I. Kostelić: "Odvezao sam možda i najbolji spust u karijeri"

Ivica Kostelić na novinsku je konferenciju stigao s licitarskim srcem ovješenim oko vrata. No ovaj znak ponosa na grad iz kojeg potječe sutra će zamijeniti olimpijska medalja, i to ukupno četvrta srebrna. Saznanje o ukupno 10 olimpijskih medalja obitelji Kostelić mami osmjeh na lice i puni nas ponosom: "Olimpijada je nešto posebno za mene i moju obitelj i uvijek nas dodatno motivira. Iako svi vole i pamte pobjednike ja sam se očito specijalizirao za srebra, no ne smijem biti nezahvalan. Imao sam danas jako dobre izglede za zlato, pogotovo nakon što sam odvezao vjerojatno najbolji spust u karijeri, no jedan čovjek je ponovo bio bolji i na tome mu čestitam", gotovo je u dahu izrekao Ivica Kostelić nakon odličnog nastupa u superkombinaciji te se osvrnuo i na Gipsovu postavu staze: "Puno se diskutiralo oko postavki staza mog oca, no budite sigurni da one od skijaša traže najbolje. U njima nema slučajnih pobjednika. Ne govorim to zato što je riječ o mom ocu, nego je to jednostavno tako, a današnja utrka je samo dokaz tome", konstatirao je Ivica pred novinarima te priznaje kako u gornjem dijelu prepunom rupa nije želio riskirati pa je pustio skiju tek u donjem dijelu; "nisam želio biti glup i pasti na glavu i prokockati sve. Da je staza bila očuvanija bila bi druga priča".

Teret medalje i vjerojatno njegovih posljednjih Olimpijskih igara bio je vidljiv: "Između vožnji sam bio užasno nervozan. Bio sam valjda u predinfarktnom stanju. Mislim da mi je puls u mirovanju bio 120. Sada mi je pao kamen sa srca. Bilo mi je grozno što su mi nakon spusta svi dolazili i čestitali, to sigurno nije bilo dobro i rekao sam im da sačuvaju čestitke za kraj. Do sada je bilo dosta sumnji što svi skupa možemo očekivati od ove Olimpijade jer znamo koliko sam problema imao ove sezone, no ipak je Olimpijada izvukla dodatni motiv da sve bude ok". Podijelio je Ivica i svoje osjećaje po ulasku u cilj te kaže kako je pomislio samo jedno: "Šteta!". Šansa za zlato nikad nije bila veća.



Izvedba slaloma nije bila na najvišoj razini na kakvu smo od Ivice navikli, a Vedran Pavlek je u svemu pronašao i nešto dobro: "Slalom moraš skijati onako kako si sada skijao u donjem dijelu staze", jasan je bio direktor reprezentacije, no pogled prema kraju ZOI-a i slalomu nije baš sasvim pun vedrine: "Slalom mi baš i ne ide. Vidjelo se to i danas. No vjerujem da se neke stvari nakon ove medalje mogu promijeniti i da sve skupa može krenuti u drugom smjeru, iako sam ovu medalju prvenstveno osvojio spustom. Nakon odličnih treninga spusta nadao sam se da to neću prokockati u utrci. I nisam, neke dijelove sam odvezao još bolje".

Ivičina koljena i Soči se ne vole, to je poznato. Prije dvije godine je Ivičino koljeno popustilo pod silama nakon doskoka. Situacija je i ovoga puta slična, no ipak bez većih posljedica. "Skokovi nisu normalni. Sile na koljena su strašne i usprkos svim lijekovima koje sam popio koljena su bolna". Vjerujemo kako će se bol zaboraviti na Medal Plazi, na kojoj će se Ivica pojaviti četvrti puta. "Zanimljivo je to. Ljudi se mijenjaju, skijanje napreduje, a ja sam još uvijek ovdje, već treće Olimpijske igre. Drago mi je da postoji ta konstanta", iskren je bio Kostelić.