Anja Štefan interview

Sezona je odlično počela! Četvrto mjesto na Horsefeathers Pleasure Jamu, kakvi su dojmovi?
Atmosfera i setup na samom natjecanju bili su izvrsni, tako da sam uživala u svakom runu. U biti, jedno od natjecanja koje sam vozila sa zadovoljstvom. Tako se sve nekako poklopio, pa je došao i rezultat s kojim sam jako zadovoljna.

Uz tako jaku konkurenciju! Kako to komentiraš?
Ne znam što bih rekla. Polufinalnu vožnju sam dosta dobro odvozila, i plus malo sreće me je na kraju i dovelo do 4. mjesta. Dosta cura je imalo problema sa brzinom.

Da si landala onaj zadnji Fs 540 bila bi bar druga? Misliš li i ti tako?
Hmm. Ne znam. Vjerojatno bi bila treća. Iako sam u superfinale s istim runom ušla kao druga. Drugoplasirana je imala jako dobar run, ali nikad ne znaš.


Prošla sezona ti je odlično počela! Ušla si u polufinale na prvom Svj. kupu? Kakav je to osjećaj bio?
Da dobar osjećaj! Bilo mi je teško povjerovati u to s obzirom na run koji sam odvozila. Nije baš da sam pokazala sve što znam. To me je u biti još više motiviralo za polufinale. Koje je na žalost, bilo otkazano.

Mjesec dana Finske s Morenom. Kakva su iskustva?
Što se tiče treninga i halfpipea, zadovoljna sam rezultatom! Halfpipe je bio malen, ali sasvim dovoljan za učenje osnova, što je meni i trebalo. Trenirali smo i Big Air, što mi je na kraju bilo doista dobro iskustvo. Finska, kao zemlja po zimi, nije mi se baš dopala. Dosta je mračno, kratak je dan bez sunca, na skijalištu je bilo jako malo ljudi. Tako da nam je i raspoloženje bilo u skladu s tim.

Idemo od početka! Reci nam nešto o sebi.
Živim u Rijeci, moglo bi se reći. Imam 20 godina i mogu reći da živim punim plućima! Jako volim putovati, stjecati nova iskustva i poznanstva. Članica sam Snowboard kluba Mladost. Imam jako dobre roditelje, i brata, koji me podržavaju u svemu! Voljela bih cijeli život ostati u bordanju. Dati sve od sebe, postignuti svoje ciljeve, raditi s djecom, omogućiti im da prožive 100 puta više nego ja.

Snowboard. Kako je sve počelo u toj priči?
Za to su zaslužni moji roditelji.

Kao mala sam skijala, a onda se moj tata ''zapalio'' za snowboard, kupio mi opremu i naučio me voziti! Mogu reći da mi je bilo dosta lako, uostalom kao i u svemu u životu.. Hvala mami i tati!

Kasnije sam postala članica snowboard kluba "Nine" gdje sam počela učiti osnove freestylea. Naš ''vođa'' Miki (Miki Toskić op.u.) nas je vodio okolo naokolo, i učio osnovama i malo po malo sve je to postalo ozbiljnije, savez puno ulaže u mene, došli su i neki rezultati i novi ciljevi!

Počela si kao jako mlada djevojka, zvali su te "agresiva", zbog čega baš tako?
(smijeh) Počela sam sa četrnaest godina kada sam išla u prvi razred srednje škole. Prije nego što sam ''ozbiljnije'' ušla u svijet bordanja trenirala sam judo, koji mi je, mislim, i jako pomogao tj. imala sam dobre fizičke predispozicije. Od tuda je i potekao nadimak – agresivna! A sad sam vjerojatno pospana "stara baba" (smijeh).

Koji su ti ciljevi u snowboardu? Što želiš od svega toga?
Želim dati sve od sebe! Bordanje mi predstavlja svrhu svega ostaloga sto u životu radim. Ove sezone krenula sam voziti halfpipe koji je olimpijska disciplina, a nikada se ne zna, mogla bi u tom smjeru. Trudit ću se, skupljati znanje od boljih, te ga kasnije nadam se prenositi drugima.

Kad ostvariš svoj cilj, što ćeš onda radit?
Imati djecu i truditi se da oni ostvare svoje ciljeve! (smijeh)

Ideš na veliki broj natjecanja. Što te tjera naprijed?
Ljubav! Svakim natjecanjem stječem novo iskustvo. Dobro je znati na čemu si, vidjeti druge cure bolje od tebe, dobiti motivaciju za napredak. Tu su i novi ljudi, nova mjesta.

Tvoje su discipline SlopeStyle i Big Air? Imala si dobre rezultate u Europa kupu, zar ne? 
Da SlopeStyle, Big Air, a od ove godine sam počela i HalfPipe voziti.

