"Želim se ustaliti među prvih 30"

Sljeme je očigledno sretno za Riječane. Nakon što je Ana Jelušić 2007. tamo dohvatila svoj prvi plasman na podij u Svjetskom kupu, ove je godine Daliboru Šamšalu na zagrebačkom skijalištu pošlo za rukom osvojiti prve bodove u najjačem skijaškom natjecanju. Ostvario je tako mladi Riječanin prvi ozbiljniji iskorak u natjecanjima Svjetskog kupa ušavši u drugu vožnju slaloma.

U ostatku sezone nije uspio ponoviti taj uspjeh, no kompletan stručni stožer vjeruje u njegove mogućnosti. Dovoljno govori činjenica da mu i Ivica Kostelić zna na treninzima često gledati u leđa. Za sezonu 2009/10 Dalibor je promoviran u "A" mušku reprezentaciju iz koje će tražiti potvrdu svojih vrijednosti kako u Svjetskom kupu, tako i na Olimpijskim igrama u Vancouveru.

S Daliborom smo razgovarali na snijegu Hintertuxa gdje odrađuje proljetne treninge. Sudeći po zvuku "kolaca" koje je nemilosrdno "tukao", protivnici će morati pripaziti na 23-godišnjeg hrvatskog skijaša.

Dalibore, iza tebe je prva "prava" sezona u Svjetskom kupu, prvi ulazak u drugu vožnju, prvi bodovi… Zadovoljstvo učinjenim?

Moglo bi se reći da sam zadovoljan. Naravno, uvijek može više i bolje. Vrhunac sezone bilo je 22. mjesto na sljemenskom slalomu, nakon čega sam i dalje pokušavao ostvariti tako dobre plasmane, ali mi to nije polazilo za rukom. Svejedno, mislim da imam kvalitetu za redovit ulazak među prvih 30 slalomaša, vjerujem da moje skijanje toliko vrijedi. Nadam se to i potvrditi u sljedećoj sezoni.

Ipak, sigurno je bilo malo nezadovoljstva u Wengenu? Nakon rezultata na Sljemenu očekivalo se da ćeš ti stati uz bok Ivici u tom slalomu? Priliku je, suprotno očekivanjima, dobio Natko?

Ha, tako je odlučeno u stožeru reprezentacije. Natko je iskoristio svoju priliku i ušao među tridesetoricu najboljih. Svaka mu čast, time smo "podebljali" kvotu hrvatskih skijaša u slalomima za još jedno mjesto.

U trenažnom si procesu, proljetne su pripreme u punom jeku. Ostaje li naglasak na tehničkim disciplinama kao i dosad?

Da, primarno na tehničkim disciplinama. Dosta smo radili veleslalom, nešto manje slalom. Planiramo odraditi i nešto treninga brzih disciplina, ali tek na Zermattu u rujnu. Ovdje (na Hintertuxu, op.a.) nemamo uvjeta za brze discipline, podloga je premekana.

Rezultata iz veleslaloma još nema, barem onih na razini slalomskih, iako otac i trener Rajko tvrdi da si u njemu jednako dobar?

Sve je to stvar kad će ti se neke stvari "otvoriti", prije ili kasnije. Recimo, Ivici se veleslalom otvorio tek ove sezone. Dobro ga vozim na treninzima, ostvario sam i određeni pomak u bodovima. Mislim da se treba najprije ustaliti u jednoj disciplini, pa onda pokušati ostvariti iskorak u drugoj. Možda bi se to moglo ostvariti i paralelno, ali ne znam tko je to voljan financirati! (smijeh)

Mogu li treninzi brzih disciplina pomoći u veleslalomu? Ivica često napominje tu činjenicu…

Da, sve je to povezano… Samo, u brzim disciplinama treba odvesti puno kilometara da bi se stekao potreban osjećaj. Tek se onda mogu očekivati rezultati. U cilju mi je svakako u budućnosti voziti superveleslalom, pa i spust, no zasad sam koncentriran na tehničke discipline.

Tokom sezone je bilo podosta izlijetanja. U čemu je razlog?

Vjerojatno želim ići iznad svojih mogućnosti u utrci pa izgorim odmah na startu. Krenem s prevelikom željom, htio bih dati više od 100% što me odvede u izlijetanja i odustajanja. A ustvari nema razloga za to, moje su mogućnosti već sada dostatne za komotan ulazak u drugu vožnju slaloma. Na tome moramo još raditi…