Bok!
Evo mene s izvještajem s alpske ski turneje :)

DAN 1 – St Anton am Arlberg (Austrija)
Krenuo vlakom večer prije iz Zagreba (kako nemam auto, uvijek idem na skijanje u kombinaciji bus/vlak). Vlak kreće u 18:15 i dolazi u St Anton u 05:19 sljedeće jutro. Ovaj vlak putem prolazi blizu par skijališta pa se može napraviti niz kombinacija: tu su Krvavec, Vogel, Gerlitzen, Bad Kleinkirchheim, Bad Gastein itd itd. Cijena jednosmjerne karte do Buchsa u Švicarskoj je 587,85kn i može se koliko god puta hoćeš prekidati putovanje, ali cijelu trasu moraš proći u roku od 2 mjeseca. Željeznički kolodvor u St Antonu je u samom centru, blizu zapadnog ski terminala ( postoji i istočni), odakle kreću gondole i sedežnice na brdo iznad St Antona. Inače, skijalište je ogromno: s jedne strane iznad St Antona su Gampen i Galzig, a prekoputa je Rendl. Sedežnice također idu iz St Cristopha na Galzig. Lech, Zurs i Klosterle nisu povezani sa St Antonom osim putem besplatnog ski busa. Sva skijališta su uključena u jedinstveni skipass Ski Arlberg koji za 2 dana u niskoj sezoni dođe EUR 76,00. Smještaj sam našao online preko www.hostelworld.com u Haus Schoepf u Schnannu, 15 minuta udaljenog besplatnim skibusom od istočnog ski terminala. Skibus broj 11 vozi nekoliko puta na sat dok je otvoreno skijalište, a uvijek se može do St Antona lokalnim busom 4242, ali ovaj se plaća EUR 2,80 i posljednji vozi negdje oko 20:30. Posljednja opcija je taxi: St Anton-Schann cca EUR 25,00. Smještaj me došao EUR 28,00 po noćenju u jednokrevetnoj sobi s uključenim buffet doručkom. Kuća je velikim dijelom drvena, tipično tirolska, čista, udobna, vlasnici su jako ljubazni – uglavnom čista petica.
Što se tiče skijanja u St Antonu, danas je bilo poluoblačno, ali nekakvo čudno svjetlo da se neravnine na stazi, mekši snijeg, tvrđi dio staze i sl. uopće nisu primjećivali u vožnji pa je bilo malo opasno skijati – na trenutke kao da si na rollercoasteru. Iako je siječanj, snijega je ove godine neobično malo što se čudio i jedan francuski par kojeg sam susreo na jednoj od sedežnica, a koji dolazi ovdje već godinama. Tu je bilo još i dosta Šveđana i Engleza. Staze su općenito gledano dobro pripremljene, osim što na nekim manjim dijelovima na Galzigu i Gampenu viri malo trave ili zemlje te se kotrlja pokoji kamenčić.
Ostale cijene: gulaš na skijalištu EUR 4,50; boca vode na skijalištu EUR 2,00; ali u centru mjesta je Spar supermarket gdje su cijene kao kod nas ili čak malo jeftinije.
Također na turneju sam krenuo s tek kupljenim Canyon Skimaster satom i mogu reći da radi dobro. Za danas je pokazao: ukupno skijanje 5h30min (16 spuštanja); maksimalna brzina 67 km/h; najviša točka skijanja 2694m.

DAN 2 – St Anton am Arlberg (Austrija)

