Poz,
Pošto sam vidio puno tema oko pripreme skija i dosta se ovdje pričalo o tome, dao bi nekakav osvrt na stečeno znanje (amatersko) i ono što bi trebalo napraviti za skije za rekreativno skijanje.
Ovdje možete naći korisne upute i rasprave što i kako:
http://www.backcountry.com/explore/ski-tuning-in-8-easy-steps-8-videos
http://www.skituning101.com/2010/02/ski-tuning-101-presents.html
http://www.racewax.com/t-edge-tuning.aspx
http://www.epicski.com/t/88090/ski-waxing-how-to-do-it-proper-way
http://www.xcskiforum.com/viewforum.php?f=13

Najvažnija stvar je redovito održavanje isto kao vaš ljubimac na četri kotača, bilo kakva rasprava je suvišna i to vrijedi i za početnike. Nakon svakog skijanja skije se obrišu krpom i kopče od pancerice se isto tako operu. Ono na čemu mi skijamo nije prirodno i ima dosta kemije koja oštećuje metalne površine ako se ostavi duljem izlaganju.

Ako ne planirate sami raditi servis onda bi trebala naći servisera i barem na početku i kraju sezone napraviti servis (po potrebi i u sezoni ako intenzivnije skijate). Iako ako to radi kao gore navedeno zadnji servis i prvi servis u sezoni se preklapaju po opsegu posla tj. zadnji servis bi trebao biti tako napravljen na način da se za iduću sezonu skije samo izvade, skine vosak ili neko drugo sredstvo i spremni ste za skijanje.

Oko isplativosti rađenja servisa, izbora alata neću obrazlagati jer ovise oko vaših financijskih mogućnosti, samo ću napomenuti ono što nikako ne bi smjeli raditi ili izostaviti. Pa možemo krenuti redom.

Uzmemo skiju i stavimo je na radnu površinu po mogućnosti veliku, osvijetljenu, čistu i relativno toplu oko 15°C. Škripac ili nešto slično je poželjno imati, ali oni inovativni će se snaći. Skija mora imati dobar oslonac na onome što radite kako bi mogli prenijeti potrebne sile. Pregledamo skiju, bazu i rubnjake, ako vidimo neke hrđu, nakupine onda to skinemo s „Oxyd stone“.

Baza – provjera plohe baze
Ovo je najvažniji, daleko najvažniji jer sve što radite radite s alatom oslonjenim na bazu kao „ishodišnu“ točku, svaka neravnina će se isto tako manifestirati na daljni rad (govorimo o kojoj stotinki mm). Uzmete nešto ravno i pomakom po bazi svaki 10 cm gledate ravninu baze, najbolji primjer je skiju usmjeriti prema svijetlu i pomičući „metalno ravnalo“ gledati ravnost baze. Ravnanje baze je skoro pa nemoguće izvesti u kućnoj radinosti, pa je za početnike bolje da im se to odradi na nekoj mašini u ski servisima. Popravak rupa na bazi je relativno jednostavan: rastopi se p-tex, lagano se vuće iznad oštečenja dok ne pokrije cijelo prostor, sastruže se s metalnim strugačem, pošmirgla (može se i s grubom turpijom isto sastrugat).

