Prošlo je gotovo 7g od recenzije, a na skijalištu se nije promjenilo apsolutno ništa...pogotovo ne na bolje.

Više zajebancije radi nego radi samog skijanja zaletil sam se s ekipom minulog vikenda do Kupresa.

Za put od 390 km bilo nam je uz jedno stajanje potrebno čak 6 sati...do Banja Luke je naravno OK, ali sve dalje je znatno napornije.

Opcije su ili preko Mrkonjić Grada što smo mi uzeli na putu tamo ili preko Bugojna i Jajca što nam je bila ruta prema doma.
Dojam je da prva ruta ima višestruka uspinjanja i spuštanja dok je preko Bugojna samo jedno penjanje, ali zato znatno strmije. Možete voziti dakle više uz rijeku Plivu ili uz Vrbas...oba krajolika su zanimljiva

Skijalište je do u zadnju sitnicu identično kao gore u članku opisano uz dodatak da bi s obzirom na povoljne temperature trebali imati uključene topove te proizvoditi snijeg da zakrpaju rupe po stazama.

Naime, snijega jako malo...umjetna podloga te nešto sitno prirodnog na vrhu...na dosta mjesta izlizano do zemlje ili kamenja, posebno na donjoj plavoj stazi pa je to bilo poželjno snimiti sa sedežnice i zaobilaziti.

U petak nije bilo gužve, al u subotu se cijela Dalmacija preselila gore.
Srećom, zauzeli su pretežito samo ovu "učeničku" stazu i tu se podosta lomili.
Od vrha su radile dvije i pol staze i na njima nije bilo previše ljudi te se moglo solidno naganjati - jedino što su naravno kratke.

A čim mi je prva asocijacija "kratko" u kombinaciji sa starom infrastrukturom mene odmah podsjeća po tome na slovensku Roglu.

Čak mi bilo bezveze uključivati i SkiTracker - ali ovako po osjećaju, u dva dana skijanja odradila se kilometraža kao valjda u 2-3 sata na nekom ozbiljnom skijalištu.

Jedino što je ovdje karta značajno jeftinija - dvodnevna za 210kn, pivo je 15kn, a ručak s prilogom 35-60kn.
Restorani su na vrhu i na dnu međutim od istog su gazde pa nema konkurencije - iako su lijepo uređeni, posebno onaj dolje sa kaminom, hrana mi je na razini malo bolje studentske menze.

Da ne bi zaboravio da se ipak nalazim u BeHari bilo je tu malo njihovog "šarma" poput pitanja dal mi može u porciju staviti samo jednu kobasicu jer eto, nema druge polovice para...

Al najluđe mi da su ski passovi od njemačkog skijališta Grünten...i naravno nisu keycard već ju svaki put moraš iznova "štancati" pri ulazu na žicu.

Drugo kupreško skijalište nije radilo jer snijega nema...počeo je padati u nedjelju pa možda proradi s vremenom.

Zaključak - da je na 50km još bi se imalo rezona posjetiti ga...ili da nemaš ništa drugo u radijusu od 500km...ali ovako je sve osim ispunjavanja osobne znatiželje svaki drugi argument sa skijaškog aspekta iracionalan
(posebno ako na povratku doma na granici čekaš 3 sata i to uz dosta "lukavstva" zaobilaženja pola kolone, inače bi bilo i blizu 5h...btw.HAK je javljao da je čekanje do 20min)

Ovo ne spada u skijanje već u domenu putopisne pustolovine. Nevjerovatno je kako smo se mi brzo privikli na dobro. Gdje je ono doba (sedamdesete prošlog stoljeća) kada sam na Šarplaninu putovao (vlakom) i trebalo mi je dan i pol da dođem tamo, a kad ono tamo žičare malo rade malo ne.