Ana Rumiha interview

Snowboard. Kako je počela priča?

Prvi put sam probala snowboardati u Slovačkoj. Kako sam išla sa svojima par dana svake godine na snijeg, skijanje mi je dosadilo pa sam mamu namolila da mi iznajmi board. Ali, u principu nas je Čed u skateparku nagovarao da idemo s njim na Sljeme i tad sam 'skužila' da je to to. Ostavila sam se atletike i krenula u nomadski život po planinama.

Sve je počelo s nogometom u Španskom, bila si bolja od momaka, pa su te poslali na skate?

Ma nitko mene nije poslao na skate. Igrala sam nogomet jer je to bilo jedino što se radilo ispred zgrade, a i nitko me nije gnjavio previše. 'Skejtati' sam počela kada je jedan prijatelj jednoga dana donio nekakav skate, koji je sličio na pravi, i pokazao mi da se na tom može skočiti. Trebalo mi je 2 sata da naučim kakav-takav 'ollie' i od tada me nogometna lopta više nije vidjela.

I onda na snowboard?

Nisam iz prve uopće imala pojma da možeš snowboardati više od 10 dana godišnje i kada sam shvatila da postoje blizu glečeri i snijeg cijele godine počela sam tražiti bilo koji način da što više budem na snijegu.

Da li si skijala kada?

Skijala, skijala… 8 godina. Šteta izgubljenog vremena :D

Koji su ti ciljevi u snowboardu? Što želiš od svega toga?

Snowboard je moj život i cilj mi je uživati koliko god mi se pruža, putovati čim više i upoznati što više ljudi. Shvatila sam koliko su ljudi koji se time bave sretni i da svi uživaju na neki svoj način. Od svakoga naučiš nešto novo i sam postaneš sretniji i ispunjeniji. Priroda koja te u snowboardu okružuje dobro djeluje na ljude. Nekad je put do toga i preko natjecanja i malo težih strana snowboardanja, ali ako si dobro uravnotežen i pametno napreduješ, imaš najbolji posao na svijetu.

Kad ostvariš svoj cilj,što ćeš onda raditi?

Ma gle, moj cilj je već ostvaren. Poanta je da treba uživati i dok počinješ voziti jednako kao i onda kad ćeš jednoga dana možda to raditi kao posao. Osjećaj je isti. Ako si zadovoljan sa sobom i time što radiš stvari će se same po sebi poklopiti. Stvari su uzročno-posljedične, što više napreduješ, apetiti su ti veći, i ovisno o tome koliko stvarno želiš nešto, dogodit će se.

Daj nam molim te neki osvrt na prošlu sezonu? Zadovoljna?

Prošla sezona je bila dobra, puno sunca, dobro zdravlje, par dobrih rezultata na natjecanjima. Snijeg nas baš nije poslužio, ali uspjeli smo se snaći i završiti sezonu čak 10.8. na Les 2 Alpesu.

Prošle sezone si bila u Kanadi? Kako ti je bilo?

Pravo mjesto za Balkanca. Ma htjela sam ja ostati, ali mi nisu dali jer sam u mjesec dana uspjela prekršiti bar 5 zakona...'trespassala' privatni posjed, na stazi bez kacige,izbacili nas iz kluba jer je Andy 'posudio' lopatu koja nam je trebala za street sljedeći dan…uobičajeno. Sve u svemu bilo je mrak, posjetili Yanna u Montrealu, skejtali, snowboardali, igrali Bingo s penzionerima, pogledali Raptorse…

Gdje si sada trenutačno?

Trenutno sam po Europi gdje god su vremenske prilike dobre. Nadam se u Turskoj krajem tjedna. Vjerojatno opet Slovenija i Island krajem mjeseca.

Najbolji svjetski ženski snowboard brand Nikita Clothing? Kako je ta suradnja započela?

Otišla sam u travnju pretprošle godine na Nikitin 'contest' i pobijedila. Dobila sam ugovor i uzeli su me u tim. Stvarno sam zadovoljna jer su cijeli tim i ekipa na istoj frekvenciji i dali su mi dodatnu motivaciju za dalje.