Baza – brušenje rubnika
Imamo bazu ravnu i potrebno je početi s brušenjem s turpijom (prije svakom brušenja provjeriti da ne bude nečistoća na bazi i rubnjaku). Moja preporuka je ako se može dvije turpije (13 zuba po cm i 20 zuba po cm), a ako ne jedna će biti dosta(15 zuba po cm). Za početka turpije mogu biti i „domaće“ samo treba biti oštra. Alat kojim se to radi je „base edge guide“, ima raznih multi alata koji imaju sve u jednom, ima s promjenjivim kutem, profesionalnih s metalnim tijelom i samo jednim kutem itd. Ja bi svakako izbjegao plastične. Poslije turpijanja čije tehnike imate na svim stranicama i video klipovima pristupate finijoj obradi, prema nekim preporukama (to i ja napravim) uzmete turpiju omotate s brusnim papirom (180-240) i prođete nekoliko prolaza prije nego što krenete s dijamantnim „turpijama“ (zovu se dijamantne turpije ili kamenje) lagano dižući gradaciju. Po mom izboru 3 su i previše (200, 400, 600), ako je jedna odlučio bi se za 400 (320). Iako neki navode da nije potrebno, a neki da se dio posla finog brušenja može izvesti i s šmirglom. Po meni je obavezno potrebno poslije prolaska turpije proći s nečim, a na vama je da odlučite do koje gradacije ste spremni ići. Za završnu obradu se koriste brusni kameni i keramički. Za početak možda to ne bi preporučio, a onda kroz godine uvidite potrebu i za tim. Definitivno imaju prednosti, ali mana je cijena.
Izbor kuta pod kojim ćete sve ovo raditi je prvenstveno tehničko pitanje, pa stoga za napredne 0,5°/2° ili 3°, početnike 1°/1° (bazni/bočni kut).

JEDNA VAŽNA NAPOMENA – SMIJER KRETANJA SVIH ALATA JE UVIJEK OD VRHA PREMA REPU.

Bočni kut se radi slično samo ima drugi alat – kutnik , a postupci brušenja su slični. Isto tako imate brdo različitih alata, od multialata,aluminijskih, čekičnih i sl.Ponavljate isti postupak i kreće se prvo s turpijom. Način na koji se vuče turpije i broj prolaza imate u brdo videa. Umjesto brusnog papira 180-240 se koristi 320 i ono što nisam napomenuo je da nakon što završite s brušenjem baznog rubnjaka s šmirglom onda krenete s bočnim rubnjakom i radite do faze s finog brušenja. Takva naizmjenična radnja obrade baznog i bočnog rubnjaka omogućava da nemate preoštar rub tj. ostatke od oštrenja koji ostaju na rubu, a trebaju se skinuti, maknete. Ako ne planirate neke velike zahvate na rubnjaku nije potreban „side planer“.
JEDAN SAVIJET – KADA OVO SVE RADITE OZNAČITE FLOMASTEROM CRTE OKOMITO NA SMJER BRUŠENJA I SVAKO MALO ČISTITI SKIJE NA KOJIMA RADITE (PENZL, ČETKA, KRPA, PAPIR).
Po meni je ovo jako bitno (može se povući flomasterom crta debljine 5 mm cijelom dužine skije po rubnjaku) i u principu je najvažnije za turpijanje jer ona skida najviše materijala. Ovo je jedini kriterij da vidite kako skidate materijal, koliko i u kojem je stanju rubnjak. Ono što se zna desiti je da bi izveli ivicu rubnjak morate skinuti i dio baze, a pritom držeći isti kut. Tu se vidi koliko je sama baza ravna i pod kojim kutevima su izvedeni rubnjaci.
S time smo nabrusili skije i slijedi čišćenje baze i voskanje.

Čišćenje baze
Postoje razna sredstva, otapala i sl. Način koji najmanje oštećuje bazu je čišćenje toplim voskom (iako to koriste napredniji) i relativno jeftin. Stavite vosak i dok je još relativno mekan (odstoji 5 min) sastružete ga i ponovo iščetkate.

