Kako odabrati školu skijanja i (ili) učitelja?

Ciljevi pohađanja škole skijanja različiti su. I dok jedni žele samo što duže i bez previše razmišljanja boraviti na snijegu, ili pak žele djecu ostaviti u školi da se mogu nekoliko sati bezbrižno skijati sa svojim boljim i lošijim polovicama, ima i onih (vjerovali ili ne) koji žele unaprijediti svoju tehniku skijanja, napredovati i podići svoj skijaški nivo za stepenicu ili dvije više.

U koju god grupu spadali odabir škole skijanja podjednako je bitan. Imali male ili pak velike ambicije u svojoj skijaško-rekreativnoj karijeri s lošom školom skijanja nećete naučiti puno (ili točno), bit ćete lakši za određenu svotu novaca, a k tome riskirate i zdravlje, da ne kažemo - život.

Po zakonu o Turističkoj djelatnosti, Zakonu o športu i još nekim "srodnim" zakonima uslugu škole skijanja smije vršiti isključivo tvrtka s prijavljenom takvom djelatnošću, turistička agencija koja angažira licencirane učitelje skijanja za privremeni rad na terenu, ili pak fizička osoba sa samostalnom djelatnošću (prijavljenim obrtom, nap.a.), koja ima završen kineziološki fakultet te najmanje državnu (IVSI) licencu učitelja skijanja, s markicom za tekuću godinu. Zašto je bitno da je samostalni djelatnik kineziolog? Zato što po zakonu na svoje ime ne smije otvarati obrt koji se bavi edukacijom u sportu, ako nije kineziolog, pa makar on i bio učitelj skijanja.

Ovo sve ne bismo spominjali kada u Hrvatskoj ne bi vladala sveopća konfuzija, koja kulminaciju dostiže sredinom zime, tj. zimskim školskim praznicima. U Hrvatskoj, ali i izvan nje često se pojavljuje velik broj škola skijanja, koje pod raznim maštovitim imenima, učiteljima s lijepim skijaškim odijelima i sl., nude svoje usluge svekolikom skijaškom pučanstvu, a bez da zadovoljavaju većinu gore spomenutih kriterija. To ne znači nužno da te škole ne znaju korektno odraditi posao, ali stavlja veliki upitnik na njihovo ime, a prihvaćanjem takve usluge odlazimo u sive i mutne vode mimo propisanih zakona.

Skijaški klubovi, primjerice, imaju pravo organizirati natjecanja, utrke, škole i sl., ali samo dok to nije s ciljem ostvarivanja dobiti, tj. dok god je sve priređeno isključivo za članove kluba, koji su prijavljeni u listi članova te uredno podmiruju svoju godišnju ili mjesečnu članarinu. Prema nekim podacima, pod krinkom skijaškog kluba u Hrvatskoj radi veći broj komercijalnih škola nego što ih radi pod okriljem tvrtke, obrta ili turističke agencije. Žalosno, ali istinito.

Iako je provjeravanje gore spomenutih podataka ponekad vrlo teško, ništa nas ne košta da barem pokušamo odabrati najbolje za sebe i svoje bližnje. U svakom slučaju, prilikom ugovaranja škole dovoljno je porazgovarati s organizatorom, ili na licu mjesta s voditeljem škole, ili ako ništa drugo uvijek možemo učitelja skijanja tražiti da nam pokaže iskaznicu s važećom licencom učitelja skijanja. On vam je to dužan pokazati!

Kada smo jednom zakoračili u legalu i sigurni smo da naši novci odlaze profesionalcima koji znaju što rade, preostaje nam odabrati najkvalitetniju i najpovoljniju školu. O cjenovnom kriteriju nije potrebno previše trošiti riječi, budući da je svatko za sebe najbolji financijski ekspert i znat će jako dobro prepoznati što je jeftinije i isplativije za njega, a što nije.

No pored svega posebnu pažnju potrebno je posvetiti na nekoliko organizacijskih detalja. Primjerice, prilikom dogovaranja tjedne škole skijanja dobro je obratiti pozornost na dnevnu satnicu škole, na eventualno (ne)postojanje pauze te njeno trajanje. Isto tako, nije loše otprilike saznati broj grupa i učitelja koji su na raspolaganju. Što je veći broj učitelja to je veća mogućnost za bolje usklađivanje grupa, tj. lakše je oformiti grupu približno sličnog skijaškog znanja. Ne manje bitan također je i maksimalan broj polaznika po grupi, za koji je idealno kada ne bi prelazio broj 8, dok 10 ne bi smio prelaziti ni u kakvom slučaju, jer se gubi bilo kakav smisleni efekt grupnog učenja i svladavanja metodičkih elemenata.

Kada smo saznali i ukalkulirali sve ove čimbenike, uvidjeli cijene i uvjete plaćanja, ako su polaznici manja djeca preostaje još provjeriti postoji li organiziran ski vrtić za djecu mlađu od 5 godina te ima li isti zaposlenu dadilju (tetu) na snijegu, koja će pomagati učiteljima u kritičnim trenucima. Ako pronađete školu koja zadovoljava većinu ovih kriterija budite sretni i odaberite ju bez razmišljanja, vjerojatno nećete požaliti.

Što se tiče privatnih satova, koji se obično dogovaraju u hodu i na samoj stazi, malo toga možete provjeriti, no najčešće nije niti potrebno, jer ste učitelja već imali prilike upoznati ili barem znate preko koje agencije je zaposlen. Ako izuzmemo odnos prema klijentu, izgled i elokvenciju skijaškog učitelja, faktor koji je bitan pri angažmanu istog svakako mora biti stručnost, koju jedino možemo kvantificirati prema posjedovanju važeće amaterske ili profesionalne licence učitelja skijanja. Ne pristajte plaćati satove nekome tko je stručan možda malo više od vašeg prijatelja, roditelja ili poznanika. Ipak nisu mali novci u igri. Nakon svega, opustite se, uživajte i ono što je najbitnije - vjerujte svom učitelju, jer upravo je on školovan za odgajanje novih generacija budućih velikih skijaša i skijašica.