Snow Park skijanje

FIS freestyle natjecanja, upravljana ograničavajućim pravilima, a koja su branila skokove u kojima glava dolazi ispod razine skijaških cipela u mogulsima (inverted tricks), nisu bila popularna u rastućoj freeski populaciji i usporavala su razvoj sporta. 

Newschool pokret nastao je inicijativom grupe skijaša, koji su se odvojili nezadovoljni FIS-om. Pokret je predvođen  grupom koja se nazvala New Canadian Air Force i skijašima Mikeom Douglasom, JF Cussonom, Vincentom Dorionom i JP Auclairom. Nakon što su pomogli Salomonu u razvoju prvih komercijalnih twin tip skija "1080",  počeli su skijati i snimati na terenima koji su se tradicionalno smatrali terenima za snowboard.

Moderno skijanje više nije moglo zanemariti freeski pokret, pa tako danas svako ozbiljnije skijalište u svoju ponudu ukljucuje i terenski park koji ima različite sadržaje na kojima mogu uživati i početnici i profesionalci.      

Terenski park (snowpark, fun Park) je prostor koji omogućuje skijašima i snowboarderima da izvode trikove. Terenski parkovi vuku svoje korijene u skateboard parkovima i mnoge su im karakteristike zajedničke. Jedan od prvih ograđenih terenskih parkova bio je "Snowboard Park" sagrađen 1990. u odmorištu Vail. Označeni su narančastim ovalima da bi se razlikovali od standardnih staza, a elementi u njima dijele se prema tezini na "large", "medium" ili "small". 

Park skijanje obuhvaća skokove (kickers), half-pipe, quarterpipe i jib-ove.

Skokovi (kickers) izrađuju se u cijelosti od snijega ili mogu imati jezgru od zemlje pokrivenu snijegom. Svaka skakaonica sastoji se od prilaza, tranzicije, rampe, lip-a, table-a (ravni dio između rampe i doskoka), knuckle-a (rub između table-a i doskoka) i doskoka. Razlikujemo:

Tabletop: Skakaonica koja sliči stolu, trapezoidu. Prostor između kickera i doskoka je ravan (table).
Gap: Skakaonica s rupom između kickera i doskoka.
Step-down: Skakaonica kod koje je doskok niži od kickera.
Step-up: Skakaonica kod koje je doskok viši od kickera.
Hip: Skakaonica s jednom stazom za doskok koja je okomita na kicker. 
Spine: Skakaonica s dvije staze za doskok koje su okomite na kicker. Slična je hip-u, ali ima doskok s dvije strane.



Skijaši izvode skokove od najjednostavnijih grab-ova (prihvaćanje skije) do skokova s rotacijama oko uzdužne (180°-1620°) i poprečne osi tijela (corked, bio spins) te dvostrukih pa i trostrukih premeta. 



Halfpipe je dobio naziv po svom obliku, izgledu popola prerezane cijevi. Preuzet je iz skateboarding-a. Ta je ideja prenesena na snijeg. Položen je na blagoj padini i dugačak cca 50 – 100m. Gradi se na način da se dubi u hrpi snijega uz pomoć stroja "pipe-dragon" (prvi "grejder" je napravljen 1996. godine, nap.a.). Postoji varijanta da je već u samom terenu izdubljen oblik prerezane cijevi, pa je potrebna manja količina snijega za napraviti halfpipe. Normalni pipe je visine zida do 5m, a superpipe 7-9m.






Quarterpipe - kao što ime kaže četvrtina cijevi ili polovina halfpipe-a. Za razliku od halfpipe-a, koji je postavljen niz padinu i svladava se po dužini, quarter pipe je postavljen okomito na putanju skijaša. Na quarterpipeu skijaš skače okomito u vis, a ne u daljinu kako kod kicker-a i doskače natrag na zid quarterpipe-a.



