravo ničemu i čije postojanje zapravo nitko ne razumije.

O tome ćemo malo kasnije. Krenimo na kratko na budućnost, na one mlađe. Koje je Vaše mišljenje i kakva je Vaša procjena talenta mladih hrvatskih skijaša: Zrnčića, Olivarija, Šamšala i ostalih?
Pa uvjete sada imaju odlične, nemaju iste startne pozicije kao i mi i sada se samo treba vidjeti kakvih su dometa. Po meni svatko tko preživi u profesionalnom skijanju do neke 25-te godine ima šanse stići u sam svjetski vrh tj. da postane top vozač, a sad, da li će netko biti šampion, to je teško reći.

Nakon Olimpijade i završetka sljedeće sezone, imate li Vi osobno kakvih drugih planova? Dosta se nagađa o Vašem odlasku... Koja je zapravo istina, ili je još prerano o tome razglabati?
Ma iskreno ne znam ni sam, još je rano, ne razmišljam još previše o tome.

...zapravo sam aludirao na još jednu stvar o kojoj se dosta priča u skijaškim krugovima, a to je vezano uz Vaše eventualno preuzimanje skijališta na Sljemenu, koliko su te priče istinite? Da li imate ambicija za tako nešto?
U principu ne. Jedino kada bih skijalište dobio na koncesiju tj. da imam potpunu vlast i autonomiju. Ali inače ne, ne dolazi u obzir da ja budem nekakav Bandićev službenik pa da ovisim o njemu i o njegovim plaćama i sl., to ne dolazi u obzir.

Da li Vam je do sada netko već nudio takvo što?
Ne, do sada nije.

Koje je Vaše mišljenje o garnituri koja trenutno upravlja Sljemenom? Imamo bliske kontakte s cjelokupnom skijaškom populacijom i poznato nam je njeno mišljenje, a sada nas zanima osvrt struke. U kakvim ste odnosima s odgovornima?
Čujte, iskreno, kada se čovjek s nekim toliko dugo zna i kada s nekim gaji i, može se reći, prijateljstva, i kada si dobar s nekim kao ja sa Žiljkom onda se možeš i posvađat i podviknut i to je sasvim normalna stvar. A što se tiče staza, svašta se tu događalo, svako toliko se događao neki propust, to stoji, Austrija s time nema problema, a sada od kada je uložen novac u Sljeme i tamo bi se stvari morale popraviti. Skijalište mora voditi jedan čovjek koji će znati apsolutno sve o tom poslu, koji će znati kako se priprema staza i koji će tamo biti šef i brinuti se samo o tome. A što se tiče Svjetskog kupa - mi imamo ekipu koja se brine o tome tako da nema problema.

Dobro, to je poznato, no zar to nije malo neobično? Zamislite da austrijska reprezentacija dođe na neko skijalište, na utrku Svjetskog kupa i da sama sebi uređuje staze... Pa za takve stvari postoji uprava skijališta koja je dužna omogućiti optimalne uvjete!?
Je, istina je, baš sam rekao nakon utrke da to više ne može tako, ja sam inače dosta marljiv u životu, ali to nije red da ja tamo radim k'o lud i to ne malo, radili smo konstantno. Zadnju noć prije utrke bili smo do 3:15h na stazi i odjednom stanem i kažem Pavleku "Stari, pa ja sam trener, ti si direktor reprezentacije, pa kaj mi radimo ovdje!?" Ali dogodila se jedna specifičnost za koju stvarno nitko nije kriv. Ona zadnja strmina na stazi ima na kraju jednu kompresiju gdje dolazi ciljna ravnina, svi su cijele dane uređivali, abručali stazu, spremali sve i na kraju, na samom prijelazu prije ravnine, stvorila se ogromna količina umjetnog snijega, ali onog koji je kao šećer, ako znate na što mislim. Snijeg koji nije mokar, koji nije podatan, nego kristaliziran - izgleda kao pijesak ili šećer. I onaj koji prvi uđe u to, prvi natjecatelj, a to je bila Anja Pärson, više ne može van i sigurno pada... Utabati se više ne može, tj. ratrak to može maknuti, ali se onda mora voziti "k'o po jajima" i postojao je veliki rizik da uništimo stazu. Lako je bilo npr. organizatorima u Naganu, oni su doveli 3000 Japanaca i takve stvari su sredili za tren. Ovako smo Pavlek i ja sa još nekoliko ljudi primili lopate u ruke i krenuli na posao, a već je debelo prošlo tri sata iza ponoći, i to nakon cijelog dana što smo uređivali staze i bavili se ostalim organizacijskim detaljima.

Da li kod nas sve stvari uistinu moraju tako funkcionirati? Već smo više puta dokazali da bez stihije ne funkcioniramo. Hoće li se to ikada promijeniti?
Naša organizacijska piramida još nije dovoljno jaka ni čvrsta, ali kada želiš nešto napraviti, a nitko te ne pita za način kako ćeš, nego gleda samo rezultate, onda moraš uprijeti svim silama i napraviti posao, kako god znaš i umiješ. Eto i na kraju smo uspjeli, utakmica je bila na najvišem svjetskom nivou.

 

 

 

 

Sljedeći članak »

KOMENTARI

Trenutno niste prijavljeni. Molimo prijavite se!

login:

lozinka:

Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.

  • Vijesti

  • Info

  • Interview

  • Povijest

© Skijanje.hr 2003-2024.  ISSN 1845-5891  e-mail: info@skijanje.hr   Izdavač: Sport-IT   Izrada internet stranice: Info izlog d.o.o.   Broj posjeta: 274433
Tekstovi i Skijanje.hr watermarkom označene fotografije autorsko su pravo i vlasništvo Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo magazina ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na site-u. Kontakt...
Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

ISSN 1845-5891

e-mail: info@skijanje.hr

Marketing:
  marketing@skijanje.hr