Corviglia je posve osunčana danas. Rade sve žice i otvorene su sve staze. Ipak, moram priznati da su me Švicarci razočarali u nekim stvarima. Prvo, staza ima svakakvih, od najlakših do najtežih, i to mi je odlično jer svatko može naći nešto za sebe. Ali dok sam jučer i prekjučer shvaćao da je bilo teško uređivati staze (posebice prekjučer), danas je lijepo sunčano i dosta je staza ostavljeno nesređeno. Ja sam za da tu i tamo koja staza se ostavi s malo više snijega, ali ne i svaka druga. Dosta hupsera na svim stranama. A ono što me najviše razočaralo jest da uredno stoji da su crne staze otvorene, ali kada kreneš niz njih (a povratka nema) odmah uočiš da su upravo crne staze najlošije pripremljene. Na nekima, poput npr Olimpije (gdje su se održavale olimpijske igre 1928. i 1948.) čini se kao da ratrak uopće nije ni prošao. A riječ je o crnoj stazi! Srce mi je bilo u petama spuštati se niz Olimpiju jer uz sve to, staza je neobično uska. jednom dolje i nikad više.
Drugo, staze su jako loše označene. Ok, staze su posvuda omeđene štapovima crne, crvene ili plave boje, ali štapove s brojevima staza se mogu izbrojiti na prste jedne ruke, a toliko je i putokaza. Mislim da onaj tko ne poznaje skijalište, lako se može izgubiti.
Probao sam i staze na kojima se održavalo svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju 2003. godine i to su bile jedne od najboljih danas – dugačke, široke i uređene. Djelomično strme, djelomično blage. BTW St Moritz se kandidirao za domaćina svjetskog prvenstva 2013. godine, ali je izgubio od Schladminga pa ja nakon toga objavio svoju kandidaturu za 2015. godinu.
Danas je cijeli dan otvorena i gondola koja vodi na Pitz Nair, najvišu točku skijališta – 3057 metara nadmorske visine. Pogled prema dolini nezaboravan, a staza koja vodi prema od Pitza prema dolje je definitivno najbolja i najuređenija u St Moritzu. Nažalost, bilo je nekoliko helikopter intervencija tijekom današnjeg dana (koliko sam primjetio – borderi).
Hotelskim kombijem se vraćam u hotel, uzimam stvari i brzo na željeznički kolodvor. Napuštam Švicarsku i put Italije, posljednje stanice na ovoj ski turneji. Prvo je Livigno, potom Bormio i Santa Caterina. Iz St Moritza svaki sat ide vlak prema Samedanu gdje se presjeda na vlak za Zernez (peron do, pet metara hoda između vlakova, 3 minute razmaka između vlakova). Cijena jednosmjerne karte St Moritz-Samedan-Zarnez je CHF 17,40. Prvi vlak vozi 7 minuta, drugi 40 minuta. U Zernezu se treba prebaciti na bus tj. kombi za Livigno koji staje odmah ispred željezničkog kolodvora, a između Zerneza i Livigna vozi pet puta dnevno. Tvrtka se zove Silvestribus, vožnja traje 40 minuta i košta CHF 16,00. Oprez – kombi nije nikako označen; samo stoji na autobusnom stajalištu u vrijeme koje se navodi u voznom redu pa sam tako pretpostavio da baš taj kombi ide za Livigno. Malo talijanske šlampavosti. :)
Putem do Livigna se prolazi kroz dugački jednosmjerni tunel. Ima nekoliko kilometara i u životu nisam vidio tako uzak tunel. Kontrole putovnica nema jer je Švicarska od ove godine također u Schengen zoni.
Kombi staje u samom centru Livigna – stanica se zove Livigno Centro, Sci Fondo. Livigno se čini kao zgodan gradić i, s obzirom da se nalazi u bescarinskoj zoni, posvuda su trgovine svega i svačega. Nažalost, Livigno je i najhladnije mjesto na ovoj ski turneji – mora biti oko -10 i još nešto puše pa odlučujem preskočiti šetnju Livignom i pravac hotel. Do hotela Camino ide direktno plava linija busa, cca 15 minuta vožnje, a busevi u Livignu su besplatni.
S obzirom da imam loša iskustva s talijanskim hotelima s 3 i 4 zvijezdice, nisam puno očekivao od ovog hotela s 2 zvijezdice. Ali na kraju jedno ugodno iznenađenje – soba je udobna i topla, kupaonica više nego pristojna i s toplom vodom, a cijena EUR 35,00 (s uključenim doručkom).
Današnje cijene: porcija pomfrita u Corvigliji CHF 8,50
Canyon: ukupno skijanje 5h45min (ukupno 23 spuštanja); maksimalna brzina 80 km/h

DAN 10 – Livigno (Italija)