Sad si u njihovom 'international teamu'?

Jesam. Sad smo već jedna mala obitelj.

Kakav je osjećaj bio dobiti "pravog" sponzora?

San svake žene… ne moram više brinuti za ormar, samo zaokružujem u katalogu i čekam poštara. Nikitin 'crew' je većinski ženski, i vibra je dobra, cure najbolje razumiju jedne druge. Dobra je komunikacija i imam osjećaj da se netko brine za mene i da im je stalo. Nisam samo broj na papiru.

Što dalje? Ima još nekih ponuda?

Počela sam suradnju sa Les Ettes (ženskim ekološkim parfemima za sport). Od nedavno vozim za Burn energetska pića, Nitro snowboards i Dragon goggle na europskom nivou.

Kakav ti je plan vezan za sponzorstva?

Trudim se probiti toliko da sam zbrinuta dovoljno da mogu raditi ono što volim. Sve bolje od toga će biti samo extra. Tako da je plan naći ozbiljnog domaćeg sponzora i promovirati zdrav život i sport.

Tvoja je disciplina SlopeStyle, Big Air? Imala si dobre rezultate u Europa kupu...

Najbitniji FIS rezultat je da sam na kraju godine bila 3. na svjetskoj FIS Slopestyle ljestvici.

Iskreno, ne brojim baš FIS rezultate, nisu mi baš srcu bliski. Anja i ja smo osvojile Europa kup i prošle godine u obje discipline.

Da li bi se htjela posvetiti jednoj od tih disciplina ili biti „allrounder“ ?

Za mene je snowboarding sve što sadrži snijeg i dasku na nogama.

Kako stojiš s 'freerideom', 'backcountryjem'...?

Ove godine nešto imam sreće, gdje god dođem padne snijeg i zasja sunce. Biti u netaknutoj planini je nešto zbog čega si sretan slijedećih sedam dana. Kao što rekoh, Turska krajem tjedna bi mogla biti vesela. Prognoza je metar snijega.


Kad ideš nekog nagovarati da prestane skijati i da počne boardat? Koji ti je 'ulet'?

Rasprava o bordanju sa skijašima je gotovo uvijek beskorisna. Ne trošim više vrijeme na to.

Zdravlje? Ti si se 'polamala' žešće?

A prošla sam kroz svašta, što zbog skejta, što zbog snowboarda, ali kad razmislim o svemu, uzrok je uvijek bio nepotreban. Ili sam bila prezaigrana, nisam razmišljala, nisam prekontrolirala stazu. Čovjek mora biti svjestan svojih mogućnosti i slušati što mu tijelo govori svako jutro prije bordanja. Hoće li biti dan za učiti nove stvari ili samo ponavljati stare, ili možda preskočiti jedan dan.

Kako sada stojiš? Je l' te drže kosti?

Sve je to suradnja uma i tijela. Puno više radim na psihičkom i fizičkoj kondiciji pa čuvam kosti. Male su ozljede neizbježne, ali takve se događaju i dok hodaš po cesti.

Natjecanja? Kako ti se da više ići po 'contestima'?

Sad stalno slušam – blago tebi, stalno putuješ negdje. Trudim se ići samo na 'conteste' koji su mi doista važni ili zabavni. Ipak je najbolje snowboardati s prijateljima, stvarati i otkrivati nešto novo.

Kakvi su planovi za ovu sezonu? FIS Svjetski kup u Slopestyleu…Sad su i to napravili! Što misliš o tome?

Eto baš smo se vratili, na žalost, bio je otkazan zbog previše snijega. Potrudili su se napraviti 'course' s railom, eurogap butter boxom i 4 kickera 'u lajni' tako da je to ličilo na neki manji X-Games. Ali, znaš kako je, FIS je FIS, a snowboarding snowboarding.


Što općenito misliš o FIS-u i sl.? Razlike s TTR-om?

Najjednostavnija razlika bi bila da kad dođem na TTR contest jedva čekam voziti course koliko god ogroman bio, a kad dođem na FIS tekmu uglavnom čuvam živu glavu da sve bude u redu do kraja natjecanja i da se 'ne zeznem' na nečemu što nije dobro napravljeno.