"Jib-ovi" su bilo koje pričvršćene naprave na kojima se može voziti skijama. Mnogi "jib-ovi" nalikuju predmetima koji se nalaze u urbanim prostorima (ograde, rukohvati stepenica, klupe, stolovi i slično). Najčešće su izrađeni od metala i/ili UHMWPE-a, ali zrađuju se i od drveta, gume, snijega. Kao jib može poslužiti bilo koji predmet, granica je samo naša mašta. Najčešći su box, rail i wallride.

OPREMA:

Skije
Osnovna i prepoznatljiva karakteristika im je da su savinute na oba kraja, pa se nazivaju twintip (dva vrha). Takvom konstrukcijom omogućeno je da su skije jednako dobro upravljive pri skijanju unaprijed i unatrag. Izrađene su potpuno simetrično, što znači da su im vrh i rep jednako široki, a najuži dio skije je točno u sredini. Vez se također pričvršćuje točno u sredini pa tako zapravo nije niti bitno u kojem smjeru skijamo jer se skije potpuno jednako ponašaju prilikom skijanja unaprijed ili unatrag. 

Širina ispod skijaške cipele im je 80-100mm, radijusa oko 18m - one za halfpipe su uže, a za skokove šire. Sve češće imaju i veći ili manji rocker, što znači da su točke u kojoj se skije dodiruju kliznim površinama od krajeva pomaknute bliže vezu pa su vrhovi i repovi više odmaknuti, a što opet spriječava njihovo neželjeno zapinjanje pri odrazu i doskoku. Ovu tehnologiju preuzeli su i mnogi ostali tipovi skija, prvenstveno allmountain modeli, a znatno umjerenije, neki proizvođači su ih ugradili čak i u slalom skije kao piste rocker.

Važno je naglasiti da skije koje se koriste za "jibbing", i skokove, ne bi trebale imati oštre rubnike jer to uvelike otežava "grinding" (klizanje po jib-u) i povećava mogućnost ozljede usljed neželjenog rubljenja skije, dok bi, one koje se koriste u halfpipe-u, trebale imati oštre rubnike jer su zidovi pipea najčešće ledeni.

Skijaške cipele
Skijaške cipele su također prilagođene takvoj vrsti skijanja. Većina cipela ima sistem za amortizaciju pri doskoku na tvrdu podlogu. Imaju vrlo laganu konstrukciju, tako da se spriječi neželjena inercija kod izvođenja skokova i trikova, najčešće su nešto mekše, pogotovo one specijalizirane za park, a neke imaju i mogućnost varijacije tvrdoće stavljanjem i skidanjem različitih umetaka.

Vezovi
Vezovi su također napravljeni od lakših materijala, kao što su karbon i titanium, da se smanji njihova težina. Šire su konstrukcije kako bi, unatoč širine skije, omogućili prijenos sile na rubnike. Razni umeci i ploče za povišenje ne bi se trebali koristiti jer otežavaju održavanje ravnoteže. Veća širina skija umajuje mogućnost zapinjanja skijaške cipele za snijeg. 

Skijaški štapovi
U principu se ne razlikuju od onih za skijanje na stazi, iako je preporučljivo da su što lakši, kako bi smanjili inerciju prilikom rotacije, i manjih košarica. Najčešće se koriste barem 10-15 cm kraći štapovi nego inače.

Zaštitna oprema 
Sigurnost bi trebala biti najvažnija stavka u bilo kakvom razgovoru o freeski-u, a pogotovo kada govorimo o skijanju u fun parku. Skijanje je samo po sebi ekstreman sport, a kada tome dodamo sve elemente koji se nalaze u parku, i sve vratolomije koje se tamo izvode, zaštita treba biti na prvome mjestu. Kaciga i protektori neophodni su.

Park skijanje dalo je skijanju novu energiju i omogućilo i manjim skijalištima da privuku publiku, jer da bi se zabavili nisu nam potrebni nepregledni kilometri staza. Zapravo, kao sto ćemo vidjeti u slijedećem članku o "urban" skijanju, planina više skoro da nam i nije potrebna.