Očito da me St Anton ne voli jer je današnji dan svanuo s gustom maglom. Jedino donja trećina Gampena i Galziga je bila ok, ali zato i svi skijaši na skijalištu su se upravo ovdje slili. Gužvasto. Ostatak planine u magli i ne vidi se prst pred nosom. Nakon par spustova odustajem i prebacujem se na planinu prekoputa – Rendl. Za doći do Rendla postoji kod zapadnog ski terminala nekakva vrsta vučnice i zatim pokretnog tepiha koji će te odvesti do Rendl gondole, ali za povratak ipak trebaš uzeti skibus. Rendl je puno manje od Galziga, Gampena i St Cristopha. Ima desetak staza (crvenih i plavih), a jedna ide skroz s vrha do donje postaje gondole i sam Bog zna koliko ima kilometara. Na Rendlu gotovo da i nema ljudi, staze su puno sređenije, a i magla nije toliko gusta. Kad izađeš na vrhu iz jedne od sedežnica, sunčano je i prekrasan pogled je na alpske vrhove iznad oblaka. Središnji dio je u magli, ali nije da se ništa ne vidi. Ok je. I onda dio od malo iznad gornje postaje gondole do dna je super vidljivosti. Jedini problem na Rendlu je prvih 100-200 metara staze koja vodi od najvišeg vrha prema gornjoj postaji gondole jer, s obzirom da snijega nema previše (ali ipak puno više od skijališta iznad St Antona), tu i tamo vire šiljaste stijene pa sam tako i ja malo oderao nove skije na jednom šiljku koji nisam primjetio.
Danas je Canyon pokazao: ukupno skijanje 5h51min (18 spuštanja); maksimalna brzina 85 km/h.

DAN 3 – Iz St Antona u Malbun (Lihtenštajn)

Malo je komplicirano doći iz St Antona u Malbun. Postoji dnevno nekoliko direktnih intercity vlakova koji iz St Antona idu u smjeru Zuricha i prolaze kroz Lihtenštajn, ali ne staju u Lihtenštajnu, nego ili u Feldkirchu u Austriji ili u Buchsu u Švicarskoj, odakle je moguće uzeti jedan od čestih Lichtenstein postbusova za Lihtenštajn, a idu svakih 15-20 minuta. Druga opcija, koju sam ja koristio, je lokalni vlak do Feldkircha (cca sat vremena), i zatim presjedati na lokalni vlak Feldkirch-Buchs koji ide svakih sat vremena, a prolazi putem kroz Nendeln i Schaan-Vaduz u Lihtenštajnu (10 minuta). Nakon kontrole putovnica u Nendelnu, izašao sam iz vlaka u Schaanu (iako se kolodvor službeno zove Schaan-Vaduz). Glavni grad Lihtenštajna, Vaduz, nema željezničkog kolodvora i ovaj u Schaanu mu je najbliži. Stotinjak metara od kolodvora u Schaanu nalazi se autobusna stanica, ali malo je sakrivena pa je bolje pitati nekoga. Ono što me iznenadilo u Lihtenštajnu je da, za razliku od Austrije, jako jako malo ljudi govori engleski, a i gotovo sve upute i jelovnici u restoranima su na njemačkom. Engleski u Lihtenštajnu gotovo da i ne postoji.
Uglavnom, iz Schaana svakih 15-20 minuta ide bus broj 12 za Vaduz (vožnja traje cca 15 minuta), a na stanici Vaduz Post (imena stanica su lijepo označena na monitoru u busu) izlazi se iz dvanaestice i upada u broj 21, smjer Malbun. Vožnja iz Vaduza za Malbun traje pola sata, a cijena jednosmjerne karte Schaan-Vaduz-Malbun je CHF 3,60. Na izlasku iz Vaduza, koji se nalazi na cca 400 metara nadmorske visine, autobus se odmah počinje penjati u planine po serpentinama. Vaduz je smješten u dolini Rajne, ali sa svih strana okružen visokim planinama i da bi se došlo do Malbuna, treba se uspeti na jednu od tih planina. Cesta, iako su serpentine, je u odličnom stanju i putem se prolazi kroz nekoliko slikovitih lihtenštajnskih sela. A s vrha je nezaboravan pogled na dolinu Rajne. Autobus se penje do cca 1400 metara nadmorske visine (da, sve po serpentinama), onda kroz tunel od kilometar dva i zatim posve drugačija priča. Dok u Vaduzu i u dolini uopće snijega uopće nije bilo, već samo na planinskim vrhovima oko njega, nakon tunela Malbun je krcat snijegom. Malbun je također smješten u malenoj dolini okružen planinama, posljednje selo (i jedino skijalište) u Lihtenštajnu. Cesta tu završava. Hotel Turna je odmah uz posljednju stanicu busa i uz jednu od sedežnica, u centru mjesta. Čist i topao, s uključenim bogatim buffet doručkom – cijena 350 kn po noćenju u jednokrevetnoj sobi.
Malbun djeluje malo uspavano. Jedna je tu glavna ulica i uz nju slikovite, uglavnom drvene, kućice od kojih su većina hoteli ili restorani. Cijelo mjesto se prođe u pet do deset minuta. S obzirom da je Vaduz samo pola sata udaljen od Malbuna, a autobusi voze do 20:30, može se otići u kratak obilazak Vaduza. Najbolje je tada uzeti jednodnevni pass Malbun-Vaduz koji stoji CHF 7,00.