Moram priznati da sam Livigno ubacio samo zato jer je blizu St Moritza i na putu za Bormio. Odlučio sam se zaustaviti ovdje na jedan dan. Da nisam išao u St Moritz ili Bormio, vjerovatno još dugo vremena ne bih odlučio proviriti u Livigno. Ne znam zašto... I bila bi to šteta. Jer Livigno je više nego ugodno otkriće ove ski turneje. Skijalište se sastoji od dva dijela – na dvije planine iznad grada, ukupno cca 100km staza. Nažalost, ova dva dijela nisu međusobno povezana, već se trebaju upregnuti noge i propješačiti s jednog na drugi kraj grada ili uzeti jedan od besplatnih lokalnih buseva. Ja sam odlučio danas ne forsirati i usredotočiti se samo na jednu planinu, onu na čiji vrh vozi Carosello 3000 gondola. Bila je bliža hotelu odakle sam došao autobusom (plava linija) pa sam zato odabrao tu stranu skijališta. Skipass se može uzeti samo za Livigno ili onaj za cijelokupno Alta Valtellina ski-područje, koji dođe malo skuplji. Ja uzimam ovaj drugi – za 3 dana me izašlo EUR 97,00. Skipass Alta Valtellina uključuje Livigno, Bormio, Santa Caterinu i San Colombano, a s obzirom da mislim posjetiti 3 od navedena 4 skijališta, nije uopće loša opcija. Skipass uključuje također sve lokalne i prigradske autobuse u Alta Valtellina regiji.
No, vratimo se na skijalište. Skijalište u Livignu je veliko, ali puno preglednije i manje kaotičnije od austrijskih, pa čak i švicarskih, skijališta. I to mi se sviđa. Kad skijam, ne volim previše razbijati glavu kako doći do određene točke ili svako malo paziti na neko raskršće kao u Austriji gdje se staze posvuda sijeku. Što se tiče boja staza, više od 50% su crvene, a ostatak su plave te nešto crnih. Uglavnom, za svakoga ovdje ima nešto i posebno dosta sadržaja ima za djecu kao i lakše i kraće staze za njih. Proglasio bih Livigno odličnim obiteljskim skijalištem. Većina staza su duge i široke tako da, čak i ako ima puno ljudi, nemaš impresiju da je gužva. Žica ni sam ne znam koliko je: znam da je tu nekoliko gondola i čitav niz sedežnica koje idu prema vrhu, a pri dnu je nekoliko sidra na lakšim stazama. Iako je danas bilo dosta ljudi na skijalištu (prevladavaju Česi i Poljaci), na sedežnicama nikada nisam čekao više od desetak sekundi. Ali toliko skijaša početnika i loših skijaša nisam vidio ni na svim skijalištima ove ski turneje zajedno kao ovdje u Livignu. Na sve strane se njišu pa onda padaju kao kruške. Malo je komično sve to gledati, posebice iz sedežnice.
Sve staze po kojima sam danas skijao bile su savršeno uređene (uključujući i crne!), a prošao sam sve moguće staze na toj strani skijališta, i izdržale su do kraja dana bez ikakvih problema. Ne znam kada sam zadnji put skijao s užitkom na tako dobro uređenim stazama. Za svaku pohvalu. Livigno se definitivno kvalificiralo za ski turneju dogodine.
Jedine male zamjerke Livignu jesu sedežnice koje su malo predugačke pa se čini kao da im treba čitava vječnost da se dođe do vrha. Također, primjetio sam da, u usporedbi s austrijskim ili švicarskim skijalištima, Livigno ima malo restorana i WC-a na skijalištu.

Što se tiče vremena, od 09:00 do 10:00 je bilo nekakvo čudno svjetlo (kao u St Antonu na početku turneje) pa se staza baš i nije mogla dobro raspoznati. Ali vrlo brzo se dan popravio i skijanje se pretvorilo u užitak. Cijeli dan je bilo oblačno, ali sunce se pokušalo probiti kroz oblake. Tek kad sam u 17:00 sati odlazio iz Livigna počeo je padati gust snijeg.
Pravac – Bormio. Nekoliko puta dnevno ide autobus Perego Busa (besplatan uz Alta Valtelinna skipass) iz Livigna za Bormio. Posljednja dva idu iz Livigna put Bormio u 17:00 te 18:00 sati. Obično im treba 50 minuta, ali s obzirom da je cijelim putem padao gust snijeg koji nitko nije čistio, danas mu je trebalo 1h15min. Autobusna stanica u Bormiju je u samom centru mjesta, a do mog hotela Daniela ima cca 1 km. Prvo su mi rekli da uzmem taxi, ali taxi nikako da dođe na stajalište taxija. Pa sam odustao. Potom su mi rekli da mogu hodati cca 10 minuta. Samo su zaboravili napomenuti da se hoda uzbrdo pa kad sam nakon desetak minuta zaista došao do hotela, duše više nije bilo. Negdje na početku uzbrdice sam je ispustio. Hotel je sasvim pristojan. 2 zvijezdice. Soba s pogledom na rijeku koja teče kroz Bormio i malo dalje skijalište. Cijena EUR 40,00 (noćenje s doručkom).
Cijene u Livignu: juice od naranče 0,33L EUR 3,00; lazanje EUR 6,50; bečki odrezak s pomfritom EUR 9,50.
Danas je Canyon pokazao: ukupno skijanje 6h24min (ukupno 24 spuštanja); maksimalna brzina 82 km/h.