Prošle godine zauzela sam prvo mjesto na konačnoj ljestvici FIS Europa kupa u Big Airu, te 4. mjesto na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Valmalencu, Italija. Još dvije pobijede na Kopaoniku (BA i SS), 8. mjesto na Univerzijadi u Kini(HP), te par drugih i trećih mjesta na EC (BA, SS) u Austriji, Bugarskoj, Sloveniji.


Da li bi se htjela posvetiti jednoj od tih disciplina ili biti "allrounder" ?
U skoroj budućnosti ću se više posvetiti Halfpipeu, ali nikako neću prestati voziti BA i SS! Dakle ''allrounder''.

Halfpipe, s Morenom?  Počela si nedavno.
Da! I oduševio me. Predobar osjećaj voziti ga, uživancija.

Kak stojiš sa freerideom, backcountry i sl.?
Nažalost slabo, rijetko kad ulovim kakav dobar freeride.

Kako ubuduće misliš trenirati, koliko ti uopće treba trener? Za SlopeStyle i Big Air?
Treba. Puno znači kada ti netko ukaže na pogreške koje je sam teško vidjeti. Nažalost treneri su jako skupi, pa stoga za nas i prilično rijetki. Puno znači kada netko prati tvoj napredak. U Finskoj nas je učio Nicke (Niklas Hollsten op.u.), a za sada nemamo trenera.

Tvoje mišljenje o hrvatskoj snowboard sceni?
Ide na bolje! U zadnjih par godina jako je puno ljudi počelo voziti, jako se puno ljudi angažira za napredak, kako individualaca, tako i ukupne scene. Juniorska reprezentacija u koju će se ulagati. To je veliki pomak.


Koga bi izdvojila od svih naših snowboardera da bi mogao napraviti neku "ozbiljniju" karijeru?
Od cura bi svakako izdvojila Morenu Makar i Anu Rumihu! Morena se trudi, trenira i nadam se da ćemo je gledati na sljedećoj Olimpijadi! Od dečki ne bi htjela nikoga izdvajati! Svi se jako trude i puno napreduju!

Tvoja predviđanja u budućnosti za cijelu scenu?
Imat ćemo parkove, puno, puno motivirane djece! Puno više iskusnih ljudi koji će im moći pružiti znanje.

Da li imaš strah ili tremu pred neko natjecanje?
Naravno! Onu ''pozitivnu'' tremu. Ali većinom je atmosfera na svim natjecanjima odlična tako da je teško razviti neki strah. Obično dobijem još veću motivaciju.

Koliko ti pomažu roditelji, koliko Savez, sponzori?
Savez jako puno ulaže u mene. Roditelji također!

Imam veliku potporu kod kuće, kako moralnu tako i financijsku.

Imam osjećaj da bi roditelji i zadnju lipu potrošili za bratovo i moje bordanje odnosno sreću. Od sponzora (Ride snowboards, Knitty headwear i Threepi designz, nap.a.) također dobivam financijsku potporu i opremu.

Sa kim i gdje najčešće voziš?
Po zimi, kad nisam po natjecanjima najčešće sam u Sloveniji na Vogelu. Odličan park, super atmosfera.

Po ljeti obožavam voziti na Dachsteinu. Urška Pribošič, Ana Rumiha, Cilka Sadar, Morena Makar i Mateja Kordič su dobitna kombinacija. Naravno i naši dečki iz Rijeke i Chad (Nikola Vrhovec, op.a.). Svaki dan upoznajem nekog novog - to je još jedna od čari bordanja.

Kako se nosiš sa silnim putovanjima?
Obožavam putovati.

Kako stojiš sa ozljedama?
Evo kucam u drvo. Ova sezona je prošla super. Bilo je par manjih ozljeda, ali ništa vrijedno spomena. Dobro, ni jedna ozljeda ga nije vrijedna. Samo se treba potruditi da i ostane tako.

Koji su ti strahovi? Čega se najviše bojiš?
(Smijeh) Pa, nemam ih za sad. Osim velikog medvjeda u šumi.

Koliko ti se sviđa snimati video partove?
Iskreno? Kad vozim uvijek sam toliko nabrijana da sam malo lijena. Dobar "feeling" je snimiti nešto novo. Osjetiti taj ''izazov''. Smatram to jednim velikim pokretačem za našu scenu u Hrvatskoj, motivaciju za klince.

Odnedavno studiraš? Što?
Logistiku i menadžment u pomorstvu i prometu.

Kako uspijevaš iskombinirati fakultet i boardanje? Da li stigneš sve?
Na faksu mi jako izlaze u susret! Uvrštena sam u posebni program za sportaše tako da ne moram prisustvovati predavanjima.

Da li više voliš clubbing ili više lagane večeri?
Ovisi o raspoloženju i ekipi, planu, i vremenu za sljedeći dan, ali volim partyat.

Za kraj neku mudru poruku čitateljima Skijanje.hr magazina
Nemojte odustati kad vas prvi put zaboli stražnjica! (smijeh) Preko prepreka do cilja!