DAN 4 – Malbun (Lihtenštajn)

Malbun ima svega 23km staza, ali nekako mi je posebno drago jer je dosta kompaktno i pregledno za razliku od austrijskih skijališta. Staze su uglavnom crvene, ima nešto i plavih, te svega dvije crne. I daleko su kraće nego u St Antonu. No, savršeno ispeglane i hupsera nije bilo ni na kraju dana. Dvodnevni skipass u niskoj sezoni dođe CHF 79,00. Ukupno su tri sedežnice (četiri- i šestsedežnice), jedna od njih s grijaćim sjedalima i zaštitnom kabinom, sve od reda Doppelmayrice. Tu je i jedno sidro, ali malo odvojeno od ostatka skijališta, a i staza uz to sidro je tek blago položena pa mi se nije dalo klipsati do tamo. I naravno, za one najmlađe, tu je i baby lift. Skijalište je smješteno na dvije planine iznad Malbuna – jedna sedežnica vozi na jednu, a druge dvije na drugu planinu i, iako nisu posve povezane, ako uzmeš osrednji zalet s jedne možeš bez problema doći do druge. Uz sve to još je i bilo lijepo sunčano vrijeme da dan nije mogao biti savršeniji.
Malbun je na cca 1600 metara nadmorske visine, a vrh skijališta je na oko 2000 metara. Iako je subota, ljudi je bilo u pristojnom broju i nigdje se na žicu nije previše čekalo.
Cijene: bečki odrezak s pomritom (količinski dosta mali, ali plaća se pogled s vrha planine prema dolini) u Sareisjoch Restaurantu CHF 21,00; janjeći odrezak s kuhanim povrćem i rižom za večeru u restoranu Hotela Galina CHF 36,00 (isto količinski malo, ali pravo umjetničko dijelo na tanjuru); pivo 0,5L CHF 4,20. U selu je i jedan jedini supermarket koji radi dnevno od 08:00 do 17:00 sati i ima pristupačnije cijene – npr. 1L juice od naranče za CHF 1,95.
Danas je Canyon malo podivljao :) - ukupno skijanje 6h42min (41 spuštanje); maksimalna brzina 154 km/h (ovo je bilo malo prije devet sati dok skijalište još nije ni bilo otvoreno, ali su me pustili da prvi isprobam stazu :) Još ne mogu vjerovati su su AMC Fisherice ovo izdržale – tresle su se, ali su izdržale :)

DAN 5 – Malbun (Lihtenštajn)

Nakon savršenog dana, došao je jedan ne tako savršeni. Budim se, izlazim na balkon i gledam žice – samo jedna radi. Sve ostalo zatvoreno zbog jakog vjetra. Na švicarskoj televiziji pokazuju 85 km/h. Ne znam koliko je to točno, ali puše li ga puše. Odlučujem otići do one jedne jedine otvorene sedežnice. Jedini problem je što s nje prema dolje idu dvije staze i obje su – CRNE!!! I uz to još puše tako da iz sedežnice već vidim da je vjetar odnio sav snijeg sa staze i ostao je samo led! Dolazim do vrha i tip koji radi tamo mi govori – posljednja vožnja. Ok, nisam ni mislio po ovom klizalištu skijati više od jedanput. Ne preostaje mi ništa drugo nego što manje rubiti i gotovo se pravocrtno spustiti niz crnu stazu. Srce u petama, Ficherice podrhtavaju, ali uspjevam dođi do dna.
Odlazim do kase pitati za eventualnu refundaciju s obzirom da ništa ne radi (osim onog sidra na livadi). Žena kaže sorry, nisu oni krivi za loše vrijeme. Odlazim natrag u sobu taman da pogledam našeg Ivicu u Wengenu – super 3., Natko 20.!
U 14:00 sati mi vrag ne da mira i opet se vraćam na klizalište jer su ponovno otvorili istu sedežnicu. Par puta gore sedežnicom, dolje po ledu, tek toliko da iskoristim današnji skipass.
Cijene: pasta carbonara u Hotelu Turna CHF 17,50
Canyon: ukupno skijanje 2h24min (9 spuštanja); maksimalna brzina 113 km/h.