BTW Noge su mi već u k**** tako da više nemam snage juriti po stazi.

DAN 11 – Bormio (Italija)

Koliko god sam jučer nahvalio Livigno, toliko sam danas razočaran Bormiom. Staze su dugačke i široke ili drugim riječima – kao iz snova. Skoro sve su crvene, koja plava i koja crna, iako mnoge crvene po meni bi trebale biti označene kao crne. U prvom redu tu mislim na poznatu stazu Stelvio koja je uredno označena kao crvena, ali posljednja strmina je toliko velika da sam se na vrhu malo zaustavio i promislio da li se uopće želim spustiti. Na kraju sam se spustio bez problema. Na ski karti staze u Bormiju su označene isključivo slovima dok su u stvarnosti na terenu označene isključivo brojkama tako da ti ski karta zapravo puno i ne koristi. Ono što me šokiralo u Bormiju jest nesređenost staza. U 10:30, tj. sat i pol nakon otvaranja skijališta, staze su bile u katastrofalnom stanju. Nije se raspala jedna staza ni dvije ni tri nego čitavo skijalište. Posvuda su se pojavili hupseri i iako je dan bio pretežno sunčan bilo je teško i ne baš udobno skijati po stotinama hupsera. Jer gdje god si se okrenuo staze su bile razrovane. Koliko sam primjetio, preko nekih ratrak uopće nije prošao, a preko drugih je prošao možda jednom. Odgovorni ljudi u Bormiju ne mogu se vaditi na toplo vrijeme jer je ujutro temperatura konstantno bila u minusu (čak i do -7°C), oko podneva se na sat vremena prebacila u blagi plus, a onda opet u minus. Ne mogu se vaditi ni na mnogo skijaša jer, iako je subota, ljudi je na skijalištu zaista bilo malo (na bilo koju žicu čekao sam tek par sekundi). Sramota za Bormio, jedno skijalište s renomeom. Mislim da ću promisliti deset puta prije nego odlučim uključiti Bormio u bilo koju sljedeću ski avanturu.
Prošao sam sve staze i moram napomenuti da sam na kraju pronašao jednu sređenu, ali jako kratku stazu na koju vodi tanjurić. I pola još jedne. I to je to.
Staze same po sebi nisu loše, ali se ljudi zaposleni na skijalištu trebaju malo bolje potruditi. Da zaključim, riječ je o zahtjevnijem skijalištu i ovdje ne bih baš vodio klince ili početnike, ali opet s druge strane, staze nisu prestrme kako sam se ranije načitao. Što se tiče skijaša, uglavnom su to domaći Talijani te pokoji Istočnoeuropljanin.
Navečer sam se prošetao Bormijom i mjesto je zanimljivo, s mnogo izbora apres ski lokala. Podsjeća me na naša manja istarska mjesta, jedino što Bormio ima glavnu ulicu, zapravo pješačku zonu, prepunu trgovina svega i svačega, ali marki baš i nema (primjetio sam jedino Benetton) pa za razliku od St Moritza, doima se mnogo ovozemaljskijim.
Cijene: 0,5L coca cola EUR 3,00; pizza EUR 6,50
Canyon: ukupno skijanje 6h44min (ukupno 20 spuštanja); maksimalna brzina 66 km/h

DAN 12 – Santa Caterina (Italija)