Voskanje
To je znanost i postoji bezbroj varijanti, tako da uzimajući s rezervom sve moguće ja ću reći svoja iskustva (koju su skromna u praksi, ali se temelje na puno savjete i pročitanih preporuka ski servisera iz WC ). Bazni vosak se stavi koji se uredno koristi i kao univerzalni, može se koristiti pegla domaća. Ono najvažnije je temperatura, kako znati da nije previsoka ili preniska. Postoji jedan test kada vučete voskom po baznoj plohi relativno sporom brzinom (cca 25-30 sec – 170 cm) vosak koji iza vas se iz tekućeg pretvara u kruti ostavlja „trag“ taj trag treba biti dugačak 10-15 cm od prolaska pegle. Kao što vam se i čini ova metoda je „prst puta oko“, ali ako ne ide tako onda po termometar. Naneseni vosak ostavite neko vrijeme, ako imate vremena i preko noći. Ponekad taj vosak slobodno prepeglajte – poanta toga je da želite da vosak što dublje pentrira u samu bazu, pa je na ovaj način omogućeno zagrijavanje baze i širenje pora te kroz više ponavljanja (2-3) omogućeno bolje upijanje voska. Sa rubova skinite vosak dok je još topli. Nakon što se vosak stvrdnuo (0,5-1 h i više) sastružete vosak s oštrim ravnim plekiglasom, NIKAKO METALNIM (metalni se koriti za ravnanje baze). Nakon struganja ide četkanje, ovo tako zvuči jednostavno i skoro pa je da znate koju četku odabrat. Danas će te naći oprečna mišljenja, ali moja iskustva su sljedeća ponovo koristim četku od bakra/mjeda kojom sam prije voskanja očistio bazu a poslije voskanja skinuo višak voska. Ostavljanje voska poslije struganja je pogrešno, jer kao što svi govore vi ne skijate na snijegu nego na tankom sloju vode, e sad se vi pitajte gdje ta voda onda ide ako je vosak zapunio sve pore. Neki će vam preporučiti sintetiku-najlon četku kao prvu, međutim moja su iskustva da ona slabije prodire i skida vosak, pa zato nju koristim kao drugu četku, a zadnju koristim od konjske dlake. Ako se netko odluči za daljnje voskanje što uopće nije loše (recimo kombinacija na bazu tvrdi vosak, a poslije neki mekši ) potrebno je ako još netko želi i proći s „finish cork“. Pošto četke nisu jeftine uopće treba odlučit koje su vaše mogućnosti, pa da li jedna, dvije ili recimo tri. Ako je jedna onda je to sintetička-najlon ili bakrena (postoje oprečna mišljenja), ako su dvije onda kombinacija bakar/najlon ili bakar/konjska dlaka, a naravno ako su tri onda sve tri navedene. Postoji još četki za finiširnje/poliranje, nekih međučetki i sl. Samo bi htio napomenuti nemojte koristiti četka za roštilj, metal i sl., jedina metalna četka za koju ja znam i koristi se u skijanju nije za primjenu u današnjem servisiranju skije tj. čelična metlana četka ima primjenu i danas, ali bi rekao da je to specijalan slučaj i radže je ne spominjati dok nemate prakse i potrebe (i iznimno je skupa). Jedine dvije/tri četke koje ja koristim iz kućne radinosti su sljedeće velika ribača četka (čišćenje baze tokom cijelog servisa, ne nakon stavljanja voska), mekša četka od najlona (čišćenje prilikom voskanja) i mekana najlon četka za cipele (čišćenje drugih četki punih voskom).

U svakom od ovih korak je poželjno čišćenje i zaštita skije, alata, radne plohe i sl.
Spremanje skije preko godine je najbolje napraviti tako da se povoskaju baza i rubovi. Ako to niste u mogućnosti onda ih premažite onim đepnim voskom i zaštitite rubnjake s time ili nekom masnočom koju morate skinuti prije skijanja.
Sigurno sam nešto zaboravi, ali budemo dopunili.
P.S. Alat je bolje kupovati u većoj narudžbi, pa se dobije i bolji popust ili kupovati kad su akcije.

Jel bi bio neko ljubazan i stručan da napiše i nekim redosljedom šta bi čovjek doma morao još nabaviti za neko ljetno održavanje i neke poluservise do trenutka brušenja skije koje bi obavio u servisu ipak.

Znači koje je preporučljivo sredstvo za čišćenje podloge ili spray, koji je vosak i sredstvo poželjno staviti za skladištenje.

Da je to dobavljivo u našim zagrebačkim dučanima.

Cilj mi je što bolje očuvati skije preko ljeta, kao i period između skijanja....vidim toga ima od homelkola brdo ali ne znam šta bi od toga točno kupio, vidio sam da ima vosak koji ide gore i bez pegle, pa da još i nju ne kupujem, bio bi poželjan isti.