DAN 6 – Lenzerheide (Švicarska)
Autobusom idem iz Malbuna za Vaduz AU gdje presjedam na drugi za Sargans. Vozač prvog autobusa je čak zvao kolegu u drugom da sačeka mene i još jednog tipa za Sargans jer je naš prvi bus kasnio. Uglavnom, prva vožnja traje pola sata, druga također. Prvi bus ide svakih 15-20min, drugi svakih pola sata. Cijena Malbun-Vaduz-Sargans u jednom smjeru CHF 5,80. Sargans je u Švicarskoj i ovdje nema kontrole na granici. Iz Lihtenštajna u Švicarsku se prođe preko mosta na Rajni gdje stoji jednostavan natpis Schweiz. U Sargansu svakih sat vremena ima direktan vlak za Chur (20min vožnje) gdje se presjeda na bus za Lenzerheide koji ide svakih pola sata, a vožnja traje oko 40min. Autobusni kolodvor i željeznički kolodvor u Churu su jedno – samo se treba popesti pokretnim stepenicama do stajališta autobusa. Jednosmjerna karta Sargans-Chur-Lenzerheide dođe CHF 20,40. Lenzerheide je od Chura udaljen svega 16km, ali tu su opet serpentine i dizanje u planine pa je vožnja malo dulja.
Stanica je Lenzerheide/Lai Post, u samom centru. Poštanski ured radi do 18:00h i imaju left luggage pa ovdje ostavljam svoju prtljagu. Left luggage dođe CHF 3,00 po komadu prtljage (iako su meni uzeli CHF 3,00 za 3 komada :)
Skijalište je poput St Antona ogromno. Riječ je o dolini u čijem središtu se nalazi jezero Heidsee i oko njega nekoliko naselja od kojih su Lenzerheide i Valbella najpoznatiji. Skoro svaka kuća je hotel ili se iznajmljuju apartmani pa se može ostati nekoliko dana. A i Lenzerheide mi se svidio na prvi pogled. Skijališta su na planinama iznad jezera, ali nisu povezana pa postoje besplatni skibusevi – crvena i plava linija koji cijelo vrijeme od nekih 8 ujutro do 5 popodne voze kružno oko jezera po selima i povezuju skijališta. Cijena poslijepodnevnog skipassa (vrijedi od 12:15h) je CHF 38,00. Staze su uglavnom crvene i crne te nešto plavih. Ja sam prvo krenuo Rothorn gondolom na planinu, ali gore je orkanski puhalo i taj je vjetar, kao i dan ranije u Malbunu, odnio sav snijeg sa staze. Ostao je samo led i nije mi se dalo riskirati. Uostalom, veći dio skijališta je bio zatvoren, uključujući i stazu Silvano Beltrametti na kojoj se voze utrke svjetskog kupa. Na kraju su zatvorili i gondolu do dna pa sam se morao do donje postaje gondole spuštati stazom na kojoj je uredno stajao znak closed iako je staza bila savršeno uređena i u zavjetrini pa je bio gušt skijati do dna.
Uzeo sam skibuss do Fadaila na drugoj strani jezera. I ovdje je malo puhalo, ali neusporedivo manje nego na drugoj strani. A i radilo je nekoliko sedežnica tako da sam se naskijao ostatak dana. Skijalište me se jako dojmilo i da je bilo ljepše vrijeme, bilo bi još i bolje. I htio bih se dogodine vratiti u Lenzerheide. Veći dio skijališta je bez vegetacije, samo snijegom prekrivene planine što djeluje magično. Jedino ima nešto borova na donjem dijelu.
Uzeo sam stvari i ukrcao se na bus za Tiefencastel (ide svakih sat vremena), mjesto usred ničega u Alpama. Vožnja traje 15min. Cijena CHF 6,20 u jednom smjeru. Bus te pusti točno na željezničkom kolodvoru u Tiefencastelu odakle svaki sat ide direktni vlak za St Moritz (cijena u jednom smjeru CHF 23,00). Vožnja do St Moritza traje sat vremena.
Hotel Swiss Q La Margna smješten je odmah iznad željezničkog kolodvora u St Moritzu. Riječ je o hotelu s 4 zvijezdice (nisam siguran da postoji neki ispod 4 zvijezdice u St Moritzu) i noćenje u jednokrevetnoj sobi s buffet doručkom dođe 1050kn (mislim da ću ovo zapamiti jer ću otplaćivati St Moritz do kraja života :) Cijelo mjesto je prepuno fancy dućana svjetskih marki poput Guccija, Versacea, Prade i slično (zamisli neku marku i ona je tu), zatim fancy restorani (niti jedan jedini fastfood ili neki oblik zaloganice). Kao da si zakoračio u neki drugi svijet. Još uvijek ne znam kako da se postavim prema St Moritzu... I da, na ulici dosta Rusa, Engleza, Amerikanaca.
Canyon: ukupno skijanje 3h28min (16 spuštanja); maksimalna brzina 91 km/h.