Zašto ne voziš više TTR natjecanja?

Gle, čim dobim auto i sponzora za stalno, ja krećem bez problema. Svake godine ista priča, počnem sezonu natjecanjima pa onda kad sve završi počnem trenirati, umjesto da je obratno.

Hoćeš li snimati kakav video?

Ove godine snimam 'all girls movie' s Lipstick Productions. Conny Bleicher je okupila najbolje europske boarderice. Sad smo bili u Finskoj, snima se ozbiljno.



Kako izgleda snimiti jedan 'part'? Koliko truda se mora uložiti?

Ja sam još daleko od snimanja jednog konkretnog parta, ali kad pomislim koliko je truda trebalo za snimiti nešto ovako kao što je moje prošle godine mogu samo zamišljati. Prva stvar je da trebaš ljude uz sebe. Sam ne možeš ništa. Kolika je vjerojatnost da je sunce, da se osjećaš dobro, da je kamerman pored tebe i da uspiješ trik koji želiš. I koliko si sretan kad snimiš nešto što si htio, toliko si razočaran kad nešto pokušavaš i dođeš doma ni sa čime.

HR-scena… Tvoje mišljene o današnjoj situaciji?

Scena je najbolja što može biti. Kad bi se dobio neki poticaj i napravio sadržaj za klince u roku par godina scena bi buknula. Da imaju 1 rail pa već 10 klinaca skače po njemu svaki dan poslije škole. Ovako, koliko nas ima ima, nadam se da će ovo što mi radimo danas barem malo prokrčiti put sljedećoj generaciji. Ma dok god padne pokoji snijeg i ja mogu doći na Sljeme i naći još 10 ljudi, pa makar oni i pili pivu, scena je tu.

Koje je riješenje?

Riješenje je da se omogući komad staze na Sljemenu i Platku gdje bi se postavilo nešto i osigurala osoba koja bi se za to brinula. A ratrakisti kad se zamole, da pomognu i srede stazu, a ne sabotiraju da bi dokazali da to ne može funkcionirati. Stvar je vrlo jednostavna uz malo dobre volje.

Financije? Koliki udio imaju sponzori, roditelji i ti sama?

Financiram se od stipendije grada Zagreba i sponzora. Nisam na sreću više roditeljima na teret iako još uvijek imam pravo na bezbrižan život kad dođem doma. To se najviše računa.

Uzori idoli, je l' imaš kakve da nabrojiš? Tko te inspirira?

Marie-France Roy i Travis Rice. Kod MFR sam definitivno prvi puta vidjela snagu i stil koju sama želim postići.

Što radiš kad ne boardaš?

Kad ne boardam, učim, skejtam, vozim bicikl, sviram gitaru, družim se s prijateljima, nadoknađujem 'starcima' vrijeme kada me nije bilo doma…planiram kamo i kada dalje.

Kako te tretiraju kao curu koja 'skejta'? Je l' te čudno gledaju kad 'skejtaš' po gradu ? Ili ti možda plješću?

Ljudi koji me znaju me tretiraju kao i svakog drugoga tko 'skejta'. Dok ljudi na cesti većinom ne ostanu hladnokrvni, dojam je uvijek ili super negativan ili super pozitivan.

Uglavnom je lakše dok se vozim jer onda vide da ne nosim skate za šminku, ali ako slučajno negdje hodam s njim u ruci onda svašta čujem. Jednom sam od nekud putovala cijelu noć i ujutro hodam poluspavajući po kolodvoru i trojica mi dobace: Gle, ne znaš ni hodati, a kamoli se voziti na tome :D

Neki planovi za budućnost? Ili nikada neće završiti?

Kuća na planini, rad s klincima… ne želim da ikada završi. Nekako sam na planini najviše svjesna da živim.

Najbolje mjesto za freeride/backcountry.

Vogel

Naj park?

Dachstein superpark

Najzgodniji frajer?

Robert Downey Jr

Daj nešto pametno za kraj..

Uživajte ljudi u svakom danu, volite se, poštujte…