Sjajno, potpisujem svako slovo, svaki zarez

Sin od rodice (busineswoman) bio sa Ciboninom generacijom U10,12,14 porvak države,kaspetan i ponos roditelja, a imalo se pa je i otišlo brdo para.
Slijedi školovanje u USA, igra za koleđ ali......avaj
puca križni ligament koljena-prof.dr of Amerika, rehabilitacija pa ponovno uigravanje i ponovno pucaju ligamenti istog koljena...
...i to je to
Od velikog talenta i velike nade osta samo
i velika rupa na računu.
Srečom bio je tu fax jer život ide dalje...

u svakom sportu u HR je ista priča... roditelji sve uglavnom financiraju... nema američkog stila ako si dobar - dobiješ školarinu na tom i tom faksu i slično... nema dvorana pri školama, točnije sportovi se ne događaju sa školskim trenerima i slično...

u hrvatskoj općenito je problem i financiranja sporta... u mom voljenom bjelovaru gro love odlazi na trećerazredne nogometne klubove, te rukomet koji ajde de sada je u prvoj ligi... ali mali sportovi donose vrhunske rezultate iz hrvatske i inozemstva a oni pobiru tek mrvice u proračunskim sredstvima grada i županije... jedva uz teško moljakanje da se dobije kombi (praznog rezervoara) kako bi ta djeca otišla nekud na natjecanje - i to naravno 2-3x godišnje... ostalo sve je opet na roditeljima...

kao što g. Ivnik kaže - on sudjeluje u natalitetnoj politici s jednim djetetom - mi sudjelujemo s dva... od kojih je trenutno jedan aktualni kadetski viceprvak u taekwondou, a jedna aktualna juniorska viceprvakinja u atletici... i jako dobro znam koliko me to košta... ali uz odlične gimnazijske ocjene ne pita se ništa... remenje se steže gdje se god može, ponajviše na roditeljskim željama, ali oni moraju imati što trebaju... njegova taekwondo putovanja po Europi mjesečno iziskuju oko 1500 kn, jer već sada otplaćujemo avionsku kartu za veljaču 2012. kada ide na turnir u Trelleborg u Švedsku... njezin atletski klub je daleko zahvalniji - putuju busem po Hrvatskoj i to sve financira isti klub, a tata i mama daju opremu i džeparac...

zato dobro razumijem svaku riječ ovog našeg vrhunskog kolumniste i sretan sam što moji dobro skijaju i bez ski kluba, te što je ski klub daleko od nas i nije nikad bio neka opcija...

Još jedna briljantna Željkova kolumna! I potpuno se slažem s naslovom, pravi haiku. Ali... E, ali... Da nije bilo idiota (što ne isključuje prijateljstvo!) da li bi bilo (tu ubacite svoje favorite, ja ću npr.) Ivaniševića, sestara Williams, Mirne Jukić, Blanke Vlašić... Naravno, nabrajanje se može završiti jedino sa Kostelićima. Svi oni su mogli laganini i u košarku, rukomet, odbojku... Grupni sportovi su u pravilu zahvalniji. Ali talent, sudbina, šta li... Ne bira lakši put. Bira samo put, pa ti vidi kako ćeš s njim na kraj. Nažalost (ili srećom?), interes djeteta za neku aktivnost nije niti mjerilo konačnog sretnog ishoda. Svaka čast onome tko ima srca gurati djete tamo gdje (ispočetka) ne želi, ili mu je svejedno, pa ga izvesti na pravi put... Ja mislim da bi taj izbor ipak prepustio njegovoj intuiciji.

Bravo Željac, odlična kolumna as usual

" u svakom sportu u HR je ista priča... roditelji sve uglavnom financiraju... nema američkog stila ako si dobar - dobiješ školarinu na tom i tom faksu i slično... nema dvorana pri školama, točnije sportovi se ne događaju sa školskim trenerima i slično... "
(Član cvor)

Nažalost to je problem koji se ne može nikako riješiti ili to barem ja tako vidim. Naime, kod nas postoji svega nekoliko sveučilišta i "besplatno" školstvo. Dakle, nema sveučilišnih liga koje u Americi generiraju takav sustav. Kod njih sveučilište procjeni da će netko biti kvalitetan u nekom od sportova koji su njima bitni i onda sveučilište iz svog budžeta financira školovanje takvih talenata. Vjerojatno na osnovu rezultata onda oni generiraju neki dodatni novac (reklame ili što god već drugo). Poznavajući Amerikance 100% sam siguran da to oni ne rade iz pukog altruizma.
Druga stvar oko koje možemo šiziti, ali je naprosto tako je da postoje medijski interesantniji sportovi i onda se u njima posljedično vrti puno više novca. Skijanje je tu negdje ni vrit ni mimo. Ali, da se opet vratim preko bare i oni puno radije sponzoriraju nekoga tko je dobar u najpopularnijim sportovima nego nekoga tko im neće donijeti toliko medijske pažnje. Tužno i nepravedno, ali tako. Stoga je vjerojatno i broj onih koji otpadnu po putu i propocionalno veći nego u tim "manje vrijednim" sportovima. Opet tužno, ali je to nažalost fact of life.

lp krampus

Sve čestitke avtoru....korektno i istinito....gledam svake zime ovakve situacije na Pohorju....zato smo mi prije što smo malog dali u klub iskalkulirali, da je to previše za naš proračun....pa neka skija sa veseljem (i koliko ga je volja) i igra nogomet u lokalnom klubu, preko lijeta surfa na Pelješcu, rola, igra košarku, vozi bicikl....LP skiman