DAN 7 – St Moritz (Švicarska)

Da me sreća ne prati na ovoj turneji, to već i vrapci na grani znaju. U St Moritzu je sinoć počeo padati gusti snijeg (mjesto se nalazi na cca 1800m nadmorske visine) i nije stao danas cijeli dan. Zapravo je cijeli dan prava mećava. Uz to, gusta gusta magla tako da se ništa ne vidi. Ne pomaže ni skijaška maska kojoj bi trebali brisači da mi čiste snijeg. No, ipak sam odlučio krenuti na planinu. I u St Moritzu postoji nekoliko skijališta koji su uglavnom povezani busevima i vlakovima koji su uz posjedovanje skipassa – besplatni. A hotel ima i besplatni kombi koji će te ujutro odvesti do Chantarella Corviglia uspinjače i popodne vratiti natrag u hotel. Skipass za tri dana dođe CHF 195,00, a uključuje skijališta Furtschellas, Corvatsch, Corviglia/Pitz Nair, Marguns i Diavolezza. Staze su uglavnom crvene i crne, te nešto plavih, ali tako vidim na skikarti. Uživo od magle i mećave nisam vidio skoro nikakve znakove u onih nekoliko puta koliko sam se spustio tako da uopće ni ne znam da li sam se spuštao uopće po stazama ili ne. Bilo kako bilo, uvijek sam naletio na neku sedežnicu. Snijeg je fenomenalan, svježe napadao, ali skoro je nemoguće skijati uz ovu maglu i mećavu. I Fischerice prolaze kroz sve :))
Na kraju, oko podneva, odustajem i spuštam se stazom do Celerine gdje uzimam vlak za St Moritz.
BTW U centru St Moritza je Coop supermarket s odličnim cijenama tako da se nekako mogu izbjeći skupi restorani. Na skijalištu npr coca cola dođe CHF 5,50.
Canyon danas pokazuje: ukupno skijanje 3h28min (ukupno 6 spuštanja); maksimalna brzina 48 km/h.

totalni respect za putovanje

al tvom satu ne vjerujem

joooj, apoteka ne ga prekidat, nije jos gotov sa svim

vanelic

Vanelic svaka čast na SKI-TRIPu

A što se tiče Canyona...

Imam isti sat, i sat je OK što se tiče brojanja lapova, visinke razlike i vremena provedenog na skijalištu.
Ali brzinu ti nemože ni približno točno izmjeriti, zato što ti u sat unosiš nagib staze koji prema visinskoj razlici i vremenu računa brzinu.
Što bi značilo da bi trebao ga štelat za svaku stazu, a i to je prosječno, znači točnost i nije neka. Brzinu jedino možeš realno mjeriti GPSom.

A za TRIP još jednom