Spakirao sam se, izašao iz sobe, ostavio stvari u prostoriji za prtljagu u hotelu i put Santa Caterine, skijališta udaljenog 12km od Bormija. Autobus je besplatan uz Alta Valtellina ski pass, a stajalište autobusa je 200-tak metara od hotela. Vožnja traje 25 minuta.
Santa Caterina je malo skijalište – deklarirano ima 35km staza koje su uglavnom srednje težine. Skoro sve staze su crvene, iako se mnoge od tih crvenih doimaju na terenu više kao plave. Tu su i dvije crne, a jedna od njih nosi ime velike Deborah Compagnoni koja je rođena u okolici Santa Caterine. Ta je staza po konfiguraciji vjerovatno i najljepša u Santa Caterini – dugačka, široka i dinamična i ide skroz do donje postaje gondole.
Uređenost staza u Santa Caterini je čista suprotnost od Bormija. Sve redom odlično uređene i izdržale su uglavnom bez problema do kraja skijaškog dana. Dokaz tome je i malo više ljudi nego u Bormiju jučer, ali na žicu se najviše čekalo 2-3 minute. Što se tiče žica, tu je nova, moderna gondola koja ide skroz do vrha, zatim jedna nova četirisedežnica, a ostatak su stari tanjurići i jedna stara dvosedežnica, vjerovatno stariji i od onih na Jahorini. No, žice su brze i dobro funkcioniraju.
Santa Caterina je skijalište srednje zahtjevnosti i odlično za skijanje dan-dva i to posebice uz ovako odlično uređene staze i prekrasan sunčan dan kakav je bio danas.
A ja u Santa Caterini završavam svoju ski turneju. Nakon 11 dana na skijama, noge mi otpadaju i mislim da ću sad uzeti nekih tjedan-dva odmora prije nego li se uputim negdje drugdje na skijanje, vjerovatno u Zloveniju :).
Autobus iz Santa Caterine (Bus Perego) ide svakih sat vremena za Bormio odakle svakih sat vremena ide drugi bus iste kompanije za Tirano (EUR 3,60; vožnja traje sat vremena). U Tiranu bus staje točno na željezničkom kolodvoru odakle vlak ide nekoliko puta dnevno za Milano Centrale (EUR 8,75; 2h30min). Ja sam odlučio prespavati u Milanu jednu noć u Hotelu Cristallo 3*** blizu željezničkog kolodvora gdje noćenje s doručkom stoji 410kn, a sutradan se uputiti vlakom iz Milana preko Mestra za Trst (EUR 32,75; cca 4 sata vožnje). U Trstu hvatam Autotransov bus za Rijeku. Ide u 17:30, košta 50kn, a vožnja traje 2 sata.
Današnji Canyon: ukupno skijanje 5h6min (ukupno 21 spuštanje); maksimalna brzina 84km/h.

I za kraj mala top lista skijališta s ove turneje:
PS Kriterij nije veličina skijališta (važnija je kvaliteta, a ne kvantiteta), već uređenost staza i konfiguracija, ljubaznost domaćina, atmosfera skijališta i mjesta itd itd itd

1. Livigno
(+) savršeno pripremljene staze kakve se rijetko viđaju, široke i dugačke; raznolikost staza od onih lakših do težih
(-) mnoge žice su malo predugačke pa dosta treba da dođeš do kraja; premalo odmorišta

2. Santa Caterina
(+) odlično pripremljene staze, duge, široke i dinamične
(-) samo mjesto se sastoji od par kućica i djeluje malo premrtvo

3. Lenzerheide
(+) iako je pola skijališta bilo zatvoreno zbog jakog vjetra, ono što je bilo otvoreno, lijepo je uređeno; puno staza i još uz to - kvalitetnih; zanimljivo mjesto; ekstra ljubazni domaćini
(-) Ne mogu se sjetiti

4. Malbun
(+) malo, ali zanimljivo i pregledno skijalište s dobro uređenim stazama; malo ljudi pa uopće nema gužve i imaš dojam kao da imaš skijalište samo za sebe; Malbun kao mjesto je uspavano, ali slikovito, kao iz bajke, a Vaduz je samo pola sata daleko
(-) jako malo ljudi govori engleski, većina uputa je samo na njemačkom, a isti je slučaj i s jelovnicima (nisam našao niti jedan na engleskom ili talijanskom)

5. St Moritz
(+) Zanimljivo mjesto s hrpom (skupocjenih) trgovina i velikim izborom restorana i kafića za apres ski; ljubazni domaćini; velika raznolikost staza
(-) iznenađujuće loše sređene staze (svaka druga je ostavljena neuređena); loše označene staze; preskupo

6. St Anton
(+) Odličan smještaj u Haus Schoephf; dobra povezanost skijališta; dobre žice
(-) Bez obzira što je bilo malo snijega, kamenčiće su mogli ukloniti sa staze, a one staze na kojima viri šiljasto kamenje mogli su zatvoriti; poput većine austrijskih skijališta i St Anton brije na kvantitetu pa skijalište djeluje premasivno, kaotično i nepregledno gdje se staze križaju na sve strane

7. Bormio
"Šlag" na kraju. Jedino skijalište na kojem uopće nisam uživao, već sam se živcirao od ranog jutra.
(+) raznolikost staza i žica; jako lijep gradić
(-) katastrofalno "uređene" staze (ne znam da li sam vidio gore u životu); konfuzno označene staze

hoćemo još

Vanelicu kralju...!!!!!!!!!!!!!!!!

fotke su uploadane pa uzivajte...