Conny Bleicher

 Orginalno iz Munchena, sada na Tirolskoj adresi, ova iskusna snowboarderica vozi za Elan snowboards, 686, Smith, Drake, Northwave, Coal, Bakoda, Les Ettes, KIUU predstavlja sebe u interviewu za Skijanje.hr

Krenimo od početka. Kako je počela tvoja snowboard priča?
Pa, počelo je ’95 u Spitzingu, malom skijalištu udaljenom 40-ak  minuta od Munchena. Sa prijateljicom sam išla tamo gotovo svaki vikend, te smo nakon nekog vremena počeli skakati po hupserima na stazi, pa 180-i i tako je to krenulo!

Nakon toga smo krenuli vozit parkove, i tamo sam otkrila pipe, te sam samo to vozila! Kada sam otkrila powder, stvari su krenule svojim tokom, te sam bila toatlno zakačena na sport.

Kada si počela sa natjecanjima?

Počela sam 2001. te sam se kratko natjecala, dok je još ISF postojao, a nakon što se raspao, počela sam voziti kickere , te se natjecati! Tamo sam upoznala Lisu Filzmoser i Vanessu Waldenhofer, te se novo prijateljstvo rodilo!

Tko je utjecao na tvoju vožnju?

Uglavnom prijatelji sa kojima vozim. Definitivno nisam solo brijač! U početku sam vozila sa dečkom i njegovim muškim prijateljima, a danas imam ekipu, KIT girls koju čine Lisa Filzmoser, Silvi, Julia, Aline, Basa, Vanessa…

KIT girls?
KIT Girls je ekipa frendica koje dijele istu strast za putovanjima, partyjima, snowboardu! Počelo je sve negdje 2001. sa Lisa Filzmoser, Vanessa Waldenhofer, Kathi Glatz, Sabs Zundel i Nina Wendt. KIT -  Keep it Tight Girls, to nam znači dosta, te sa njima su uvijek najbolji provodi!

Prema tvojem mišljenju koje cure bi izdvojila za najbolje?
Ima ih jako puno, ali izdvojila bi Marie-France Roy, Jamie Anderson i Sarka Pancochova, kada ih gledaš sve što rade izgleda prelagano.

Što di je draže, vozit po parku ili bježat van staza?

Ako ima powdera, odgovor je jasan, odmah sam tamo! Iako, danas su powder dani sve rijeđi, tako da sam u parku skoro cijelo vrijeme. Volim skakati kickere i vozit pipe, ali jibbanje ne volim, bojim se “tih” railova!

Da li više snimaš filmove ili ideš na natjecanja?

Više volim snimati filmove, ali sam više po natjecanjima. Malo čudno, zar ne?! Razlog tome je da nema puno ženskih produkcijskih kuća, tako da je dosta teško snimat za njih. Još teže od toga je snimiti part za mušku produkcijsku kuću. Prije nekoliko godina smo (KITgirls) se prijavili na “Film Up” festival.  Kada snimaš video, uvijek si u misiji da nađeš dobru lokaciju, čak i kada nema dobrih snježnih uvijeta. Kada se natječeš, imaš fiksiranu listu datuma i mjesta di moraš biti u određeno vrijeme, ali više nisam toliko u tome. Sada odlazim samo na dobre conteste kao BEO ili Chicken Jam, a ostalo vrijeme provodim sa fotografima radeći fotke za časopise.

Pošto si dio stare škole, koliko je danas snowboard drugačiji od onog iz 90-ih.?

Bilo je sve puno lakšte, nije bilo toliko profesionalno kao danas. Snowboard danas je jako ozbiljan, naspram onog što je bio!

Kako misliš ozbiljan?

Pa, za mene je snowboard uglavnom dobra zabava i provod!Uvijek će mi biti to! Sa druge strane razumijem nove generacije, koje moraju “trenirati” nove trikove kako bi napredovali i bili najbolji. To je ozbiljno!

Što misliš kako će snowboard kao sport izgledati za deset godina?

Biti će više opće prihvaćen, i tretiran kao “pravi” sport, ne kao trend. Samo neznam koliko bi to dobro bilo za sport? Naš lifestyle će ukrast tisuće skijaša – što nije dobro…(Smijeh!!)

Njemačka snowboard scena…

Da budem iskrena i nisam dio te scene. Jesam njemica, ali skoro sam cijeli život dio Austrijske snowboard scene. No, prije je bilo odlično na Zugsptizu, GAP sessioni cijelo ljeto, no to više n postoji, tako da se sve lagano ugasilo. Cijela scena je bila Xaver, jan, Isenseven, samo su neki od njih…

Austrijska scena?
Možete sve to strpat u jedan koš. Ovisi od regije do regije i ovisi na što se fokusiraju lokalni rideri. Npr. Piratesi snimaju odlične filmove i svake godine su bolji i bolji. Zatim, Ästhetikeri, kao što su  Wolle Nyvelt, Steve Gruber, Friedl Kolar, oni su legende i ubijaju backcountry. Ima još ekipe iz Schladminga kao što su Herby Thaler i Phips Gruber.

Kada si se preselila u Innsbruck? Zašto?

Dojadilo mi je voziti se iz Munchena cijelo vrijeme, pa sam se preselila u Innsbruck, jer je bliži planinama. Moja dobra priajteljica Aline, već je živjela tamo pa sam se i ja doselila. Jedan od razloga je bilo i sveučilište, koje je stvarno odlično!
Tu već živim četri godine i super mi je!

Chicken Jam?

To je jedino natjecanje koje je preživilo dan danas, a orijentirano je samo na cure! Format je odličan, što stvarno cijenim. Odličan je osijećaj kad se sve cure nađu i voze cijeli dan. Park je dizajniran samo za cure, što znači da te je manje strah skakati velike kickere…

0d 2005. si u Elan snowboards teamu. Dojmovi?
Ponosna sam što sam dio Elan Chicas-a. Cool je biti u tom teamu sa najboljim frendicama, Lisom i Dominique. Uvijek se veselim kada se idem naći sa njima. Boardovi od Elana su super, a posebno ženska linija. Koriste samo najbolju tehnologiju, a grafike su lude!

Daj nam opiši kako izgleda tvoj  dan na boardanju?

Naravno ovisi di se nalazim. Ako predpostavimo da sam doma u Innsbrucku, prvo pogledam prognozu, pa ako je dobro onda idem boardati. Probudim se oko osam, doručak, onda idem u Nordpark, Penken ili Ehrwald. Usput pokupi neke od svojih prijatelja, Lisa, Basa, Julia. Uglavnom sam u parku, ako nema powdera naravno, i tako cijeli dan dok se ne izmorim. Ako je powder dan, onda idem voziti freeride ili radim neki photosession sa Carlos Blanchard-om.

Kako ti se sviđa Hrvatska?
Odlično je! Imala sam super provod u Poreču, kada je bio Elan meeting. Išli smo plivati, wake session na moru, odlično! Imate prelijepu obalu i super ljude!

Neke zadnje riječi za naše čitatelje?
Let your freak flag fly!